Rev-1205/2002 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1205/02

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr.sc.Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz M., kojeg zastupa punomoćnik N. K.-I., odvjetnik iz D., protiv tuženika S. K. i T. K. iz D., koje zastupa punomoćnica B. S.-R., odvjetnica iz D., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 6. lipnja 2002. godine, broj Gž-737/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 19. travanja 2002. godine, broj P-205/02, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za ukidanje obveze uzdržavanja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog toga što je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da postoji i bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su zaključci sudova u suprotnosti s utvrđenim činjenicama. Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju, a ni nadležni državni odvjetnik, kojem je revizija dostavljena temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni ona iz točke 13. toga članka, na koju ukazuje revident, time što tvrdi da su zaključci sudova u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, objašnjavajući to tvrdnjom da je sud u predmetu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1257/01 "presumirao mogućnost ponovnog navigavanja od strane tužitelja, kao i dodatne napore i dodatne poslove usmjerene ka dodatnoj zaradi, pa time i za uzdržavanje tuženih". To nije relevantno jer nisu u pitanju činjenična utvrđenja u ovoj parnici. Revizijski razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se također ističe, nije dopušten (arg. iz čl. 385. st. 3. ZPP).

Presudom prvostupanjskog suda broj P-1257/01-12 od 19. studenog 2001. godine u parnici među istim strankama odbijen je tužbeni zahtjev za izmjenu presude posl.br. P- 1010/97 od 18. kolovoza 1999. godine, te je tužitelj obvezan na ime uzdržavanja svakom tuženiku plaćati 700,00 mjesečno. Ta presuda je potvrđena presudom drugostupanjskog suda broj Gž-143/02 od 7. veljače 2002. godine. Novom tužbom u suštini s istim zahtjevom (da ga se oslobodi obveze uzdržavanja) tužitelj je u ovoj parnici ustao 1. ožujka 2002. godine (a prvostupanjska presuda je donesena 19. travnja 2002. godine). Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova materijalne prilike i druge okolnosti u tom vremenskom razdoblju se nisu promijenile, jer je tužitelj i nadalje u radnom odnosu kod istog poslodavca s istim iznosom naknade plaće za vrijeme bolovanja i jednakog zdravstvenog stanja. Tuženici se i nadalje nalaze na redovnom školovanju. Utvrđeno je također da je tužitelj vlasnik automobila marke "Renault Megane", kojeg je kupio za iznos od 15.000 DEM i kojeg povremeno vozi i stana površine od 50 m2, a i to da je zaključkom od 12.03.2002.godine obustavljen postupak radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti tužitelja, uz obrazloženje da kod tužitelja nije nastupila invalidnost, profesionalna nesposobnost za rad, a ni opća nesposobnost za rad.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Prema čl. 247. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98) osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi uzdržavanje, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ili nagodbom pred centrom za socijalnu skrb, ako su se promijenile okolnosti na temelju koje je donesena prijašnja odluka. Kako je utvrđeno da se okolnosti na temelju kojih je donesena presuda P-1257/01-12 od 19. studenog 2001. godine nisu promijenile, pravilno je tužbeni zahtjev usmjeren na prestanak uzdržavanja odbijen. Valjalo je zbog rečenih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.