Rev-1377/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1377/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnica V. A.., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1886/13-2 od 29. siječnja 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7081/07-22 od 24. studenog 2011., u sjednici dana 24. ožujka 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1886/13-2 od 29. siječnja 2014. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-7081/07-22 od 24. studenog 2011. prihvatio tužbeni zahtjev te je naložio tuženiku E. d.o.o. Z. da tužiteljici E. D. iz Z. na ime naknade nematerijalne štete isplati 95.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2007. do isplate po stopama navedenim u presudi (točka I. izreke). Presudom je naloženo tuženiku E. d.o.o. Z. da cjelokupnu pravomoćnu presudu objavi bez komentara u prvom slijedećem broju tjednika G. od dana pravomoćnosti presude, na naslovnici tjednika te u nastavku na istovjetnom mjestu programskog prostora unutar lista (točka II izreke).

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 8.302,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 2. studenog 2011. do isplate po stopama navedenim u presudi (točka III. izreke).

Županijski sud u Velikoj Gorici je presudom poslovni broj Gž-918/10-2 od Gž- 1886/13-2 od 29. siječnja 2014. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici naloži naknaditi tuženiku parnične troškove uključivši troškove revizije u iznosu od 2.600,00 kuna.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ispitalo je dopuštenost revizije te je prije ostalog utvrđeno da u ovom sporu nije dopuštena tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, – dalje: ZPP) jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude glede svakog pojedinog tužbenog zahtjeva ne prelazi 200.000,00 kuna, a ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi primjerice navedeni u toj odredbi.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

Vijeće Vrhovnog suda RH je ispitalo dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

U reviziji je navedeno da je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe dana 31. srpnja 2013. o čemu da je tuženik obavijestio Županijski sud u Velikoj Gorici podneskom od 18. rujna 2013. upućenim na broj Gž-1475/12 i ujedno je predložio prekid parničnog postupka po čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne Novine“ broj 108/12, 14/12, 81/13, 112/13). Unatoč prijedlogu tuženika Županijski sud u Velikoj Gorici je četiri mjeseca nakon prijedloga propustio prekinuti postupak, te je donio pobijanu presudu.

Prema navodima revizije u drugim predmetima je Općinski građanski sud u Zagrebu u identičnoj procesnoj situaciji na prijedlog tuženika odredio prekid parničnog postupka rješenjima poslovni broj Pn-2979/06 od 9. prosinca 2013. i Pn-178/12 od 28. veljače 2014. Tuženik drži da je iznimno važno da svi sudovi jednako primjenjuju odredbu čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju jer u suprotnom postoji opasnost pogodovanja pojedinim vjerovnicima.

Iz navedenog slijedi da u reviziji nije naznačeno pravno pitanje u upitnoj formi, ali je jasno da tuženik pita je li sud dužan po čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prekinuti parnični postupak na prijedlog dužnika.

Tuženik je naveo da je naznačeno pitanje važno zato što su sudovi u primjeni odredbe čl. 70. čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi zauzeli dijametralno suprotno stajalište. Naime tuženik tvrdi da je u ovom predmetu predložio prekid postupka po čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prije donošenja odluke o žalbi protiv prvostupanjske presude, ali da je unatoč tome sud propustio odrediti prekid postupka, dok je u identičnoj procesnoj situaciji na prijedlog tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu odredio prekid parničnog postupka rješenjima poslovni broj Pn-2979/06 od 9. prosinca 2013. i Pn-178/12 od 28. veljače 2014.

Naznačeno pitanje nije važno jer su odluke o prekidu postupka u predmetima Pn- 2979/06 od 9. prosinca 2013. i Pn-178/12 od 28. veljače 2014. donesene na određeni prijedlog tuženika, dok u ovom slučaju nije bilo prijedloga tuženika za prekid.

Naime tuženik tvrdi da je podnio prijedlog za prekid postupka Županijskom sudu u Zagrebu na broj predmeta Gž-1475/12., a u tom predmetu je rješenjem o svrsishodnoj delegaciji Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr-1-471/203-2 od 15. srpnja 2013. za postupanje određen Županijski sud u Velikoj Gorici. Postupak je nastavljen pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod brojem Gž-1886/13 te je donesena pobijana presuda.

Prema stanju u spisu tuženik nije predložio prekid postupka u ovoj parnici. Također niti uz reviziju nisu priloženi dokazi o prijedlogu za prekid postupka u ovom predmetu, nego samo u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2979/06 i Pn- 178/12 od 28. u kojima je taj sud rješenjem odredio prekid postupka.

Samim time u pobijanoj presudi nije ni moglo biti zauzeto nikakvo pravno stajalište glede primjene odredbe čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, niti je riječ o pitanju o kojemu je zauzeto pravno shvaćanje suprotno u odnosu na pravno shvaćanje zauzeto u drugim određeno navedenim predmetima istoga suda.

Stoga naznačeno pitanje nije važno niti za rješenje konkretnog spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Podredno se napominje da po čl. 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prekid parničnih postupka ne nastupa po sili zakona pokretanjem postupka predstečajne nagodbe nego tek na temelju rješenja suda donesenog na prijedlog tuženika. U ovom slučaju rješenje o prekidu nije doneseno, a postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom E. d.o.o. Z. je dovršen odobrenjem sklapanja predstečajne nagodbe rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-206/2014 od 10. srpnja 2014., dakle naknadno su prestali razlozi za prekid postupka.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a nisu ispunjene zakonske pretpostavke za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 4. ZPP.

Zagreb, 24. ožujka 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.