I Kž-390/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika R. J. i optuženika I. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2005. godine broj K-85/05, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-390/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledanja spisa temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio da se žalbe optuženika odbiju. Kod takvog je mišljenja na sjednici vijeća ostala i nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 390/06-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. J. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika R. J. i optuženika I. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. prosinca 2005. godine broj K-85/05, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe optuženika R. J. i optuženika I. P. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženike, R. J., Z. L. i I. P., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osudio optuženika R. J. na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, optuženika Z. L. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i optuženika I. P. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Po čl. 122. st. 1. ZKP dužni su nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to svaki u paušalnom iznosu od 500,00 kuna. Po čl. 82. Kaznenog zakona na ime imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom optuženik R. J. dužan je platiti iznos od 500,00 kuna, a optuženika I. P. iznos od 1.000,00 kuna. Po čl. 80. Kaznenog zakona u vezi čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona od optuženika R. J. oduzima se metadon u otopini od 6,6 ml i 47 komada tableta narkoanalgetika sa djelatnim sastojkom metadona, tri ampulice, šest vatica na foliji, staniol papir, tri komada štapića i dva komada šprica.
Protiv te presude žalbu su podnijeli optuženik R. J. po svom branitelju G. M., odvjetniku iz R., i optuženik I. P. po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz R..
Optuženik R. J. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, đenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, a pogrešno utvr
I Kž 390/06-5
optuženik I. P. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlozima da se žalbe uvaže, pobijana presuda preinači i optuženici oslobode od optužbe, odnosno da se presuda ukine.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledanja spisa temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio da se žalbe optuženika odbiju. Kod takvog je mišljenja na sjednici vijeća ostala i nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.
Sukladno zahtjevu iz žalbe, o sjednici su uredno izviješteni optuženik R. J. i njegov branitelj G. M., odvjetnik iz R., ali sjednici nisu pristupili pa je ista održana u njihovoj odsutnosti sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.
Žalbe nisu osnovane.
Žalitelj, optuženik R. J., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, smatra da je presuda nerazumljiva i proturječna razlozima presude, jer se govori o narkoanalgeticima, a ne o prodaji heptanona te da je obrazloženje suprotno izreci prvostupanjske presude koja govori o 47 tableta narkoanalgetika koje sadrže metadon kao djelatni sastojak.
Prvostupanjski sud je osudio optuženika R. J. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, jer je nedozvoljeno u tri navrata prodao opojnu drogu heroin optuženiku Z. L., sveukupno 0,5 grama heroina za 400,00 kuna te da je u svibnju 2005. godine u svom stanu nedozvoljeno držao radi daljnje prodaje 47 tableta narkoanalgetika koje sadrže metadon kao djelatni sastojak te 6,6 ml otopine istih.
Naime, iz nalaza i mišljenja Centra za krim vještačenja proizlazi da je od R. J. oduzeta otopina volumena 6,6 ml koja sadrži narkoanalgetik metadon kao djelatni sastojak i tablete 47 komada ukupne mase 7,05 grama koje sadrže narkoanalgetik metadon kao djelatni sastojak te da su upravo metadon i heroin na popisu opojnih droga i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga kao psihotropne tvari i opojne droge nalaze na popisu i to u dijelu 1 odjeljak 1, iz čega proizlazi da se radi o opojnoj drogi metadonu koji je narkoanalgetik jer sadrži metadon kao djelatni sastojak.
Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP
Također nije u pravu žalitelj optuženik R. J. kada navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da je držao tablete radi toga što ih je dobio od liječnice, ali da ih nije sve popio pa su neki zaostali u kući tako da bi se radilo o posjedovanju radi vlastite konzumacije, a ne radi daljnje prodaje.
U prvostupanjskoj presudi ispravno je otklonjena obrana optuženika R. J., jer je terapija tabletama heptanona koje je dobivao kao liječeni ovisnik, provedena do ožujka 2005. godine, a prilikom pretrage stana u svibnju 2005. godine su pronađene ove tablete i otopina heptanona. Naime, i ova količina od 47 tableta predstavlja veću količinu koja sigurno nije mogla zaostati iz ranijeg liječenja kada je dobivao od 8-10 heptanona dnevno, jer je utvrđeno
I Kž 390/06-5
da se nakon ožujka 2005. godine više nije pojavio na terapiji kod liječnice. Stoga je ispravno zaključeno da je isto bilo namijenjeno daljnjoj prodaji.
Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik R. J. prodao heroin opt. Z. L., jer su kod njega pronađena i sredstva priprave, predmeti za pakiranje droge, primjerice: kutijice, rezani papirići oblikovani za pakiranje droge te folije, pa je, uz dosljedno terećenje kupca droge Z. L., pravilno zaključio da je ostvaren i ovaj oblik učina predmetnog kaznenog djela.
Stoga je Vrhovni sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik R. J. u tri navrata prodao heroin optuženiku Z. L. te da je posjedovao 47 tableta narkoanalgetika koje sadrže metadon i otopinu istih od 6,6 ml te da je time neovlašteno prodavao te radi prodaje posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom.
Također, nije u pravu žalitelj optuženik I. P. kada navodi da prvostupanjski sud nije mogao kao istinitim cijeniti iskaz optuženika Z. L., jer je on već ranije odgovarao pred sudom za ista kaznena djela pa se trebao sagledati motiv za lažno terećenje, osveta optuženiku I. P..
Prvostupanjski sud je ispravo zaključio da je optuženik Z. L. iskazivao o okolnostima poznanstva s optuženikom I. P., o druženju i mjestu sastanka radi dogovora o primopredaji heroina, količini i cijeni, a da je prigovor optuženika I. P. neopravdan, jer su obojica optuženika suglasno navodili da su njihovi odnosi dobri te da su zajednički katkad nabavljali i trošili heroin.
Stoga nije u pravu optuženik I. P. kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
U odnosu na kaznene sankcije, iako oba optuženika pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra se, temeljem čl. 382. ZKP da pobijaju presudu i zbog odluke o kaznenoj sankciji, pa je radi toga ispitana presuda i u tom dijelu. Ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud uzeo sve okolnosti u obzir kod odlučivanja o kazni i pravilno ih cijenio. Upravo zbog načina počinjenja kaznenih djela, niza olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud je opravdano ublažio zakonom propisanu kaznu te osudio optuženika R. J. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a optuženika I. P. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio kazneni zakon, žalbe optuženika R. J. i I. P. nisu osnovane, a kako ovaj sud nije utvrdio ni postojanje povreda na koje, u smislu čl. 379. st. 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 387. ZKP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 12. veljače 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Lana Petö Kujundžić, v. r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.