Court dismisses appeal confirming employer's right to terminate contract due to employee's failure to undergo mandatory health inspection.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that confirmed the employer's right to terminate the employment contract. The plaintiff, a chef, failed to undergo a mandatory health inspection required by law for food handlers, leading to administrative penalties. The court held that this failure constituted a particularly serious breach of employment obligations, justifying immediate termination under the Employment Relations Act.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu (Zar); Zakon o zdravstvenom nadzoru (ZZPZB): Failure to undergo mandatory health inspection for food handlers constitutes a particularly serious breach of employment obligations, justifying immediate termination of the employment contract.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 524/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća, te Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz S., zastupane po punomoćnici V. J. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. K. iz S., zastupanog po punomoćnici A. Ž., odvjetnici u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o odluke otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-2010/12 od 19. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-915/10 od 15. lipnja 2012., u sjednici održanoj 1. rujna 2015.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. S. koji glasi:
I. Utvrđuje se da je otkaz poslodavca-tuženika dan tužiteljici na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. 04 2010.godine, nedopušten.
II. Određuje se prestanak radnog odnosa zasnovanog, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 7.10.2008.godine između tužiteljice S. S. iz S. i tuženika A. K., vl. ugostiteljsko-trgovačkog obrta G. iz S., s danom 31.05. 2010.godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 8 dana, na ime naknade plaće, isplati iznos od 4.376,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to na iznos od:
-1.458,86 kn za travanj 2010.godine sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.05.2010.godine pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
-2.917,72 kn za svibanj 2010.godine sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.06.2010. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 52.518,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa kamatama po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
Nalaže se tužiteljici S. S. da tuženiku A. K. naknadi parnični trošak u iznosu od 5.555,00 kuna, u roku od 8 dana.“
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke) te su odbijeni zahtjevi stanaka za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju na temelju odredbe čl.382.st.1.toč.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge iz čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže reviziju prihvatiti i ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a) st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji ukazuje da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati i ne sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno navodima revidentice, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prema ocjeni ovog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
Revidentica ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 220. i 221 a ZPP navodeći da sud u pobijanoj presudi nije ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te presudu nije utemeljio na rezultatu cjelokupnog postupka.
Drugostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., čl. 220. i čl. 221.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 375. st. 5. ZPP prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, a prvostupanjski sud je, suprotno navodima revidentice, na temelju pravilne primjene odredbi čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti u obzir kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je na temelju odredbi čl. 220. st. 2. ZPP pravilno odlučio je koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP, budući je na temelju odredbi čl. 131. st. 3. Zakona o radu ( „Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR) teret dokaza o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, a pravilnom primjenom ove zakonske odredbe nižestupanjski sudovi zaključuju da je upravo tuženik tijekom provedenog postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Osim toga, revizijski navodi revidentice u kojima ukazuje na postojanje naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka upućuju i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za podnošenje revizije (članak 385. ZPP).
Revidentica u okviru revizijskih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP smatrajući da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja.
U odnosu na ove revizijske navode bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji određeno ne navodi, a niti obrazlaže razloge zbog kojih smatra da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa ti revizijski razlozi nisu posebno ni uzeti o obzir (čl. 392.a st. 1. u vezi čl. 386. ZPP).
Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu neisplaćene plaće i naknadu štete zbog nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. listopada 2008. na radnom mjestu kuharice,
- da je odredbom čl. 26. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ br. 79/07, 113/08 i 43/09 - u daljnjem tekstu: ZZPZB) propisano da se zdravstveni nadzor provodi nad osobama koje obavljaju poslove, odnosno sudjeluju u proizvodnji ili prometu hrane i koje na svojim radnim mjestima dolaze u neposredan dodir s hranom, a zdravstveni nadzor obuhvaća, između ostalog, zdravstvene preglede prije stupanja u radni odnos osoba iz čl. 26. navedenog zakona i povremene preglede tijekom radnog odnosa (čl. 28. st. 1. toč. 1. i 2. ZZPZB),
- da je obveza tužiteljice kao radnika koji obavlja poslove iz čl. 26. st. 1. toč. 1. ZZPZB (kuharice) imati urednu sanitarnu knjižicu od prvog dana rada na tim poslovima pa za sve vrijeme trajanja istih,
- da tužiteljičina sanitarna knjižica nije bila uredno ovjerena dva mjeseca,
-da su sanitarne knjižice svih zaposlenika tuženika bile pohranjene u nezaključanoj ladici kojoj su imali pristup svi radnici tuženika, koji su u svakom trenutku mogli uzeti svoju sanitarnu knjižicu ili izvršiti uvid u istu te na temelju iste obaviti potrebit liječnički pregled i ovjeriti ih,
- da je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010. tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer je propustila produžiti valjanost sanitarne knjižice u razdoblju od dva mjeseca, a koji prekršaj je sastavni dio kućnog reda i pravila ponašanja na radnom mjestu tuženika i čije nepoštivanje se smatra težom povredom radne discipline.
Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza na temelju odredbe čl. 131. st. 3. ZR, dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja joj je stavljena na teret pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu radi čega je tuženik imao opravdan razlog otkazati joj ugovor o radu na temelju odredbe čl. 108. st. 1. ZR. Pritom izražavaju shvaćanje da nebriga tužiteljice o redovitom obavljanju zdravstvenih pregleda predstavlja osobito tešku povreda obveze iz radnog odnosa, obzirom da je odredbama ZZPZB propisana obveza zdravstvenog nadzora (čl. 26. ZZPZB) i obveza obavljanja zdravstvenog pregleda osoba koje sudjeluju u proizvodnji ili prometu hrane i to prije stupanja u radni odnos i povremene preglede tijekom radnog odnosa (čl. 28. st. 1. toč. 1. i 2. ZZPZB) te prekršajna odgovornost poslodavca ukoliko se na radnom mjestu zatekne radnik bez uredno ovjerene radne knjižice, kao i kažnjavanje poslodavca i radnika koji nema uredno ovjerenu sanitarnu knjižicu novčanom kaznom poslodavcu u iznosu od 30.000,00 kn do 80.000,00 kn, odnosno radniku novčanom kaznom od 3.000,00 kn do 8.000,00 kn (čl. 76. st. 1. i 2. ZZPZB), kao i mogućnost izricanja mjere oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti na temelju odredbe stavka 3. čl. 76. ZZPZB.
U okviru revizijskih navoda pogrešne primjene materijalnog prava revidentica ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR), odnosno odredbu čl. 108. tada važećeg ZR („Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 73/13) pozivajući se pritom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama broj Revr-702/07 od 19.12.2007. i Revr-575/06 od 25.5.2007.
Odredbom čl. 108. st. 1. ZR određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP ), pravilno primijenili materijalno pravo zaključivši da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Naime, obzirom da je odredbom čl. 26. st. 1. toč. 1. ZZPZB propisano da se zdravstveni nadzor provodi nad osobama koje obavljaju poslove, odnosno sudjeluju u proizvodnji ili prometu hrane i koje na svojim radnim mjestima dolaze u neposredan dodir s hranom, a da zdravstveni nadzor obuhvaća, između ostalog, zdravstvene preglede prije stupanja u radni odnos osoba iz čl. 26. navedenog zakona i povremene preglede tijekom radnog odnosa (čl. 28. st. 1. toč. 1. i 2. ZZPZB) te da je u suprotnom (za slučaj da nije postupljeno sukladno navedenim zakonskim odredbama) propisana novčana kazna fizičkoj osobi koja nije obavila zdravstveni pregled i pravnoj osobi u kojoj je ta osoba zaposlena, kao i mjere privremenog, odnosno trajnog oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti (čl. 76. st. 3. ZZPZB) pravilan je zaključak nižestupanjskog suda da propust tužiteljice, kao osobe na radnom mjestu kuharice koja na svojem radnom mjestu dolazi u neposredan dodir s hranom, obavi potrebit zdravstveni pregled i ovjeri sanitarnu knjižicu, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, radi čega je tuženik imao opravdan razlog otkazati joj ugovor o radu na temelju odredbe čl. 108. st. 1. ZR. Pritom valja istaknuti da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci nije nepodudarno sa pravnim shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama ovog revizijskog suda na koje tužiteljica ukazuje u reviziji. Naime, u navedenim odlukama je izraženo pravno shvaćanje da povredu radnika treba ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događanja imajući na umu posljedice postupanja radnika (Revr-702/07), odnosno da je potrebno nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašanju radnika koje je teška povreda radne obveze (Revr-575/06).
Obzirom da je zaključak nižestupanjskih sudova o učinjenoj osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa tužiteljice, radi čega je tuženik imao opravdan razlog otkazati joj ugovor o radu na temelju odredbe čl. 108. st. 1. ZR, utemeljen upravo na svim okolnostima konkretnog slučaja, imajući pritom na umu i posljedice postupanja tužiteljice (prekršajna odgovornost i propisano kažnjavanje tuženika na temelju odredbe čl. 76. ZZPZB ), pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju nije suprotno pravnom shvaćanju izraženom u odlukama revizijskog suda na koje u reviziji ukazuje tužiteljica.
Stoga je drugostupanjski sud, suprotno navodima revidentice, pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 108. st. 1. ZR) pravilno zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtijeva.
Slijedom navedenog, budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 1. rujna 2015.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.