I Kž-115/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-115/02-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. R., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. G. R. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru br. K-72/01 od 27. prosinca 2001. godine, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. G.R. i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zadru proglasio krivim G.R. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci. Temeljem čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu uračunao mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 18. rujna 2001. godine pa nadalje. Temeljem čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je oduzeta opojna droga heroin i kokain privremeno oduzeta potvrdom PU Zadarske br. 250010. Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) sud ga je obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

Protiv ove presude podnijele su žalbu obje stanke.

Optuženik je podnio žalbu putem svoga branitelja V.M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, predloživši da se pobijana presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se ona preinači tako da se optuženiku izreče primjerena stroža kazna.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, koju je podnio optuženik putem svoga branitelja, predložio je da se odbije žalba državnog odvjetnika a prihvati njegova žalba.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz st. 1. toč. 11. i st. 2. čl. 367. ZKP.

Tvrdnja žalitelja da je sud propustio kao olakotnu okolnost cijeniti činjenicu da je optuženik dobrovoljno priznao počinjenje djela i da o toj okolnosti nije ništa naveo u dijelu presude u kojemu je obrazlagao koje je okolnosti uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne, predstavlja u biti prigovor utvrđenom činjeničnom stanju. Sud je u presudi naveo koje je olakotne i otegotne okolnosti uzeo u obzir prilikom odabira vrste i visine kazneno pravne sankcije, pa u tom dijelu, suprotno stajalištu žalbe, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te ovaj sud ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da je policija na nezakoniti način otkrila kod optuženika paketić sa 196,06 gr opojne droge heroin i 0,70 gr opojne droge kokain, jer je droga pronađena pretragom kojoj nije bio prisutan branitelj, iako je optuženik bio uhićenik, pa činjenice do kojih su na takav način došli djelatnici redarstvene vlasti ne mogu prema odredbi čl. 217. ZKP biti korištene kao dokaz u kaznenom postupku.

Prije svega valja reći da iz obrane optuženika proizlazi da nad njime nije bila provedena niti izvidna radnja pregleda, a niti je bila vršena pretraga.

Pregled, kao neformalna izvidna radnja, predstavlja utvrđivanje nekih okolnosti opažanjem osjetilima i pomagalima osobe koja obavlja pregled, dok je sadržaj istražne radnje pretrage osoba propisan u glavi XVIII ZKP u podnaslovu Pretraga stana i osoba.

Iz obrane optuženika proizlazi da su djelatnici policije, koji su ušli u ugostiteljski objekt u kojemu se nalazio, rekli da poduzimaju raciju i zatražili od prisutnih osoba da izvade stvari iz džepova, pa je i on to učinio, izvadivši pri tome i paketiće s drogom.

Prema tome, inkriminirana količina droge nije pronađena ni pregledom, a ni pretragom optuženika.

Međutim, čak i da je nad optuženikom poduzeta istražna radnja pretrage bez upozorenja da ima pravo uzeti branitelja, na krajnjem rezultatu pretrage, potvrdama o privremeno oduzetim predmetima, mogla bi se temeljiti sudska odluka.

Naime, u čl. 9. ZKP propisano je između ostalog da se sudska odluka ne može temeljiti samo na onim dokazima koji su pribavljeni povredama odredaba kaznenog postupka kada je to izričito propisano u zakonu. Pretraga osobe može se izvršiti i bez upozorenja da ima pravo uzeti branitelja, jer prema odredbi čl. 213. st. 2. ZKP takvo je upozorenje tijelo koje obavlja pretragu dužno dati osumnjičeniku samo prije poduzimanja istražne radnje pretrage doma.

Nije, stoga, u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj ponavlja obranu da je bio u zabludi u pogledu sadržaja paketića koji je preuzeo u S. od neke osobe po imenu A. i prenio u Z., ali istovremeno ostaje i kod tvrdnje da je priznao izvršenje djela i da je tim priznanjem bitno pridonio “otkrivanju djela i osoba u lancu”.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i sa potrebnom kritičnošću ocjenjivao i osnovano zaključio da, s obzirom na životno iskustvo optuženika, okruženje u kojemu živi, njegovu obranu u kojoj je opisao pod kojim je uvjetima bio prisiljen napraviti uslugu N.L., pod kojim je okolnostima preuzeo u S. sporni paketić i kakve je upute dobio o načinu kako se treba ponašati u autobusu, obrana optuženika u kojoj tvrdi da nije znao što se u paketiću nalazi nije prihvatljiva. Razlozi o tome koje je sud naveo u pobijanoj presudi potpuno su logični i uvjerljivi, pa navodima žalbe u kojoj optuženik samo ponavlja obranu u kojoj poriče izvršenja djela, a zatim tvrdi da je djelo priznao, ti razlozi suda nisu dovedeni u sumnju.

Prema tome, ovaj sud smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika, pravilno utvrđeno.

Na žalbe stranaka zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna, a niti državni odvjetnik kada tu kaznu ocjenjuje preblagom.

Točna je tvrdnja optuženika da je državni odvjetnik, nakon provedenog dokaznog postupka, izmijenio činjenični opis kaznenog djela koje mu je stavio na teret i umjesto radnje neovlaštene prodaje droge stavio mu na teret prenošenje droge radi prodaje. Međutim, optuženik u svojoj obrani nije priznao izvršenje djela, niti je obranom pridonio otkrivanju djela kao što se tvrdi u žalbi, na temelju čega se ističe da su bili ispunjeni uvjeti da se optuženik temeljem čl. 173. st. 8. KZ oslobodi kazne, ili pak da se blaže kazni. Kazneno djelo bilo je otkriveno već 18.9.2001. godine kada je žalitelj zatečen u caffe baru T. s opojnom drogom.

S pravom državni odvjetnik ukazuje u žalbi da je optuženik prenosio veću količinu teške opojne droge, koja je namijenjena većem broju konzumenata. Međutim, žalitelj ne dovodi u sumnju obranu optuženika o okolnostima pod kojima se odlučio na izvršenje djela, a niti njegovu tvrdnju da do tada nije bio ni u kakvom doticaju sa narko ambijentom.

S obzirom na okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, te ostale olakšavajuće okolnosti koje je sud prvog stupnja utvrdio, izrečena kazna od jedne godine i devet mjeseci nije niti prestroga, a niti preblaga, već potpuno primjerena stupnju optuženikove krivnje i pogibeljnosti djela koje je počinio, pa će se njome, po ocjeni ovoga suda, u cijelosti postići svrha kažnjavanja propisana u čl. 50. KZ.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu (čl. 387. ZK-a).

U Zagrebu, 9. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Milan Gudelj, v. r.