II Kž-17/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 17/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 23. prosinca 2009. broj Kv-299/09 (K-80/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba okrivljenog D. B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) u svezi s člankom 33. KZ-a, produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. B. putem branitelja M. D., odvjetnika iz O. te predlaže ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i pustiti okrivljenika da se u nastavku postupka brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv okrivljenog D. B. iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

II Kž 17/10-3

Okrivljeni D. B. osnovano je sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 90. KZ-a u svezi s člankom 33. KZ-a, a koja osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice te podataka u spisu predmeta prikupljenih u tijeku istrage. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Iz činjeničnog opisa terećenog kaznenog djela proizlazi da je okrivljeni D. B., nakon kraće prepirke s oštećenikom, u nakani da ga liši života, šakama ga udario nekoliko puta u glavu, a kada je oštećenik pao na tlo nogama u cipelama nastavio udarati u glavu od čega se ovaj onesvijestio, a potom sa šanka uzeo metalni poslužavnik za piće kojim ga je nastavio udarati po glavi, a zatim mu tri do četiri puta punom snagom desnom nogom prignječio glavu. Nadalje, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenog D. B. proizlazi da je on osoba s poremećajem ličnosti s dominantnim simptomima razdražljivosti, niske frustracijske tolerancije i impulzivnosti te poteškoće kontrole agresivnosti. U vrijeme počinjenja djela bio je pod utjecajem alkohola. S obzirom da se, prema navedenom nalazu i mišljenju, ponašanje okrivljenika može znatnim dijelom povezivati sa simptomima PTSP-a koji je kod okrivljenika zadnjih godina neliječen, postoji znatna razina vjerojatnosti da bi okrivljenik u sličnim okolnostima mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega se predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Osim toga, prema stanju spisa predmeta (a što se ne poriče niti žalbom), okrivljenik je svojim ponašanjem i u tijeku ranijeg života dolazio u sukob sa zakonima, posljedica čega su dva kaznena postupka zbog kaznenih djela s elementima nasilja (zbog kaznenog djela iz članka 234. stavak 2. KZ-a koji je još uvijek u tijeku te zbog kaznenog djela iz članka 99. KZ-a koji je završen).

Stoga, opisano ponašanje okrivljenika, a koje ukazuje na upornost u počinjenju kaznenog djela ubojstva u pokušaju, struktura njegove ličnosti, a koju karakterizira vrlo niska tolerancija frustracija te poteškoće kontrole agresije, uslijed čega postoji opasnost da bi i ubuduće mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, uz činjenicu da je i u ranijem tijeku života ispoljavao nasilje, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni D. B. boravkom na slobodi mogao počiniti slično ili teže djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Stoga je, protivno žalbenim navodima, protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere pritvora iz zakonske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Žalbom se osporava kriminalna količina u ponašanju okrivljenika, upiranjem na to da bi se u konkretnoj situaciji, s obzirom na posljedice, moglo raditi o kaznenom djelu teške tjelesne, a ne o terećenom kaznenom djelu. No, te okolnosti, koje će sud prvog stupnja utvrđivati u tijeku postupka, s obzirom na sadašnji stadij postupak, ne dovode u pitanje postojanje opisane opasnosti od ponavljanja djela kao osnove za pritvor. Naime, u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za pritvor dostatan je relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu predmeta, a prilikom odlučivanja o žalbi na rješenje o produljenju pritvora sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati činjenično stanje u spisu, kao ni pitanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

Budući da niti daljnjim navodima u okrivljenikovoj žalbi o obiteljskim i poslovnim prilikama nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

II Kž 17/10-3

U Zagrebu 15. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.