Rev-900/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-900/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Stanka Jesenkovića, Petra Milasa i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz Z., protiv tuženika S. d. d., S., kojeg zastupa M. K. i Ž. P., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2002. godine broj Gž-1520/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. veljače 1999. godine broj Pn-4857/93, u sjednici održanoj dana 23. listopada 2002.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1520/00 od 22. siječnja 2002. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1520/00 od 22. siječnja 2002. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4857/93 od 16. veljače 1999., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štetu prouzročene objavljivanjem informacije u javnom glasilu.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, ne navodeći revizijske razloge, niti revizijski prijedlog.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama razloga iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete prouzročene objavljivanjem informacije u javnom glasilu, konkretno: objavljivanjem u dnevniku "S." od 15. srpnja 1993. na 1. i 9. stranici naslova: "I. C. i C. radili su za UDBU". Sporno je postoji li odgovornost tuženika kao nakladnika dnevnika "S." za štetu koja je predmet zahtjeva.

Odlučujući o sporu sudovi su utvrdili da je tuženik kao nakladnik dnevnika "S." od 15. srpnja 1993. na 1. i 9. stranici objavio naslov "I. C. i C. radili su za UDBU"; da je uz taj naslov objavljen i podnaslov: "Svjedočenje V.V. pred zagrebačkim Općinskim sudom", te da je V.V., saslušan kao svjedok u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu broj K-651/92, na raspravi od 14. srpnja 1993., u svom iskazu naveo za tužitelja tvrdnje koje je tuženik objavio u svom članku.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti primjenom odredbe iz čl. 23. st. 1. toč. 1. Zakona o javnom priopćavanju ("Narodne novine" broj 83/96; dalje: ZJP) i tu odredbu pravilno su primijenili kada su utvrdili da tuženik za spornu štetu ne odgovara i tužbeni zahtjev odbili.

Odredba čl. 23. st. 1. toč. 1. ZJP glasi kako slijedi:

"(1) Nakladnik se oslobađa odgovornosti za naknadu štete:

1. ako je informacija kojom je šteta učinjena točno i potpuno izviješće s rasprave na sjednici tijela javne vlasti ili javnome skupu ili je prenesena iz isprave pribavljene od tijela javne vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,"

Iz citiranog propisa proizlazi da se nakladnik oslobađa odgovornosti za naknadu štete pod uvjetom da su ispunjene dvije pretpostavke: 1. ako je informacija kojom je šteta učinjena točno i potpuno izviješće s rasprave na sjednici tijela javne vlasti ili javnome skupu, ili je prenesena iz isprave pribavljene od tijela javne vlasti, i 2. ako smisao informacije nije promijenjen uredničkom obradom.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da su u konkretnom slučaju ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete, jer je informacija prenesena iz zapisnika s rasprave od 14. srpnja 1993. u kaznenom predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj K-651/92 o saslušanju svjedoka V.V. i smisao te informacije nije promijenjen uredničkom obradom, kako je to pravilno ocijenjeno u osporenoj presudi.

Tužitelj je sasvim sigurno, kako to navodi u reviziji, objavljivanjem predmetne informacije pretrpio štetu, međutim za tu štetu, kako je naprijed obrazloženo, ne odgovara tuženik kao nakladnik.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 12. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.