Rev-3075/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3075/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Andrije Erakovića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. studenog 1997. godine, br. Gž-2926/97-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. veljače 1997. godine, br. Pn-5444/95., u sjednici održanoj dana 23. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu pobijanja odluke prema kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za plaćanje kamata na parnični trošak. U preostalom se dijelu revizija tužitelja kao neosnovana odbije.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 58.680,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 1997. godine, do isplate i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.821,28 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U toč. II. izreke tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 11.620,00 kn s kamatom na taj iznos.

U toč. III. izreke tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva za kamate na parnični trošak. Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je presuda suda prvog stupnja, a gore navedena, u dijelu izreke pod toč. I., kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 32.680,00 kn do iznosa od 48.680,00 kn tj. za iznos od 16.000,00 kn.

U toč. II. izreke uvažena je žalba tuženice preinačena je presuda suda prvog stupnja u izreci pod toč. I. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 48.680,00 kn do iznosa od 58.680,00 kn, tj. za iznos od 10.000,00 kn, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, pa je presuđeno da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 kn kao i s dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.041,84 kn kao neosnovanim.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se revizija prihvati, tako što bi se preinačila pobijana presuda i tužbenom zahtjevu udovoljilo u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počem od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, zajedno i sa troškovima izjavljivanja revizije.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nisu ostvareni kako istaknuti revizijski razlozi, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje se, u ostalom, revizijom niti izričito ne upire, a i materijalno je pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91. i 3/94. – dalje ZOO), pravilno primijenjeno kod dosude naknade za neimovinsku štetu tužitelju.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i drugostupanjskog suda da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi dana 7. travnja 1995. godine u dobi od 19 godina, koje je prigode zadobio potres mozga, trzajnu ozljedu vrata, natučenje glave, natučenje lijevog lakta i reznu ranu desnog lakta. Utvrđeno je da je trpio boli jačeg intenziteta 7 do 10 dana, srednjeg jakog intenziteta oko 2 tjedna i lakšeg intenziteta još oko mjesec dana, te da je pretrpio tzv. primarni strah koji je bio kratko trajan ali intenzivan, da bi isti nakon toga prerastao u sekundarni strah jačeg intenziteta sa trajanje od 2 do 3 dana, zatim srednje jakog intenziteta sa trajanjem od još 2 do 3 tjedna, i lakšeg intenziteta potpom još sa trajanjem oko 3 tjedna, dok da je tzv. kasni strah trajao još 6 mjeseci. Utvrđeno je da je zbog navedenih povreda i zaostalih posljedica kod tužitelja životna aktivnost smanjena za 15%.

Slijedom takvih utvrđenja primjerenom se ukazuju naknade dosuđene tužitelju s naslova neimovinske štete i to za pretrpljene fizičke boli u visini od 10.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog pretrpljenog straha 6.000,00 kn, te s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 30.000,00 kn. Kod odmjeravanja takve visine naknade neimovinske štete vidljivo je da je sud cijenio sve odlučne kriterije za dosudu ove vrste obeštećenja uvažavajući i kriterije proizašle iz dosadašnje sudske prakse u ovakvim i sličnim slučajevima.

Zbog toga se u svemu revizija tužitelja ukazuje neosnovanom. Ona je ujedno odbijena i u onome dijelu gdje se pobija odluka o parničnom trošku jer je trošak tužitelju dosuđen pravilno s razmjerno njegovom uspjehu u parnici, a pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP.

Pri dosudi parničnog troška sud je pravilno vodio računa o dosudi onog troška koji je bio neophodan radi vođenja parnice, a što je njegovo ovlaštenje sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

Na odluku kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za kamatu na dosuđeni parnični trošak tužitelj se nije žalio, pa o tom dijelu drugostupanjski sud nije odlučivao. Kako se revizija može izjaviti, a pozivom na čl. 382. st. 1. ZPP-a (a vezano i na čl. 400. st. 4. ZPP) protiv pravomoćne presude (rješenja) donesene u drugom stupnju, a takve odluke za pobijani dio prema kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za dosudu kamate na parnični trošak, nema, to se revizija u tom dijelu ukazuje nedopuštenom.

Valjalo je zato za taj dio reviziju odbaciti, a u preostalom dijelu odbiti i tako u svemu odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 393. i čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 23. travnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.