Gzp-362/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 362/10-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr.sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari I-predlagateljice N. B. iz S., te II-predlagateljice E. G. iz K. K., koje obje zastupa D. B., odvjetnica u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 6. veljače 2009., 6. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžo-285/09 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljicama N. B. i E. G. u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, svakoj.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljice su 6. veljače 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Županijskom sudu u Splitu podnijele zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Kaštel Lukšiću pod posl. br. P- 526/05.

Županijski sud u Splitu se, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet radi donošenja odluke povodom žalbe vodi kod toga suda pod posl. br. Gžo-285/09, rješenjem posl. br. Gzp- 103/99 od 12. studenog 2009. oglasio nenadležnim, ustupivši predmet ovom sudu 19. veljače 2010., kao stvarno nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Splitu – Stalne Službe u Kaštel Lukšiću, posl. br. P-526/05 (novi posl. br. P-293/09), očitovanja tog suda posl. br. P- 293/09 od 2. srpnja 2009., te službene provjere kod Županijskog suda u Splitu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 26. ožujka 2004. pred Općinskim sudom u Kaštel Lukšiću (kasnije Općinski sud u Splitu – Stalna služba u Kaštel Lukšiću, dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima I-tužiteljice N. B. iz S., … te II-tužiteljice E. G. iz K. K., … (ovdje predlagateljica), protiv tužiteljice M. R. iz K. G., …, radi utvrđenja da oporuka nije istinita ni pravno valjana. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-127/04;

- 30. lipnja 2004. donesena je presuda zbog ogluhe obzirom da tuženica nije u određenom roku odgovorila na uredno dostavljenu tužbu;

- tuženica je 27. kolovoza 2004. protiv rečene presude podnijela žalbu;

- na ročištu održanom 18. travnja 2005. potonji podnesak sud je razmatrao kao prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je uvažen i predmetna presuda zbog izostanka ukinuta. Tužiteljice su se obvezale pribaviti dokumentaciju s nespornim potpisima ostavitelja, u koju svrhu je sud odlučio zatražiti i ostaviteljev osobni karton, kako bi se potom moglo provesti vještačenje što su ga predložile tužiteljice;

- 20. travnja 2005. sud je dopisom zatražio ostaviteljev osobni karton, a kako isti nije zaprimljen do održavanja slijedećeg ročišta, 16. svibnja 2005., ročište je odgođeno;

- preslika ostaviteljevog osobnog kartona zaprimljena je 31. svibnja 2005.;

- na ročištu održanom 16. lipnja 2005. konstatiran je primitak rečene preslike, tuženica je dostavila dodatnu dokumentaciju, te je odlučeno da će se još jednom zatražiti i ostaviteljev osobni karton, u izvorniku;

- 20. lipnja 2005. sud je dopisom zatražio ostaviteljev osobni karton, čiji izvornik je zaprimljen 27. srpnja 2005.;

- tužiteljice su se očitovale podneskom od 16. rujna 2005., obavijestivši sud o spornim i nespornim potpisima ostavitelja na pojedinim ispravama, te o tomu da su uplatile predujam za potrebe grafološkog vještačenja;

- na ročištu održanom 30. studenog 2005. određeno je izvođenje dokaza provođenjem grafološkog vještačenja na prijedlog tužiteljica;

- 7. travnja 2006. sud je dopisom zatražio izvornik osporavane oporuke od ostavinskog odjela tog suda;

- dopisom od 28. travnja 2006. sud je pozvao vještakinju da preuzme spis;

- nalaz i mišljenje vještaka sud je zaprimio 5. lipnja 2006.;

- tužitelj je u cijelosti osporio nalaz i mišljenje vještakinje podneskom od 19. lipnja 2006.;

- na ročištu održanom 19. listopada 2006. određeno je izvođenje dokaza dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji, o čemu je ista obaviještena dopisom od 23. listopada 2006.;

- dopunski nalaz i mišljenje vještaka sud je zaprimio 29. siječnja 2007.;

- tužitelj je u cijelosti osporio dopunski nalaz i mišljenje vještakinje podneskom od 24. travnja 2007.;

- na ročištu održanom 7. svibnja 2007. određeno je da će se vještačenje rukopisa ostavitelja povjeriti Institutu za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“, u svezi s čime je tužiteljicama naložena uplata pripadajućeg predujma, o čemu su one obavijestile sud 17. srpnja 2007.;

- rješenjem suda od 25. listopada 2007. naloženo je Institutu za kriminalistička vještačenja „Ivan Vučetić“ izraditi nalaz i mišljenje;

- 5. ožujka 2008. ročište je odgođeno zbog nemogućnosti dolaska raspravnog suca na ročište, dok je na ročištu održanom 11. ožujka 2008. odlučeno da će sud izvanraspravno odlučiti o prijedlogu tuženice za izvođenje dokaza saslušanjem vještaka;

- na ročištu održanom 14. srpnja 2008. konstatirano je kako tuženica nije uplatila predujam za pristup vještaka na ročište radi saslušanja, zbog čega vještaci nisu niti pristupili, pa je rješenjem naloženo tuženici uplatiti pripadajući predujam u roku od 15 dana, uz prijetnju odustanka od dokaza;

- na ročištu održanom 10. studenog 2008. konstatirano je kako tuženica nije uplatila predujam za pristup vještaka na ročište radi saslušanja, zbog čega je glavna rasprava zaključena;

- na ročištu za objavu presude održanom 24. studenog 2008. donesena je i objavljena presuda posl. br. P-526/05, kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv navedene presude tužiteljice su podnijele žalbu 11. svibnja 2009. nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu na nadležno postupanje;

- Županijski sud u Splitu je zaprimio spis 13. kolovoza 2009., gdje se vodi pod poslovnim brojem Gžo-285/09. Postupak je u tijeku.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljica, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (26. ožujka 2004.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (6. svibnja 2010.), što iznosi ukupno 6 (šest) godina, 1 (jedan) mjesec i 10 (deset) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko šest godina daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno učinkovitog postupanja Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Kaštel Lukšiću.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 12 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze provođenjem više grafoloških vještačenja. No, iako je sud pritom postupao u znatnoj mjeri ažurno – obzirom da tijekom postupka nisu uočena razdoblja izostanka procesnih aktivnosti od strane suda, ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito.

Naime, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta ukazuje da se sud nije u nosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomič

1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagateljice (u predmetnom postupku tužiteljice) svojim držanjem u ovoj parnici značajno pridonijele trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužiteljice nisu odmah uz tužbu dostavile sve relevantne isprave i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već su to činile u više navrata tijekom postupka, uključujući i prijedloge za provođenjem grafološkog vještačenja. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagateljica nije doduše utjecala na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljici pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka bilo potrebno izvesti dokaze provođenjem dvaju grafoloških vještačenja i usmenom dopunom istog pred sudom od strane vještakinje, te zatražiti izvornike više isprava od policije i ostavinskog odjela suda za potrebe navedenih vještačenja;

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i doprinosu predlagateljicâ duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na duljinu postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 4.000,00 kuna svakoj predlagateljici. Ocjena je ovog suda da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (10.000 kuna), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagateljicâ, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2010.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.