Rev-809/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 809/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Gordani Matasić-Špoljarić, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., koju zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika J. o. d.d. S., kojega zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., P. S. …, S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4065/08 od 5. veljače 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj I P-1856/03 od 17. travnja 2008., dana 25. studenog 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.555,62 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i uz naknadu troška postupka. Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.710,00 kn sa zateznim kamatama od 2. travnja 2008. do isplate.

Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gž-4065/08 od 5. veljače 2009. djelomično uvažio žalbu tužiteljice, preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.277,81 kn sa zateznim kamatama od 17. travnja 2008. do isplate pobliže označene u izreci drugostupanjske presude, dok je za više traženo, tj. za daljnji iznos od 10.277,81 kn tužbeni zahtjev odbijen. Riješeno je da svaka stranka snosi svoj trošak. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, te traži cjelokupni trošak parničnog postupka.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju 25. rujna 2002. u prometnoj nezgodi do koje je došlo kada se tužitelj upravljajući osobnim automobilom marke „P.“ iz smjera O. prema S. brzinom od 65 km/h i u alkoholiziranom stanju od 1,90 g/kg alkohola u krvi sudario sa automobilom marke „…“ tuženikovog osiguranika J. M., koji je kritične prigode, dolazeći iz sporedne ceste zaustavio vozilo time da se prednji prevjes njegovog vozila nalazio iznad slivnika oborinskih voda i žute crte na kolniku.

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a drugostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 10.277,81 kn smatrajući da su oba sudionika u prometu podjednako doprinijela nastupu štetnog događaja.

Tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), jer da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana jer je pobijanom drugostupanjskom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 382. st. 2. ZPP) pa je drugostupanjska presuda nezakonita.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U st. 3. spomenute zakonske odredbe propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, tuženik u reviziji ne označava određeno pravno pitanje već ističe da je drugostupanjski sud, pogrešno utvrdivši da bi činjenica što se vozilo osiguranika tuženika nalazilo iznad rubne žute crte bilo pravno relevantni uzrok štete, nepravilno primijenio odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 59/00).

Osim toga, ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da je jedini uzrok prometne nezgode činjenica što je tužitelj bio alkoholiziran (ili kako navodi pučki rečeno „mrtav pijan“) te je upravljajući vozilom brzinom većom od ograničenja na mjestu nezgode izgubio kontrolu nad vozilom te da je to jedini uzrok nastanka prometne nezgode.

Revizijske navode koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije cijenio jer se izvanredna revizija ne može izjaviti zbog tih razloga kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

Tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, a u vezi kojeg bi revizijski sud trebao zauzeti načelno shvaćanje.

Zakonom su (čl. 382. st. 2. i 3. ZPP) propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije tj. da je pravno pitanje određeno navedeno, da o njegovom rješenju ovisi odluka u sporu i da su u reviziji izneseni razlozi zbog kojih je ono prema mišljenju revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Kako u reviziji nedostaje određeno navedeno pravno pitanje to nedostaje jedna od pretpostavki koja treba biti ispunjena za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog navedenog je ovaj sud primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 25. studenog 2010.

Sutkinja:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.