Legislator Case Law & Legislation
Gž-4619/2013-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal in custody case, upholding removal of mother's rights due to child's best interests.

Case Number Gž-4619/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Varaždin dismissed the mother's appeal against the District Court's order removing her parental rights and visitation rights. The court found the first-instance judge correctly relied on expert assessments showing the mother's limited parenting capabilities and the children's need for special care. Consequently, the court confirmed the transfer of custody to foster families while maintaining limited supervised visitation.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 111. st. 4. ObZ; Čl. 113. st. 3. ObZ; Čl. 320. ObZ; Čl. 380. toč. 2. ZPP: The court must prioritize the best interests of the child when determining custody and visitation, and may remove parental rights if expert evidence demonstrates significant limitations in the parent's capacity to care for the child.

Keywords

AI generated
parental rights removal custody dispute best interests of child foster care placement visitation restrictions expert assessment family law appeal

Cited Legislation

AI generated
Čl. 111. st. 4. ObZ
Čl. 113. st. 3. ObZ
Čl. 320. ObZ
Čl. 380. toč. 2. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Broj: 14 Gž-4619/13-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Jadranki Majcen-Horvat, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB KOPRIVNICA, zastupan po punomoćnicama KV dipl.iur. i ĆV dipl. soc. radnici, protiv prvoprotustranke BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugoprotustranke PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi oduzimanja prava protustrankama da žive sa svojom mlljt. djecom ĐV, IV, AV te GV i da ih odgajaju, svi zastupani po posebnoj skrbnici TV, odvjetnici u [adresa], povodom žalbe drugoprotustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici br.9 R1-119/12-24 od 11. srpnja 2013.g., dana 06. studenog 2013.g.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba drugoprotustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici br.9 R1-119/12-24 od 11. srpnja 2013.g. u pobijanim dijelovima pod toč.II, III, IV, V, VI, VII i VIII izreke u odnosu na tu protustranku.

U nepobijanim dijelovima pod toč.I - VII izreke koji se odnose na prvoprotustranku navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem pod toč.I izreke protustrankama je oduzeto pravo da žive sa svojom mlljt. djecom ĐV rođ. ..2001. u [adresa] i IV rođ. ..2002. u [adresa] i da ih odgajaju. Toč.II izreke mlljt. djeca ĐV i IV povjerena su na čuvanje i odgoj udomiteljskoj obitelji UV iz [adresa]. Toč.III izreke određeni su susreti i druženje mlljt. djece ĐV i IV sa drugoprotustrankom – majkom u majčinom domaćinstvu svake subote od 10,00 do 18,00 sati, a s prvoprotustrankom – ocem u udomiteljskoj obitelji UV svake nedjelje od 14,00 do 18,00 sati. Toč.IV izreke imenovanim protustrankama je oduzeto pravo da žive sa svojim mlljt. djetetom CV rođ. ..2009. u [adresa] i da ga odgajaju. Toč.V izreke mlljt. CV povjeren je na čuvanje i odgoj udomiteljskoj obitelji VV iz [adresa]. Toč.VI izreke određeni su susreti i druženja mlljt. CV sa drugoprotustrankom – majkom u udomiteljskoj obitelji svake nedjelje od 14,00 do 16,00 sati a sa prvoprotustrankom – ocem na istom mjestu svake nedjelje od 10,00 do 12,00 sati. Toč.VII određeno je trajanje ove mjere za zaštitu prava i dobrobiti mlljt. djece ĐV, IV i AV od godinu dana time da njezinim izricanjem ne prestaje odgovornost i dužnosti i prava protustranaka kao roditelja u odnosu na ovu njihovu mlljt. djecu. Toč.VIII izreke odgođeno je na rok od 9 mjeseci donošenje odluke o prijedlogu predlagatelja da se drugoprotustranci oduzme pravo da živi sa svojim mlljt. djetetom GV rođ. ..2006. u [adresa] i da ga odgaja te da se isti povjeri na čuvanje i odgoj udomiteljskoj obitelji.

Navedeno rješenje, pravovremeno podnijetom žalbom, pobija drugoprotustranka (dalje: žaliteljica) bez navođenja zakonskih žalbenih razloga ali čiji sadržaj žalbe upućuje na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.6 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr. 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se isto ukine i vrati joj mlljt. CV na zajednički život a glede mlljt. GV da se "maknu sva ograničenja".

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba žaliteljice nije osnovana.

Predmetom ovog postupka je izricanje prvoprotustranci i žaliteljici kao roditeljima mjere zaštite njihove mlljt. djece propisane čl.111. st.1 Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 106/04, 136/04, 107/07, 61/11, 125/13, dalje: ObZ) oduzimanja prava da žive sa svojom mlljt. djecom i da ih odgajaju.

Odlučujući o prijedlogu predlagatelja, a nakon provedenog dokaznog postupka (uvida u priložene isprave, te rješenja Centra za socijalnu skrb Koprivnica – dalje: CSS, Izvješće Osnovne škole Gola, mišljenje sa zaključkom Stručnog tima istog CSS, uvida u spis toga suda br.R1 194/09, nalaz i mišljenje vještaka dr. Dubravke Kocijan-Hercigonja i dr. KVŽ, izvješća o provođenju mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi prvoprotustranke i žaliteljice te nalaza i mišljenja vještaka dr. Milivoja Koludrovića i saslušanja protustranaka te svjedoka ŽV, JV, LV, ZV i OV prvostupanjski sud je povodom prijedloga predlagatelja utvrdio:

- da su protustranke i njihova mlljt. djeca u tretmanu nadležnog CSS od 2007.g. te da je kroz to razdoblje protustrankama kao roditeljima izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, te da iste ne žive zajedno i da je između protustranaka u tijeku postupak za razvod braka,

- da drugoprotustranka boluje od shizofrene psihoze – dugotrajne bolesti koja je poprimila kronični tijek s čestim i dugotrajnim pogoršanjima pa je isti višekratno liječen u psihijatrijskim ustanovama sa relativno kratkim i nepotpunim remisijama te je njegova takva bolest dovela do teškog oštećenja cjelokupne ličnosti, potpunog gubitka radne sposobnosti i oštećenja kognitivnih funkcija, mišljenja, voljnog i socijalnog dijela ličnosti, porasti impulzivnosti radi čega je on socijalno udaljen i ne razumije u potpunosti socijalne veze s okolinom, uz naziranje i paranoidnog doživljavanja okoline, te zbog posljedica potpune nekritičnosti prema bolesti i potrebi kontinuiranog psihijatrijskog liječenja isti vrlo reduciranih roditeljskih kompetencija tako da nije sposoban brinuti o pravilnom podizanju mlljt. djece uz postojanje opasnosti ako se sadašnje stanje nastavi da bi moglo doći do poremećaja u socijalnom i psihičkom razvoju mlljt. djece,

- da je žaliteljica zaostala u duševnom razvoju i pokazuje značajna oštećenja ličnosti, pasivno ovisna i emocionalno nestabilna, a za okolinu se veže površno i slabo te je bez većih sposobnosti za procjenu situacije, radi čega svega ne može osigurati jasne granice i podršku mlljt. djeci a ne razumije niti njihove tjelesne poremećaje a niti psihičke potrebe pa su njezine roditeljske kompetencije također reducirane,

- da je mlljt. ĐV zaostao u duševnom razvoju u stupnju lake duševne zaostalosti te je njegovo opće znanje i socijalizacija izrazito slabi, a mlljt. IV ima za svoju dob zadovoljavajuće razvijenu socijalizacijsku razinu kao i intelektualne sposobnosti koje odgovaraju njezinoj dobi, te ima potrebu za zaštitom i sigurnosti i da su njih dvoje posebno vezani te ih ne treba razdvajati, a da su manje vezani na žaliteljicu - majku i braću mlljt. GV i mlljt. AV,

- da je mlljt. CV dijete sa zdravstvenim problemima i ostavlja dojam zaostalosti u psihomotornom razvoju pa da je za njegovu brigu i skrb potrebna krajnja kritičnost, upornost i angažiranost članova obitelji,

- da iz suglasnih iskaza protustranaka proizlazi da su se one sporazumjele da mlljt. ĐV i mlljt. IV faktično žive sa prvoprotustrankom – ocem a mlljt. CV i mlljt. GV (koji nije sin prvoprotustranke) sa žaliteljicom, a da je predlagatelj tijekom postupka postavio konačni prijedlog glede mlljt. IV i ĐV te glede mlljt. AV i GV da žive u udomiteljskim obiteljima kako je to odlučeno pobijanim rješenjem (osim za mlljt. GV),

- da su mlljt. ĐV i mlljt. IV više vezani na prvoprotustranku i njegovu obitelj, a da su osobito složni i sa svojom tetkom po ocu UV koja je osobno a isto tako i njezina obitelj vezana na ovu djecu protustranaka te im i kroz čitavo predmetno vrijeme pomažu i slažu se da budu povjerena upravo njezinoj obitelji na čuvanje i odgoj, a sa čime se suglasila i žaliteljica,

- da je mlljt. GV zdravo dijete i izrazito vezan uz žaliteljicu pa da je u njegovom interesu da isti ostane sa njome živjeti uz rok maksimalno od 9 mjeseci kada će biti vidljivi rezultati njegovog funkcioniranja u školi te daljnjeg razvoja sa žaliteljicom,

slijedom čega, nakon što nije bilo prigovora proustranaka na nalaze i mišljenja vještaka, te nakon što je predlagatelj i prijedlog sa istim uskladio te se i zaključno žaliteljica sa takvim prijedlogom suglasila u odnosu na mlljt. djecu ĐV i IV, a usprotivila u odnosu na mlljt. GV i AV prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na odredbi čl.111. st.1 ObZ. Naime, sud je stajališta da su se u smislu toga propisa ispunili uvjeti za donošenje takve mjere u odnosu na protustranke kao roditelje, pa tako i na žaliteljicu jer obzirom na njihove roditeljske kapacitete postoji opasnost za pravilno podizanje mlljt. djece ĐV, IV i CV radi čega je odlučio, a nakon ocjene kvalitete odgojiteljskih obitelji ,upravo obzirom i na srodstvo UV sa prvoprotustrankom te na bliskost mlljt. ĐV i IV sa njome i njezinom obitelji, te po primjerenom odabiru predlagatelja udomiteljske obitelji za mlljt. AV odlučio prihvaćanjem konačnog prijedloga predlagatelja.

Sadržajem žalbe u kojem ističe da joj u odnosu na nalaze i mišljenja vještaka koji su, prema žalbi, "blago rečeno pristrani i neobjektivni" i iz kojih ona ispada kao negativna i maloumna osoba nesposobna za život i odgoj svoje djece sud bio pristran i usmjeren protiv nje jer joj u postupku "nisu bila omogućena sredstva očitovanja i obrane" što je dovelo do donošenja protuzakonitog rješenja upućuje na žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.6 ZPP.

Naime, upravo suprotno navodima žalbe žaliteljica je prema dostavnici priloženoj uz list 57 spisa nalaze i mišljenja vještaka danih u postupku primila 04. lipnja 2013.g., a na raspravi od 01. srpnja 2013.g. ista je izričito izjavila da "nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka dr. Milivoja Koludrovića", koji je ujedno i na tom ročištu dao odgovore na primjedbe druge strane na svoj nalaz dodatno obrazložio, a kojem se nakon toga žaliteljica usprotivila, smatrajući da suprotno vještačkom nalazu ona može i nadalje voditi brigu o mlljt. AV jer da mu pruža svu svoju ljubav i sve što je njemu potrebno, ali nije predlagala nikakve druge dokaze na okolnost takvom svom stajalištu (list 59 – 61 spisa).

Dakle, suprotno žalbi žaliteljica nije onemogućena u raspravljanju u postupku, jer su istoj dostavljeni nalazi i mišljenja liječničkih vještaka, te joj je bila dana mogućnost za davanje primjedbi na iste, pa taj žalbeni razlog nije ostvaren.

Ispitivanjem pobijanog rješenja i sadržaja predmeta ovaj sud nije utvrdio da bi bile ostvarene i druge bitne povrede odredaba parničnog (izvanparničnog) postupka iz čl.354. st.2 toč.2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP koje žalba ne iznosi, a na koje ovaj sud temeljem čl.365. st.2 istog Zakona u vezi čl.320. ObZ pazi i po službenoj dužnosti.

Nije osnovan niti žalbom istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Neosnovano je protivljenje žaliteljice rješenju suda prvog stupnja u toč.II izreke iz razloga povjeravanja na čuvanje i odgoj mlljt. djece ĐV i IV udomiteljskoj obitelji UV. Naime, udomiteljstvo kao oblik skrbi izvan vlastite obitelji propisano je Zakonom o udomiteljstvu (NN 79/07), kojim su kao subjekti toga odnosa određeni nadležni Centar za socijalnu skrb i udomitelj (čiji odnos je reguliran udomiteljskim ugovorom - čl.22 toga Zakona), a nakon pravomoćnosti rješenja o priznavanju prava na skrb izvan vlastite obitelji korisniku udomiteljstva i dobivanja dozvole za obavljanje udomiteljstva. Stoga sud nema nikakve ovlasti u određivanju osobe udomitelja. Valjalo bi, međutim, svakako naglasiti glede postupka određivanja obitelji UV kao udomitelja da se žaliteljica u postupku sa tim prijedlogom predlagatelja suglasila, naglasivši u svom iskazu da bi upravo to bilo u interesu mlljt. ĐV i mlljt. IV, smatrajući da ih ona potiče na učenje i da su djeca na nju vezana te o njoj pričaju "da im je tamo lijepo, da im teta pomaže kod učenja i da se tamo igraju." Stoga činjenica koju žalba naglašava o zaposlenosti UV kao i angažmana njezinog supruga radom na poljoprivredi te da isti imaju sina u pubertetu "lošeg ponašanja" ne mogu dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

Jednako tako se ocjenjuje i protivljenje udomljenju mlljt. AV u udomiteljskoj obitelji VV iz [adresa] čemu je odlučeno toč. V izreke rješenja.

Žalba na toč.III i VI izreke rješenja svodi se na neosnovano protivljenje odlukama suda u tome dijelu zbog nemogućnosti žaliteljice a i loše prometne povezanosti dolaziti u udomiteljske obitelji svoje mlljt. djece na susrete i druženja, pa da je učinjena pogreška u postupku i primjeni zakona. Naime, ovi navodi žalbe suprotni su iskazu žaliteljice u postupku u kojem je ista i zahtijevala da joj susreti i druženja budu dopušteni u njezinom domaćinstvu uz naglasak da bi ona osigurala prijevoz radi toga da djecu može vratiti u udomiteljsku obitelj i to se odnosilo na mlljt. ĐV i mlljt. IV. Upravo je prvostupanjski sud njoj to i omogućio odredivši susrete i druženja s mlljt. djecom ĐV i IV u njezinom domaćinstvu svake subote od 10,00 do 18,00 sati. Stoga su takvi navodi žalbe neosnovani. Što se tiče mlljt. AV u odnosu na kojeg se žaliteljica protivila donošenju predmetne mjere ista se nije izjasnila glede susreta i druženja te načina njihovog održavanja, a ovaj sud smatra da susreti i druženja određeni za nju svake nedjelje od 14,00 do 16,00 sati ista treba ispoštovati na način da si organizira i sredstva i prijevoz, jer je to nesumnjivo u interesu mlljt. AV a jednako odlučno i za nju a u cilju njegovog pravilnog razvoja održavanjem roditeljskih odnosa i sa njome kao majkom, stoga su navodi žalbe i u odnosu na tu odluku neosnovani.

Neosnovani su i navodi žalbe žaliteljice u odnosu na toč.IV izreke kojim je odlučeno o oduzimanju prava da živi sa svojim mlljt. djetetom AV i da ga odgaja jer je za to prvostupanjski sud dao u potpunosti utemeljene razloge koji imaju uporište u provedenom dokaznom postupku i to nalazima i mišljenjima vještaka dr. Dubravke Kocijan Hercigonja i dr. KVŽ te dr. Milivoja Koludrovića iz kojih proizlaze kako ocjena roditeljskih kapaciteta protustranaka tako i psihičko stanje mlljt. djece pa tako i mlljt. AV za kojeg je prema već istaknutom utvrđeno njegovo zdravstveno stanje, koje zahtjeva radi njegovog zaostajanja u psihomotornom razvoju davati osobitu brigu i skrb kako to nalaz i mišljenje dr. Milivoja Koludrovića ističe "sa krajnjom kritičnošću, upornošću i angažiranosti članova obitelji", a što žaliteljici u konkretnom slučaju nesumnjivo nedostaje obzirom na rezultate provedenih vještačenja iz kojih proizlaze njezina roditeljska ograničenja, pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio udovoljavanjem i u tome dijelu prijedlogu predlagatelja, povjeravanjem mlljt. AV u udomiteljsku obitelj. Radi toga ni ovi navodi žalbe nisu osnovani.

Pravilno je prvostupanjski sud naposljetku odlučio i u toč.VII izreke o trajanju predmetne mjere budući je isto propisano odredbom čl.113. st.3 ObZ a upravo i za izrečene mjere iz čl.111. istog Zakona kakvu predstavlja predmetna mjera kako je to propisano st.4 istog propisa, a što je sve prvostupanjski sud i obrazložio, pa je suprotno žalbi pobijano rješenje jasno i neproturječno, te u skladu sa Obiteljskim zakonom kao materijalnim pravom.

Neosnovano je i protivljenje žalbe na toč.VIII kojom je u ograničenom trajanju od 9 mjeseci sud odlučio da mlljt. dijete GV nastavi zajednički život sa njome - žaliteljicom smatrajući da bi to ugrozilo njegovo daljnje školovanje i razvoj. Naime, ova odluka suda, suprotno žalbi, donesena je u skladu sa njezinim prijedlogom, a suprotno prijedlogu predlagatelja. Takvom odlukom prvostupanjski sud je žaliteljici, a što proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, dao priliku da potvrdi svoje roditeljske kvalitete u odnosu na mlljt. GV glede svakodobne brige i odgoja, te brige o zdravlju i obrazovanju na način da sa njime zajedno nastavi živjeti. O vremenskom ograničenju je pravilno odlučio budući je upitno da li će se u budućnosti ona moći kvalitetno brinuti o mlljt. GV, no u svakom slučaju za to joj je pružio mogućnost.

Radi toga je žalbu drugoprotustranke valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl.380. toč.2 ZPP u vezi čl.320. ObZ rješenje suda prvog stupnja potvrditi u pobijanim dijelovima pod toč.II, III, IV, V, VI, VII i VIII izreke u odnosu na tu protustranku.

U nepobijanim dijelovima pod toč.I - VII izreke koji se odnose na prvoprotustranku navedeno rješenje ostalo je neizmijenjeno.

U Varaždinu, 06. studenog 2013. godine

S U D A C :

Jadranka Majcen-Horvat,v.r.