Rev-450/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 450/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.M. iz Z., protiv tuženika "K. - s. e. s. ", Z., radi poništenja rješenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. listopada 1994. br. Gž-6722/94-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1994. godine br. Pr-239/92, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Gradu Zagrebu je svojim rješenjem od 25. listopada 1994. godine br. Gž-6722/94-2, kao drugostupanjski sud odbio tuženikovu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1994. godine br. Pr-239/92, kojim je odbijen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom Općinskog suda Zagreb od 4. svibnja 1992. godine br. Pr-293/92, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu od 10. studenoga 1992. godine br. Gž-7285/92.

Protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskog suda izjavio je reviziju tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u pravomoćno dovršenom postupku, za koji traži ponavljanje, poništeno rješenje od 26. studenoga 1991. godine o prestanku radnog odnosa tužitelju i tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na rad poslova ulazne kontrole, dok je presudom Općinskog suda Zagreb od 22. prosinca 1992. godine br. Pr-2447/91, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993. godine br. Gž-4595/93 pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom na poništenje rješenja tuženika od 22. veljače 1991. godine o trajnom prestanku potrebe za radom tužitelja, te na obvezu tuženika da tužitelja vrati na rad poslova ulazne kontrole. Presudu od 1. lipnja 1993. godine br. Gž-4595/93 tužitelj je primio 6. srpnja 1993. godine. Slijedom toga tuženi zaključuje, da je tužitelj nakon što je poništeno rješenje o prestanku radnog odnosa od 26. studenog 1991. godine imao pravni položaj djelatnika na čekanju. U času donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude u ovom postupku tuženik nije bio u mogućnosti dokazati zakonitost pravnog položaja tužitelja kao djelatnika na čekanju, već je tu mogućnost stekao tek po primitku presude od 1. lipnja 1993. godine br. Gž-4595/93. To smatra razlogom za ponavljanje postupka.

Protivna strana nije podnijela odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik izjasnio na sadržaj revizije koja mu je dostavljena.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 386. u svezi sa čl. 400. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91) ovaj sud je utvrdio da u postupku prvostupanjskih sudova u svezi sa prijedlogom za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., niti su nižestupanjski sudovi nepravilno primijenili materijalno pravo u smislu čl. 356. u svezi sa čl. 399. ZPP. Prema tome ne postoje razlozi za reviziju na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Postupak nižestupanjskih sudova proveden je po zakonu i pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

U čl. 421. ZPP točno su određeni razlozi za ponavljanje postupka. Ti razlozi mogu biti u grubim povredama postupovnog prava, zatim određena krivična djela i konačno nove činjenice ili novi dokazi, koji bi da su upotrijebljeni u ranijem postupku uvjetovali povoljniju odluku za stranku koja traži ponavljanje postupka. Međutim ponavljanje postupka nikada se ne može tražiti zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, što je očito razlog za ponavljanje postupka tuženiku, jer se poziva na izraženo pravno stajalište. Pravno stajalište nije nova činjenica u smislu parničnog postupka, već predstavlja materijalno pravo. Razlog za ponavljanje postupka ne može biti izraženo pravno stajalište u sudskoj odluci ni u onom slučaju, kada ona predstavlja promjenu sudske prakse. Prema tome na zakonu je osnovan zaključak prvostupanjskih sudova da nema razloga za ponavljanje postupka.

Prema tome ne postoje razlozi za reviziju kako oni na koje se revident poziva u reviziji, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.