Rev-1532/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1532/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. F.B. i 2. M.B., oboje iz S., protiv tuženika A.L. iz S., radi predaje u posjed, te po protutužibi tuženika protiv tužitelja, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. broj Gž-1749/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku broj P-386/91 od 10.12.1992., u sjednici održanoj 18. rujna 1996.,

presudio i riješio je:

Prihvaća se djelomično revizija tuženika i ukida rješenje Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. broj Gž-1749/93 i rješenje Općinskog suda u Krku od 10. prosinca 1992. broj P-386/91-2 kojim je protutužba tuženika odbačena.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Krku od 16. prosinca 1992. broj P-386/91-20 naloženo je tuženiku L.A. iz S., da tužiteljima B.F. i B.M., oboje iz S., preda u posjed kč.br.2655/1 oranicu kč.br. … vinograd i kč.br.2572/3 pašnjak upisane u zk.ul.br. 625 k.o. S., te da im nadoknadi parnični trošak u iznosu od 71,75 kn (71.750 HRD), u roku od 15 dana, a riješeno da se odbacuje protutužba L.A. iz S., protiv tuženika B.F. i M. iz S., radi ostvarivanja prava na nekretninama kč.br. 2655/1, 2574 i 2572/3 upisane u zk.ul. 625 k.o. S..

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. broj Gž-1749/93 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i presuda i rješenje suda prvog stupnja je potvrđeno.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik - protutužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda i rješenje preinače u pravcu razloga revizije, odnosno udovolji protutužbenom zahtjevu a odbije tužbeni zahtjev ili da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija tuženika odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Osnovano, međutim, tuženik prigovara odluci nižih sudova kada smatra da protutužbu tuženika nije trebalo odbaciti.

Tuženik je istina mogao do zaključenja glavne rasprave pred sudom podnijeti protutužbu da bi sud odlučio o protutužbenom zahtjevu u istom postupku koji se vodio u povodu tužbenog zahtjeva.

Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda, budući da je protutužba samostalna tužba, o njoj je sud bio dužan odlučiti u postupku, pa nije bilo razloga za odbacivanje protutužbe.

Zbog navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je djelomično prihvatiti i ukinuti u navedenom dijelu nižestupanjske odluke (čl. 394. ZPP).

Nije, međutim, osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tužbeni zahtjev, jer su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOVO).

Naime, u postupku je utvrđeno da je pok. L.M. bila stvarna vlasnica predmetnih nekretnina i bila u posjedu istih, a da su tužitelji stekli iste nekretnine nasljeđivanjem, dakle na zakonit način i temeljem rješenja o nasljeđivanju uknjižili to pravo u zemljišnjim knjigama, a dok se tuženik nalazi u posjedu tih nekretnina.

Dakle, utvrđeno je da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina a da tuženik drži nekretnine u posjedu pa su tužitelji kao vlasnici na temelju odredbe čl. 37. ZOVO ovlašteni tražiti od tuženika da im njihove nekretnine preda u posjed i zakonito je suđeno kada je udovoljeno takvom tužbenom zahtjevu.

Tuženik nije u pravu kada u reviziji ističe da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.