Kzz-4/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedda bi A. H. dana 3. studenog 1992. godine oko 11,30 sati na oranici zv. M. u M., govorila za privatne tužitelje S. Đ. i S. I. "kako vas nije stid, dobro se zna kako ste došli do te oranice, lopovi, orat ćete tuđu zemlju, ja ću vas oboje ubiti i odslužiti, jer sam to sposobna učiniti",
Legislator headnote
AI generatedKzz-4/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu br. K-582/92 proizlazi, da je taj sud na glavnoj raspravi dana 21. rujna 1993. godine (list 12-14 spisa) donio i proglasio presudu kojom su A. i P. H. oglašeni krivima zbog krivičnog djela uvrede iz čl. 72. KZRH (ranije čl. 76. st. 1. KZRH) a da im je presuda otpremljena tek 4. listopada 1995. godine koju su oni primili dana 5. listopada 1995. godine (list 21 spisa) dakle, nakon proteka više od dvije godine od posljednje sudske radnje, a da kroz to vrijeme u smislu čl. 91. st. 3. OKZRH - nije poduzeta ni jedna procesna radnja kako bi se krivični postupak održao u tijeku odnosno, prekinuo tok roka relativne zastare koji je - kada je u pitanju konkretno krivično djelo - po čl. 90. st. 1. toč. 6. OKZRH dvije godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 4/1997-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić- Baranović, Ane Garačić i Neve Šibl, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. A. H. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 72. st. 1. KZRH, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 5. ožujka 1997. godine br. Ktz-136/96, u sjednici održanoj 17. travnja 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,
p r e s u d i o j e:
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom, stoje čine presuda Općinskog suda u Varaždinu br. K-582/92 od 21. rujna 1993. godine i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 16. studenog 1995. godine br. Kž-293/95, povrijeđen zakon, te se preinačuje pravomoćna presuda i izriče:
Protiv A. H. i P. H., sa podacima kao u spisu predmeta,
ODBIJA SE OPTUŽBA
i to
1. da bi A. H. dana 3. studenog 1992. godine oko 11,30 sati na oranici zv. M. u M., govorila za privatne tužitelje S. Đ. i S. I. "kako vas nije stid, dobro se zna kako ste došli do te oranice, lopovi, orat ćete tuđu zemlju, ja ću vas oboje ubiti i odslužiti, jer sam to sposobna učiniti",
2. da bi P. H. iste zgode i na istom mjestu kao pod 1. govorio za privatne tužitelje S. Đ. i S. I. "lopovi i pizde, počeli ste orati dok mene nije bilo, a da sam vas našao završili bi u brazdi, prevaranti dobro se zna kako ste došli do te zemlje,
da bi dakle drugog uvrijedili,
pa da bi time počinili krivično djelo protiv časti i ugleda uvredom iz čl. 72. st. 1. KZRH.
Po čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e n j e
Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv u izreci citiranih presuda predloživši, da se obje presude preinače budući da je na štetu os. A. i P. H. povrijeđen zakon jer je tijekom postupka za krivična djela za koja su oni osuđeni, nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja.
Zahtjev je osnovan.
Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu br. K-582/92 proizlazi, da je taj sud na glavnoj raspravi dana 21. rujna 1993. godine (list 12-14 spisa) donio i proglasio presudu kojom su A. i P. H. oglašeni krivima zbog krivičnog djela uvrede iz čl. 72. KZRH (ranije čl. 76. st. 1. KZRH) a da im je presuda otpremljena tek 4. listopada 1995. godine koju su oni primili dana 5. listopada 1995. godine (list 21 spisa) dakle, nakon proteka više od dvije godine od posljednje sudske radnje, a da kroz to vrijeme u smislu čl. 91. st. 3. OKZRH - nije poduzeta ni jedna procesna radnja kako bi se krivični postupak održao u tijeku odnosno, prekinuo tok roka relativne zastare koji je - kada je u pitanju konkretno krivično djelo - po čl. 90. st. 1. toč. 6. OKZRH dvije godine.
Prema tomu, a jer je u ovom krivičnom postupku prije donošenja drugostupanjske presude bila nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja to je Županijski sud u Varaždinu kao drugostupanjski sud, kod donošenja svoje drugostupanjske odluke dana 16. studenog 1995. godine morao u smislu čl. 355. toč. 3. ZKP u odnosu na djelo za koje su okrivljenici oglašeni krivima, uvažavajući žalbe okrivljenih ali i po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP donijeti odbijajuću presudu, a ne potvrditi presudu suda prvog stupnja, budući daje pravno stajalište tog suda iznijeto u drugostupanjskoj odluci pogrešno i pokazuje potpuno nerazumijevanje instituta zastare (list 25 spisa).
Iz navedenih razloga, ovaj sud je zahtjev za zaštitu zakonitosti našao osnovanim, pa je po čl. 409. st. 1. ZKP preinačio presude Općinskog suda u Varaždinu i Županijskog suda u Varaždinu i temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP protiv okr. A. i P. H. zbog krivičnog djela iz čl. 72. st. 1. KZRH optužbu odbio.
U Zagrebu, 17. travnja 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.
Katica Jelić v.r.