Appeal dismissed; employer's dismissal upheld despite alleged discrimination due to loss of trust from forged document.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the employee's appeal against the lower court's confirmation of an illegal dismissal. The employer terminated the contract due to a forged school certificate, while other employees with similar or worse violations were retained. The court rejected the discrimination claim, ruling that the employer's loss of trust in the specific employee rendered the dismissal lawful regardless of comparative treatment.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 70; Zakon o radu čl. 71: When an employer loses trust in an employee due to a serious breach like providing a forged document, the dismissal is lawful even if other employees with similar or worse violations are not dismissed.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-346/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika T. K. iz D. R., OIB: ..., zastupan po punomoćnici D. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika - protutužitelja H. I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku K. B., djelatniku tuženika - protutužitelja, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 23 Pr-1886/15-9 od 1. veljače 2016., dana 10. studenoga 2016.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 23 Pr-1886/15-9 od 1. veljače 2016.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja - protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 23 Pr-1886/15-9 od 1. veljače 2016.
Obrazloženje
Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika, slijedećeg sadržaja:
" Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten Izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 18. 6. 2015. koji je tuženik H. I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., uručio tužitelju T. K. iz D. R., OIB: ...
Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., da tužitelja T. K. iz D. R., OIB: ..., vrati na isto radno mjesto koje je obavljao prije izvanrednog otkaza ugovora o radu od 18.6.2015. u roku 8 dana."
Nadalje, prvostupanjski je sud donio i rješenje kojim je odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja - protutuženika slijedećeg sadržaja:
„Nalaže se tuženiku H. I. d.o.o. iz Z., OIB: ..., da privremeno do okončanja spora, tužitelja T. K. iz D. R., OIB: ..., vrati na isto radno mjesto koje je obavljao prije izvanrednog otkaza ugovora o radu od 18.6.2015.“
Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužitelj - protutuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14
– Odluka USRH, dalje: ZPP).
Tužitelj - protutuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.
Tuženik - protutužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
Žalba tužitelja - protutuženika nije osnovana.
Predmet spora u ovoj fazi postupka je ocjena zakonitosti tj. dopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku, od 18. lipnja 2015. Iz označene odluke u bitnome proizlazi kako tuženik - protutužitelj kao razlog za izvanredni otkaz tužitelju - protutuženiku smatra njegovu tešku povredu radne obveze jer se radnik - tužitelj - protutuženik za dokazivanje stručne spreme koristio nevjerodostojnom Svjedodžbom o završnom ispitu škole ..., Klasa: 602-03-1591-17-1, Ur. broj: 2133-459-03-1, matični broj: 14-X od 14. lipnja 2006. Na ovaj način radnik (tužitelj) da je doveo poslodavca (tuženika) u zabludu glede njegove stručne spreme i zvanja.
Tuženik - protutužitelj tijekom postupka predložio prvostupanjskom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, no u slučaju da ga prvostupanjski sud ipak prihvati podnio je protutužbu te postavio protutužbeni zahtjev u kojem je zatražio sudski raskid ugovora o radu, a na temelju odredbe članka 125. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje: ZR). Ovdje je za reći kako će sud odluku o prestanku ugovora o radu donijeti ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, naravno pod pretpostavkom da je takav zahtjev postavljen. No, u konkretnom slučaju, kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem nezakonitim Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, to jasno nije bilo razloga odlučivati o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid predmetnog ugovora o radu.
Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio, odnosno iz priloženih isprava, proizlaze slijedeće odlučne činjenice:
- da su tužitelj - protutuženik kao radnik i tuženik - protutužitelj kao poslodavac zaključili 19. svibnja 2014. ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
- da je na temelju označenog ugovora tužitelj – protutuženik, obavljao poslove radnog mjesta "Manevrist" u jedinici Ž. k. Z., ranžirni,
- da je tužitelj - protutuženik još od 1998. u radnom odnosu kod tuženika - protutužitelja kao poslodavca te da je u tom vremenu obavljao poslove manevriste, a na temelju završene škole G. s. (Svjedodžba od ...),
- da je tuženik - protutužitelj predao svom poslodavcu, tuženiku - protutužitelju ispravu naslova Svjedodžba o završnom ispitu škole ..., Klasa: 602-03-1591-17-1, Ur. broj: 2133-459-03-1, matični broj: ... od ..., (zanimanje: trgovac), a koja svjedodžba i zanimanje tužitelja - protutuženika su upisani u njegovu radnu knjižicu
- da je povodom provjere vjerodostojnosti i pravovaljanosti predmetne svjedodžbe, škole ... dopisom od 1. lipnja 2015., a koji je tuženik - protutužitelj zaprimio 8. lipnja 2015., izvijestila tuženika - protutužitelja kako je predmetna svjedodžba "u cijelosti krivotvorena"
- da je nakon ovog saznanja tuženik - protutužitelj 18 lipnja 2015. donio već navedenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme,
- da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku, tuženik - protutužitelj kao njegov poslodavac obavio savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, te da se sindikalni povjerenik protivio donošenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku, iako je osudio svaki oblik krivotvorenja i falsificiranja diploma,
- da je protiv označene odluke tužitelj - protutuženik podnio tuženiku - protutužitelju zahtjev za zaštitu prava, nadnevka 30. lipnja 2015. kojem zahtjevu tuženik - protutužitelj nije udovoljio.
Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako je tužitelj - protutuženik počinio osobito tešku povredu radne obveze. Naime da je nakon saznanja da mu je radnik, tj. tužitelj - protutuženik dostavio nevjerodostojnu ("lažnu") svjedodžbu, tuženik – protutužitelj je u njega izgubio povjerenje. Sukladno iznijetom prvostupanjski sud drži kako je odluka tuženika - protutužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku dopuštena, odnosno zakonita, jer je donijeta sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZR-u.
Zaista, odredbom članka 116. stavka 1. ZR-u, propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje pobijane presude naveo jasne i valjane razloge zbog čega smatra da je tuženikova - protutužiteljeva odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku, radi njegove osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zakonita, te sukladno tome iz kojih je razloga odbio tužbeni zahtjev. Tužitelj - protutuženik svojim žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda i zakonitu primjenu materijalnog prava.
Dakle, kako drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom odlukom kao i primjenu materijalnog prava, to nije potrebno ovu drugostupanjsku odluku kojom se žalba odbija kao neosnovana te prvostupanjska presuda i rješenje potvrđuju posebno obrazlagati, a ovo sukladno odredbi članka 375. stavak 5. ZPP-a.
Ipak ovaj drugostupanjski sud nalazi za potrebno osvrnuti se na zapravo jedini žalbeni razlog tužitelja - protutuženika i to kako slijedi:
Tužitelj - protutuženik u žalbi ističe kako je počinjeni propust (misli se na dostavljanje krivotvorene svjedodžbe), priznao i za njega se pokajao. No, da je tuženik - protutužitelj donio nezakonitu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu stoga što nekim drugim radnicima u "identičnim prilikama i još višestruko težim, ne otkazuje radni odnos, već ih i dalje zadržava ma istim radnim mjestima…" Na ovaj način da poslodavac (tuženik - protutužitelj) diskriminira tužitelja - protutuženika u odnosu na radnike kojima zbog istih propusta nije izvanredno otkazao ugovor o radu.
S tim u svezi za reći je slijedeće.
Ono što je odlučujuće u ovom postupku jest to da je poslodavac (tuženik- protutužitelj) izgubio povjerenje u radnika (tužitelja - protutuženika) jer mu je ovaj dostavio nevjerodostojnu svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju. Kod takvog stanja stvari nebitno je kakav je tužitelj - protutuženik radnik, treba li mu uopće stručna sprema - zanimanje koja su navedena u nevjerodostojnoj svjedodžbi, za obavljanje poslova kod poslodavca - tuženika, kao i to da li je zbog istih ili čak i težih povreda iz radnog odnosa tuženik - protutužitelj drugim radnicima dao izvanredni otkaz ugovora o radu ili pak nije. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužitelja - protutuženika kako je tuženik - protutužitelj navodno različitim postupanjem prema radnicima koji su počinili slične ili iste teške povrede iz radnog odnosa, počinio prema tužitelju - protutuženiku diskriminaciju u smislu odredbe članka 7. stavak 4. ZR-a.
Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4.,
9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neke druge povrede tužitelj - protutuženik niti ne ukazuje.
Kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužitelj - protutuženik kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo žalbu tužitelja - protutuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno potvrditi prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu, 10. studenoga 2016.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.