Rev-69/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-69/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. iz K., koju zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u R., protiv tuženice L. M. iz O., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. svibnja 1996. godine broj Gž- 1242/95, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Opatiji od 29. ožujka 1995. godine broj P-35/95, u sjednici održanoj dana 7. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Rijeci od 15. svibnja 1996. godine broj Gž-1242/95 i rješenje Općinskog suda u Opatiji od 29. ožujka 1995. godine broj P-35/95.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je tužba odbačena te naloženo tužiteljici da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 814,00 kn u roku od 15 dana te odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila tužiteljice smatrajući da je isto nezakonito te predlaže da revizijski sud ukine oba nižestupanjska rješenja.

Tuženica nije odgovorila, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnešenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 21. listopada 1993. godine zaključen između sada pok. majke stranaka S.P. rođ. J. koji je ovjeren kod Općinskog suda u Opatiji pod poslovnim brojem RII-144/93 ima smatrati darovnim ugovorom.

Nižestupanjski sudovi odbacuju tužbu smatrajući da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) za dopuštenost tužbe radi utvrđenja. Sa ocjenom nižestupanjskim sudova da zahtjev tužiteljice po svom sadržaju predstavlja utvrđenje činjenica što se ne može tražiti deklaratornom tužbom, ne može se složiti i ovaj sud, jer tužiteljica predmetnom tužbom traži utvrđenje sadržaja

pravnog odnosa, a ne utvrđenje činjenica.

Kako se tužbom na utvrđenje može tražiti da sud utvrdi postojanje nekog prava ili pravnog odnosa te istinitost odnosno neistinitost neke isprave (čl. 187. st. 1. ZPP), a tužiteljica tužbom traži utvrđenje da ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja po svome sadržaju darovni ugovor to takav tužbeni zahtjev može biti predmet utvrđenja u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog stava nisu utvrdili postojanje pravnog interesa tužiteljice na traženje deklaratorne pravne zaštite to je zbog svega navedenog temeljem odredbe čl. 400. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 7. ožujka 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.