Rev-2323/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2323/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj., Ž. V. i I. M., odvjetnici u S., protiv tuženika HRVATSKE REGULATORANE AGENCIJE ZA MREŽNE DJELATNOSTI, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučuju o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8149/15-2 od 13. lipnja 2018., kojom je preinačena međupresuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2603/10 od 29. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2018.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Međupresudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da ne postoji odgovornost tuženika prema tužitelju s osnova naknade štete.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je tom – konačnom presudom odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti na isplatu novčanih iznosa:

- 242.636,24 kn, 60.256,00 kn, 26.317,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti, 30.921,62 EUR u kunskoj protuvrijednosti, 30.921,62 EUR u kunskoj protuvrijednosti, 29.505,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti, 195.006,26 kn i 1.333.818,50 kn, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 45.750,00 kn sa zateznim kamatama od 7,09% godišnje tekuće od 13. lipnja 2018. do isplate.

Odbijen je dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu 30.132,44 kn sa zateznim kamata kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili da se te presude ukinu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Suglasno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Podnositelj revizije se u prvom redu pozvao na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Međutim, suglasno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka mogu biti razlogom za izjavljivanje revizije samo ako su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

U ovom predmetu prihvaćanjem sudske ocjene dokaza izvedene od strane prvostupanjskog suda, pred drugostupanjskim sudom nije počinjena izložena bitna povreda odredaba parničnog postupka, budući da je izvedene dokaze prvostupanjski sud prosudio po slobodnom uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima, a oni imaju provjerljivu činjeničnu i pravnu osnovu, zbog čega prihvaćanjem takve ocjene dokaza nije mogla biti ostvarena izložena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Tvrdnja podnositelja revizije da je izvjesna "…okolnost posve zanemarena" (posljednji ulomak 2. str. revizije) ulazi u činjenični segment procesne građe i predstavlja prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se ne može isticati u reviziji (arg. iz čl. 385. ZPP).

Također, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega nije osnovan predmetni zahtjev radi naknade štete.

Na osnovu izloženog nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se poziva tužitelj.

Obrazloženje drugostupanjske presude sadrži odredbe materijalnog prava koje je taj sud primijenio (npr. odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o telekomunikacijama - "Narodne novine" broj 76/99, 128/99, 68/01, 109/01 – dalje: ZOT), zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev radi naknade štete koja je tužitelju, prema činjeničnoj osnovi tužbe, nastala zbog toga što je pribavio dozvole za emitiranje programa i instalirao telekomunikacijske uređaje, a tuženik nije izvršio tehnički pregled, tako da tužitelj nije mogao početi s emitiranjem programa.

Šteta se odnosi na nastale troškove u vezi pribave uređaja za emitiranje, kao i izmakle koristi zbog neemitiranja programa.

U provedenom postupku utvrđeno je i jasno obrazloženo da tuženik nije nezakonito odbio izvršiti tehnički pregled, budući da je Dozvola za postavljanje radijske postaje za odašiljanje radijskog i televizijskog programa na V. P. istekla.

Naime, ta dozvola je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova vrijedila do 31. svibnja 2004., a izdana je na rok od šest mjeseci u svrhu tržišnog i tehničkog ispitivanja.

Nakon toga, radijska postaja se mogla koristiti samo uz ostale zakonom propisane uvjete, a temeljno što je tužitelju nedostajalo jest koncesija i za Dubrovačko-neretvansku županiju, koju tužitelj nije imao, niti je imao namjeru pribaviti.

Naime, ugovor o koncesiji ne može se sklopiti prije donošenja odluke o davanju koncesije.

Dakle, ugovor o koncesiji sklapa se na temelju odluke o koncesiji i potom izvršenog tehničkog pregleda uz postojanje svih propisanih zakonskih uvjeta, a kako je rečeno, u ovom slučaju koncesija od strane tužitelja za područje Dubrovačke-neretvanske županije nije ni tražena, a sve u smislu čl. 76. st. 4. i 6. ZOT, dok je ranija dozvola (na V. P.) istekla.

Na osnovu svega izloženog, budući da tužitelj nije dokazao pretpostavke postojanja odštetne odgovornosti tuženika, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

Zagreb, 28. studenoga 2018.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.