II Kž-23/2020-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 23/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 110/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbama okrivljenog D. D., okrivljenog A. L., okrivljenog F. L., okrivljenog J. L., okrivljenog D. B. i okrivljenog M. Ž. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2019. broj Kv-I-Us-165/2019 (Kv I-Us-163/2019, Kov-Us-5/2019-178) o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. D., okrivljenog A. L., okrivljenog F. L., okrivljenog J. L., okrivljenog D. B. i okrivljenog M. Ž. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2019. broj Kv-I- Us-65/2019 (Kv I-Us-163/2019, Kov-Us-5/2019-178), u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom 1. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. (pravilno: stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.– dalje u tekstu ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenih D. D., A. L., F. L., J. L. i D. B. iz zakonske osnove predviđene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog M. Ž. iz zakonskih osnova predviđenih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom 2. u istražni zatvor uračunato im je vrijeme lišenja slobode od uhićenja i vremena provedenog u istražnom zatvoru i to od 7. ožujka 2018. nadalje. Pod točkom 3. odbijen je prijedlog za ukidanje istražnog zatvora okrivljenog M. Ž. od 16. prosinca 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. D. po branitelju, odvjetniku dr. sc. K. Š., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine istražni zatvor okrivljenom koji u ovom trenutku predstavlja vrlo drastičnu i represivnu mjeru, te se istražni zatvor zamijeni drugom, alternativnom, svakako blažom

II Kž 23/2020-4

mjerom za okrivljenog, posebice nekom mjerom opreza, a koje mjere će isti bespogovorno poštivati do okončanja postupka".

Okrivljeni A. L. žali se po branitelju, odvjetniku M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati ovu žalbu te pobijano Rješenje preinači na način da se prijedlog za produljenjem istražnog zatvora u odnosu na žalitelja odbija u cijelosti, a podredno da se pobijano Rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje".

Protiv istog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni F. L., po branitelju, odvjetniku V. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "prihvati predmetnu žalbu te pobijano rješenje preinači na način da prijedlog USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora u cijelosti odbije, podredno ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

Okrivljeni J. L. žali se po branitelju, odvjetniku M. R., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "uvaži navode predmetne žalbe i donese rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv VI-okrivljenika".

Žalbu je podnio i okrivljeni D. B., po branitelju, odvjetniku V. R. "iz svih zakonom predviđenih razloga, a posebice zbog povrede pravila postupka", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje ukine i 7. okr. pusti na slobodu".

Okrivljeni M. Ž. žali se po branitelju, odvjetniku A. D., bez navođenja zakonskih osnova s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora i žalitelja pusti da se u nastavku postupka brani sa slobode.

Žalbe okrivljenika nisu osnovane.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenih D. D., A. L., F. L., J. L. i D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a u odnosu na okrivljenog M. Ž. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Prvostupanjski sud detaljno obrazlaže iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete optužnicom te nadalje obrazlaže za što su konkretno osnovano sumnjivi svaki okrivljenik ponaosob, a takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Stoga nisu u pravu okrivljeni F. L. koji u žalbi navodi kako sud nije proveo cjelovitu analizu konkretnih okolnosti u odnosu na svakog okrivljenika te da je trebao navesti sadržaj svih dokaznih radnji, sadržaj transkripata razgovora ili iskaza suokrivljenika na koje se poziva, a kako to nije učinio postupio je arbitrarno samo nabrajajući dokumentaciju bez stvarne i logičke analize sadržaja iste, okrivljeni D. B. koji u žalbi navodi da sud ne obrazlaže

II Kž 23/2020-4

niti specificira na kojim dokazima temelji osnovanu sumnju, a oni dokazi koje navodi da ne navodi njihov sadržaj kao i da iz stanja spisa ne proizlazi da bi okrivljeni D. B. počinio kazneno djelo za koje se tereti, a niti okrivljeni M. Ž. koji u žalbi navodi da nema dovoljno dokaza da bi počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret za sada još uvijek nepotvrđenom optužnicom.

Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije samo nabrajao dokaze koji su priloženi uz optužnicu već je i ukratko navodio što bi proizlazilo iz kojih dokaza, i to u odnosu na sve okrivljenike, iz čega proizlazi da ih je sadržajno uzeo u obzir prilikom ocjene o postojanju osnovane sumnje, što upućuje da sud nije postupao arbitrarno, a iznošenjem sadržaja svih provedenih dokaza i njihovim razmatranjem sud bi već ulazio u pitanje njihove vjerodostojnosti i prihvatljivosti kao i utvrđivanje činjenica što nije njegova zadaća u ovom stadiju postupka.

Vezano za pitanje osnovane sumnje bez značaja su navodi žalbe okrivljenog J. L. o tome da prvostupanjski sud prilikom ocjene o postojanju osnovane sumnje nije primijenio tzv. dinamički pristup razvijen u praksi Europskog suda za ljudska prava s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza prikupljenih prije i tijekom provođenja istrage.

Uz navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio i da u odnosu na okrivljenike D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će puštanjem na slobodu nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, a u odnosu na okrivljenog M. Ž. i one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje obrazloženje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuju žalitelji (str. 5. i 6. pobijanog rješenja).

Slijedom navedenog, neosnovano okrivljeni F. L. i J. L. u žalbama navode da postojanje iteracijske opasnosti u odnosu na njih nije konkretizirano, individualizirano i dostatno obrazloženo, kao i da se iz samih okolnosti počinjenja kaznenih djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod okrivljenika. Osim toga, na zakonitost i pravilnost rješenja o produljenju istražnog zatvora bez utjecaja su navodi žalbe okrivljenog F. L. o tome da se u svakom novom rješenju o produljenju istražnog zatvora na isti način obrazlaže postojanje iteracijske opasnosti.

Ovo stoga što je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo za što se tereti svaki od okrivljenika, opisao njihove uloge i međusobne odnose u počinjenju kaznenih djela te opisao sve one okolnosti počinjenja temeljem kojih zaključuje o opasnosti od ponavljanja kaznenih djela svih okrivljenika.

Ovakvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne nalazeći da bi pritom bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava okrivljenika na koja se pozivaju žalitelji.

Nadalje, u žalbama okrivljeni D. D., F. L., J. L. i D. B. ističu da u odnosu na njih nema opasnosti od ponavljanja djela jer su neosuđivani, obiteljski ljudi, zaposleni, očevi dvoje, odnosno troje djece, koji navodi su bez značaja kraj svih okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

II Kž 23/2020-4

Svi okrivljenici u svojim žalbama smatraju kako je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora okrivljenicima od preko jedne godine i deset mjeseci povrijeđeno načelo razmjernosti kao i da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne.

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da do takve povrede nije došlo s obzirom da se okrivljenicima stavlja na teret učin kaznenog djela za koja je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, a uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se okrivljenici terete, maksimalno trajanje istražnog zatvora, kazne koje se mogu očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Sukladno navedenom neosnovano okrivljeni A. L. u žalbi navodi da sud nije utvrđivao sve okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., dok su nadalje, bez značaja njegove pretpostavke o tome da rasprava u ovom postupku neće biti provedena do isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora okrivljenicima.

Isto tako bez značaja su i navodi žalbi okrivljenika o tome na kolike su kazne osuđeni ostali okrivljenici u ovom kaznenom postupku, s obzirom da se radi o kaznama koje su tim okrivljenicima izrečene na temelju njihovih sporazuma s državnim odvjetnikom.

Uz sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na sve utvrđene okolnosti utvrdio i da se svrha istražnog zatvora u odnosu na sve okrivljenike ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama.

Iz navedenih razloga žalbe okrivljenih D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. nisu prihvaćene, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje u tekstu: ZKP/08.-I) pazi po službenoj dužnosti, žalbe okrivljenih D. D., A. L., F. L., J. L., D. B. i M. Ž. su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-I. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. siječnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Lovrin, v. r.

Perica Rosandić, v. r.