Court dismisses tax appeal claiming election committee fees were not taxable income requiring a tax declaration.
Legislator summary
AI generatedThe Administrative Court dismissed the taxpayer's appeal against a fine for failing to file a tax declaration for the year 1997. The taxpayer argued that fees received as a member of a city election committee did not constitute taxable income from self-employment. The court ruled that such fees represent income from occasional self-employment and are subject to tax, thereby confirming the taxpayer's obligation to file a declaration and face penalties for non-compliance.
Legislator headnote
AI generatedZakon o porezu na dohodak čl. 10. u vezi s čl. 3. st. 1.; čl. 11. st. 4. toč. 3.; čl. 38. st. 1. i 2.; čl. 6.; čl. 103. toč. 1.; čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima: Income from occasional self-employment, including fees for election committee service, constitutes taxable income requiring a tax declaration; failure to file within the statutory deadline constitutes a punishable offense.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Us-4229/2000-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!
P R E S U D A
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Kriletić kao predsjednice vijeća, Darka Vlahinje i Štefanije Braun Kleončić kao članova vijeća, te sudske savjetnice Silvije Sunčane Stubičar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz R., protiv rješenja tuženog Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II- 410-23/99-02/1665, ur. broj: 513-07/00-2, od 10. siječnja 2000., radi poreznog prekršaja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2003.,
p r e s u d i o j e
Tužba se odbija.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., klasa: UP/I-740-04/98-02/547, ur.broj: 513- 07-08-99-06, od 15. studenog 1999. godine, kojim je rješenje istog tijela klasa: UP/I-740- 04/98-02/547, ur.broj: 513-07-08-989-02, od 3. prosinca 1998. godine stavljeno izvan snage te je tužitelj utvrđen krivim jer kao obveznik poreza na dohodak nije do 28. veljače 1998. godine predao prijavu za utvrđivanje poreza na dohodak za 1997. godinu čime je počinio prekršaj iz članka 38. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak što je kažnjivo po članku 103. točka 1. istog Zakona te je kažnjen novčanom kaznom od 500,00 kn. Tužitelj u tužbi navodi da u predmetnom Zakonu o porezu na dohodak nisu izrijekom spomenuti članovi gradskih izbornih povjerenstava kao obveznici plaćanja poreza na dohodak. Osim toga tvrdi da se ne radi o povremenom samostalnom radu jer je u navedenom povjerenstvu radio po uputama drugih a ne samostalno, pa predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.
Tužba nije osnovana.
Prema članku 10. u vezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak («Narodne novine» broj 25/95 – pročišćeni tekst 52/95, 106/96) propisano je da je osnovica poreza na dohodak ukupni iznos dohotka koji porezni obveznik ostvari u koji dohodak spada i dohodak od samostalne djelatnosti. Dohodak od samostalne djelatnosti je dohodak od slobodnih zanimanja koje se trajno ili povremeno obavljaju u cilju ostvarivanja dohotka.
Nadalje, odredbom članka 11. stavak 4. točka 3. istog zakona propisano je da u druge samostalne djelatnosti, prema članku 10. ovog Zakona spadaju povremene samostalne djelatnosti poduzete s namjerom ostvarivanja dohotka, kao što su povremene autorske djelatnosti znanstvenika i stručnjaka, djelatnosti trgovačkih putnika, agenata akvizitera, športskih sudaca i delegata i druge slične djelatnosti.
Tužitelj ne osporava da je tijekom 1997. godine pored dohotka od nesamostalne djelatnosti odnosno plaće, ostvario i dohodak od povremene samostalne djelatnosti kao član gradskog izbornog povjerenstva.
Prema članku 38. stavak 1. i 2. citiranog zakona propisano je da su obveznici poreza na dohodak dužni podnijeti poreznu prijavu poreznoj upravi nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine).
Porezna prijava podnosi se Poreznoj upravi do kraja veljače nakon isteka godine za koju je utvrđuje porez.
Tužitelj ne osporava da poreznu prijavu nije podnio u zakonom propisanom roku, već tvrdi da nije obveznik plaćanja poreza na dohodak.
Međutim, budući da je pored dohotka od nesamostalnog rada tužitelj ostvario i određenu naknadu za rad u izbornom povjerenstvu to nesporno proizlazi da je tužitelj ostvario određeni dohodak i od povremene samostalne djelatnosti u smislu citiranog članka 11. stavka 4. točka 3. citiranog Zakona, pa neosnovano prigovara da nije porezni obveznik. Pored toga, člankom 6. citiranog Zakona propisano je što se ne smatra dohotkom. Prihod od naknade za sudjelovanje u radu izbornog povjerenstva nije izuzet od obveze plaćanja poreza pa tužitelj neosnovano prigovara da porez nije bio dužan platiti, te da nije bio dužan podnijeti poreznu prijavu u zakonom propisanom roku.
Prema članku 103. točka 1. istog Zakona propisana je novčana kazna od 500,00 do 50,000,00 kn za počinitelje prekršaja u slučaju kad porezni obveznik ne podnese poreznu prijavu u propisanom roku (članak 38.stavak 1. i 2. i članak 40. stavak 2.).
Tužitelju je izrečena novčana kazna od 500,00 kn, dakle u minimalnom iznosu, pa prema mišljenju ovog Suda niti u tom dijelu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Obzirom na navedeno osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu 2. travnja 2003.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Silvija Sunčana Stubičar, v.r.
Marija Kriletić,v.r.