Criminal detention extended due to high risk of reoffending despite prior release time and alcohol issues.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of criminal detention. The court found that despite the defendant's argument that two years in custody and reduced alcohol consumption eliminated the risk of reoffending, the prosecution's evidence of violent crimes and the defendant's neurotic traits and PTSD justified continued detention. The court ruled that the defendant's subjective claims were insufficient to override the objective circumstances indicating a high danger of future offenses.
Legislator headnote
AI generatedčl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP; čl. 189. st. 2. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Criminal detention may be extended based on the risk of reoffending even after significant time served, provided objective circumstances like prior violent crimes and psychological profiles substantiate the danger, overriding the defendant's subjective assessment of reduced risk.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 346/1998-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Ilije Čuljata, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T. zbog kaznenih djela iz čl. 34. st. 1. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 14. srpnja 1998. godine br. Kv-118/98 (K-4/97), o produljenju pritvora tijekom postupka nakon podnijete optužnice, u sjednici održanoj 29. srpnja 1998. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba opt. M.T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Sisku, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP/93, produljen je pritvor protiv opt. M.T. iz osnova određenog u čl. 182. st. 2. t. 3. ZKP, u tijeku trajanja postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv optuženika za kaznena djela iz čl. 34. st. 1. i čl. 146. st. 1. KZRH.
Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu optuženik, po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Neosnovano žalitelj tvrdi u žalbi da nema osnova i dalje produljavati pritvor protiv njega na temelju čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, budući da je dosadašnje vrijeme provedeno u pritvoru (oko dvije godine), a time i nekonzumiranje više alkohola, utjecalo na njega u toj mjeri da nema više bojazni da će, boravkom na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično krivično djelo.
Suprotno žalbi, treba reći da se protiv žalitelja provodi kazneni postupak za dva teška kaznena djela s elementima nasilja (ubojstvo i ugrožavanje opće sigurnosti ljudi i imovine) za koja postoji osnovana sumnja da ih je počinio, a iz spisa suda prvog stupnja proizlaze činjenice: da je on osoba sklona prekomjernom uživanju alkohola, te da se radi o osobi s neurotskim crtama i sa znakovima PTSP (posttraumatski stresni poremećaj), što sve nije prijeporno ni prema žalbi.
Istaknute okolnosti su takovog značenja da se mogu ocijeniti osobitim okolnostima koje opravdavaju bojazan da bi žalitelj, boravkom na slobodi, ponovno počinio istovrsno ili slično krivično djelo. Treba naglasiti da su sve izložene okolnosti, u biti, neizmijenjene od ranijeg rješenja ovog suda (list spisa, br. 111), kojim je također prihvaćena osnovanom primjena mjere pritvora protiv žalitelja iz iste pritvorske osnove kao i ovim rješenjem.
Stoga je pobijanim rješenjem osnovano produljen pritvor po citiranoj pritvorskoj osnovi.
Treba naznačiti da na primjenu ove pritvorske osnove, kraj gore istaknutih okolnosti, nije od značenja činjenica da žalitelj ranije nije osuđivan, kako to neosnovano ističe žalba, a tvrdnje da je dosadašnje vrijeme provedeno u pritvoru utjecalo na njega da on neće više konzumirati alkohol, a time ni da će ponovno počiniti istovrsno ili slično krivično djelo, predstavljaju subjektivnu procjenu samog žalitelja.
Slijedom svega istaknutog, proizlazi da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje, te je i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. srpnja 1998. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Ante Potrebica v.r.