Rev-878/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 878/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. i D. A., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik E. F., odvjetnik iz S., protiv tuženice Z. M. iz S., koju zastupa punomoćnica D. D., odvjetnica iz S., radi pobijanja ugovora o zajmu, rješavajući reviziju izjavljenu po tužiteljima protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. studenog 1995. godine br. Gž-650/95 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku od 23. ožujka 1995. godine br. P-1442/94, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, obje nižestupanjske odluke - rješenje Županijskog suda u Sisku od 30. 11. 1995. godine br. Gž-650/95 i rješenje Općinskog suda u Sisku od 23. 3. 1995. br. P-1442/94 ukidaju se i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba a tužitelji obvezani naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 990,00 kn, dok je drugostupanjskim rješenjem žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv navedenog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se nižestupanjske odluke preinače u pravcu prihvaćanja tužbenog zahtjeva, odnosno podredno predlažu da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski je sud pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio primjerak pravovremene i potpune revizije tužitelja protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku, ali protivna stranka nije odgovorila na reviziju niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je dopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Revizija protiv rješenja iz st. 1. spomenutog članka nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv prvomoćne presude (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP).

Po nalaženju ovog revizijskog suda pobijanim drugostupanjskim rješenjem postupak u ovoj pravoj stvari je pravomoćno završen, a revizija u ovom sporu s obzirom na vrijednost predmeta spora (4.000 DEM) bila bi dopuštena protiv pravomoćne presude.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi utvrđenja, da je pozajmica koju su tužitelji tuženoj (njezinom sada pokojnom suprugu) potpisali 23. 11. 1988. godine, a za zajam od 4.000 DEM i rokom vraćanja u 1990. godini ništava i ne proizvodi nikakav pravni učinak, što je tužena dužna priznati.

Prvostupanjski sud je našao, da se radi o tužbi radi pobijanja ugovora o zajmu zaključenog između tužitelja s jedne strane te tuženice i sada pokojnog njezinog supruga s druge strane sklopljenog dana 23. 11. 1988. godine radi mana volje, pa kako je tužba podnijeta sudu 14. 10. 1994. godine zaključio je, da je tužba podnesena nakon proteka roka od tri godine od sklapanja ugovora predviđenog u čl. 117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) zbog čega je odbacio tužbu.

Drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja nalazi, da je prvostupanjski sud na temelju sadržaja tužbe pravilno ocijenio pravnu osnovu tužbe kao pobijanje sklopljenog ugovora o zajmu zbog mana volje i nalazi, da je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 117. st. 2. ZOO) tužbeni zahtjev zapravo trebalo odbiti kao neosnovan zbog prestanka prava zahtijevati poništenje ugovora, ali kako odluka kojom je odbačena tužba je povoljnija za tužitelje od odluke kojom bi tužbeni zahtjev bio odbijen (a tužitelji nisu u tom pravcu pobijali prvostupanjsku odluku), to je drugostupanjski sud polazeći od izloženog pravnog pristupa odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku.

Revidenti ponavljaju prigovore koje su istaknuli tijekom postupka pred nižim sudovima, napose u žalbi, a pozivaju se pri tome i na sadržaj tužbe ukazujući da njihovi navodi upućuju na prividnost zaključenog ugovora o zajmu zbog čega bi takav ugovor bio od početka ništav.

Doista, tužitelji su po nalaženju ovog suda u žalbi protiv prvostupanjske presude posebno istaknuli, da je suština njihovih tužbenih navoda u tome, da je ugovor o zajmu između stranaka fiktivan te da oni sporni iznos zajma ni na koji način nisu primili od tuženika niti je to bila volja ugovornih strana pri sklapanju spornog ugovora.

l. 66. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim Prema odredbi č

stranama.

Prema st. 2. iste zakonske odredbe, ako priroda ugovora prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Drugim riječima kod prividnog ugovora uvijek se radi o svjesnom neskladu između volje i njezinog očitovanja, ali kod svih ugovornih strana, pri čemu takav prividan (fiktivan) ugovor ne proizvodi pravni učinak bez obzira, da li je on sklopljen bez određene svrhe ili u cilju prikrivanja simuliranim ugovorom nekog drugog ugovora koji su stranke htjele zaključiti.

Kako su niži sudovi uslijed svojeg pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi sve odlučne činjenice na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev radi utvrđenja ništavosti zaključenog ugovora o zajmu zbog njegove navodne prividnosti, to je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud biti dužan predmet raspraviti u gore izloženom pravcu, dakle ispitati da li je točna tvrdnja revidenata da su stranke svjesno i suglasno samo prividno zaključile sporni ugovor o zajmu, te da li takav eventualno prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor koji su strane stvarno zaključile pod prividom ugovora o zajmu, pa će nakon što predmet raspravi u tom smislu ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka uključujući i troškove nastale povodom revizije (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 20. lipnja 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.