Povrv-662/2016-19 · Trgovački sud u Osijeku

REPUBLIKA HRVATSKA

TR

GOVAČKI SUD U OSIJEKU

10 Povrv-662/2016-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja K. G. d.d. u stečaju, OIB:, G. N., N. T. 33, kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M., u O., E. avenije 3/I, protiv tuženika R. d.o.o., OIB:, O., S.. L. B. M., radi isplate iznosa od 55.269,02 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. travnja 2017. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. travnja 2017.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. K. u O., poslovni broj Ovrv-2151/16 od 23. svibnja 2016., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku R. d.o.o., OIB:, O., Sv. L. B. M., platiti tužitelju K. G. d.d. u stečaju, OIB:, G. N., N. T. 33, iznos od 55.269,02 kn (pedesetpettisuća dvjestošezdesetdevetkuna i dvijelipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. u visini referentne stope HNB uvećane za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,a koje teku na iznos od:

- 15.437,50 kn od 08.10.2013. do isplate,

-

2.700,27 kn od 09.10.2013. do isplate,

-

8.287,50 kn od 16.10.2013. do isplate,

-

7.800,00 kn od 15.10.2013. do isplate,

-

5.200,00 kn od 22.10.2015. do isplate,

-

8.693,75 kn od 29.10.2013. do isplate,

-

2.925,00 kn od 01.11.2013. do isplate,

-

2.925,00 kn od 27.11.2013. do isplate,

-

1.300,00 kn od 26.11.2013. do isplate,

te da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 2.378,36 kn (dvijetisućetristosedamdeset osamkuna i tridesetšestlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj trošak od 24. svibnja 2016. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška ovrhe u iznosu od 75,00 kn (sedamdesetpetkuna) kao i predvidivih troškova u iznosu od 1.287,50 kn (tisućudvjesto osmadesetsedamkuna i pedesetlipa) odbija se kao neosnovan, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedesetkuna) u roku osam dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn (tisućuosamstosedamdesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 55.269,02 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik T. K. u O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2151/16 od 23. svibnja 2016. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi kako se utužena tražbina odnosi na neplaćene račune za isporučeni kamen tucanik. Navodi kako je u odnosu na tužitelja sklopljena predstečajna nagodba pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem Stpn-238/13 i da je tuženiku tom nagodbom priznata tražbina u iznosu od 268.622,98 kn, a tužitelj se obvezao isplatiti iznos od 134.311,49 kn u roku od 48 mjeseci bez kamata. Kako je tužitelj platio 33.577,90 kn a preostali iznos od 100.733,59 kn je prebio sa svojom tražbinom prema tuženiku od 156.002,61 kn to je na taj način prestala obveza tužitelja prema tuženiku utvrđena predstečajnom nagodbom, dok je preostala obveza tuženika prema tužitelju u iznosu od 55.269,02 kn koliko tužitelj i potražuje ovom tužbom. Stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako nije sporno da mu je tužitelj isporučio kamen tucanik i da je utužene račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama. Međutim, tuženik ističe kako ima potraživanje prema tužitelju u iznosu od 235.045,08 kn i stoga ne duguje ništa tužitelju. Tuženik smatra kako su stranke predstečajnom nagodbom riješile sva pitanja potraživanja i dugovanja kako je to u točki 6. Nagodbe navedeno i da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u utužene račune na listu 12. do 30. spisa, u Izjavu o prijeboju od 12. rujna 2016. s preslikom financijske kartice na listu 25. do 27. spisa, u predsječajnu nagodbu broj Stpn-238/2013 od 16. travnja 2014., u Izjavu o prijeboju od 2. rujna 2015., presliku financijske kartice na listu 41. spisa, u Višestruku kompenzaciju od 23. srpnja 2015., u nalaz vještaka financijsko knjigovodstvene struke iz ožujka 2017., te je sud proveo dokaz saslušanjem vještaka.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 55.269,02 kn. Među strankama nije sporno da je:

- tužitelj tijekom 2013. isporučio tuženiku kamen tucanik kako je to navedeno u utuženim računima,

- tuženik utužene račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama,

- nad tužiteljem rješenjem FINE Regionalni centar Zagreb, klasa:UP- I/110/07/13-01/3362, Ur.broj:04-06-13-3363-148 od 20. studenog 2013. proveden postupak predstečajne nagodbe,

- pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Stpn- 238/2013- 20 od 16. travnja 2014. sklopljena predstečajna nagodba između tužitelja i njegovih vjerovnika, između ostaloga i tuženika kao vjerovnika,

- tuženiku u predstečajnom postupku priznata tražbina prema tužitelju u iznosu od 268.622,98 kn (točka III. 3. rješenja na listu 34. spisa),

- tužitelj se obvezao isplatiti tuženiku iznos od 134.311,49 kn na rok od 48 mjeseci bez kamata, s tim da prva rata dospijeva 1. srpnja 2014. (točka IV. 3. rješenja na listu 37. spisa),

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-231/2015-3 od 3. rujna 2015. nad tužitelj je otvoren stečajni postupak.

Dakle, među strankama je sporno, je li tužiteljeva tražbina prestala prijebojem, odnosno je li tuženik imao valjanu i dospjelu tražbinu prema tužitelju koju je mogao staviti u prijeboj s tužiteljevom tražbinom te jesu li stranke sva svoja potraživanja i dugovanja riješila u postupku predstečajne nagodbe.

Iz nalaza vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, koji je nalaz sud prihvatio koji je sačinjen jasno, pregledno i sukladno pravilima struke i na koji stranke nisu imale primjedbi, a vještak je odgovorila i na pitanja punomoćnika tuženika, proizlazi kako je na temelju predstečajne nagodbe u knjigovodstvu tužitelja obveza prema tuženiku na ime pozajmice u iznosu od 250.000,00 kn i obračunatih kamata u iznosu od 18.622,98 kn zatvorena na način da je otpisano 50 % te obveze iznosu od 134.311,49 kn, a reprogramirani dio u iznosu od 134.311,49 kn tužitelj se obvezao namiriti u roku 48 mjeseci bez kamata. Navedeni iznos namiren je na način da je 12. lipnja 2015. provedena kompenzacija u iznosu od 33.577,90 kn te je 2. rujna 2015. provedena kompenzacija za iznos od 100.733,59 kn, te je 2. rujna 2015. knjiženo usklađenje i zatvoreno potraživanje u iznosu od 4.333,29 kn, pa je tako tužiteljeva obveza prema tuženiku utvrđena u predstečajnoj nagodbi namirena u cijelosti.

Ujedno je utvrđeno kako višestruka kompenzacija u iznosu od 79.042,39 kn na koju se poziva tuženik nije knjižena u polovnim knjigama tužitelja iz razloga što je stornirana od strane tuženika, ali ju je tuženik ipak pogrešno evidentirao u svojim poslovnim knjigama.

Kompenzacijom od 12. rujna 2016. na iznos od 156.002,61 kn koja je ispostavljena od strane tuženika, tuženik je stavio u prijeboj svoje potraživanje prema tužitelju na ime pozajmice sa tražbinom tužitelja po ovdje utuženim računima. Međutim, iz nalaza vještaka proizlazi kako u trenutku ispostavljanja te kompenzacije tuženik nije imao više tražbinu na ime pozajmice prema tužitelju, jer je ista pravomoćnom predstečajnom nagodbom otpisana u visini od 50% dok je drugi 50% namireno kako je to gore već izloženo. Prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

Tuženik nije u ovom postupku dokazao da ima valjanu i dospjelu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 156.002,61 kn koju je mogao staviti u prijeboj s tužiteljevom tražbinom na ime utuženih računa, pa utužena tražbina nije prestala prijebojem.

Vještak je utvrdila kako tužiteljeva tražbina koja je predmet ovog spora u iznosu od 55.269,02 kn nije bila predmet predstečajne nagodbe iako je nastala prije pokretanja predstečajnog postupka nad tužiteljem.

Navode tuženika kako su stranke predstečajnom nagodbom riješile sva pitanja međusobnih potraživanja i dugovanja, kako je to navedeno u točki VI. Nagodbe broj Stpn- 238/13 od 16. travnja 2014. i da time ne postoji tužiteljeva tražbina sud je ocijenio neosnovanima. Naime, točno je kako je u nagodbi navedeno da su stranke tom nagodbom po svim osnovama razriješile međusobne odnose u ovoj pravnoj stvari (misli se na predstečajnu nagodbu) te da po svim tim osnovama više nemaju međusobnih tražbina. Po ocjeni ovoga suda riječ je o tražbinama koje su obuhvaćene predstečajnom nagodbom, a ne o tražbinama koje nisu bile predmet predstečajne nagodbe.

Napominje se kako je odredbom čl. 77. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/13) bilo propisano da otvaranjem postupka predstečajne nagodbe izvršit će se prijeboj utvrđenih tražbina s dospjelim protutražbinama dužnika, skladno Zakonu o obveznim odnosima. Međutim, predmetni članak je izmijenjen odredbama čl. 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj:81/13) tako da umjesto riječi:“Otvaranjem postupka predstečajne nagodbe“ treba stajati „Rješenjem iz članka 60. stavak 5. (kasnije stavak 7.) ovoga Zakona.“

Predmetni čl. 60. st. 5. Zakona glasi:“Na temelju tablice iz stavka 4. ovog članka nagodbeno vijeće donosi rješenje kojim odlučuje o tome u kojem su iznosu utvrđene, odnosno osporene pojedine tražbine.“ U konkretnom slučaju Nagodbeno vijeće je sačinilo tablicu u kojoj je utvrđena tražbina tuženika u visini od 268.622,98 kn. Tuženik nije tijekom postupka ničim dokazao da je izvršio prijeboj međusobnih potraživanja, odnosno da je postupio u skladu s odredbom čl. 196. ZOO-a, odnosno da je dao izjavu o prijeboju međusobnih tražbina.

Odredbom čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl.221.a ZPP-a).

Kako iz dokaza koje je tuženik priložio sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženik imao tražbinu prema tužitelju u iznosu od 156.002,61 kn koju je mogao staviti u prijeboj s ovdje utuženom tražbinom, niti da je tijekom postupka predstečajne nagodbe došlo do prijeboja međusobnih tražbina, stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj ima valjanu i dospjelu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 55.269,02 kn, pa se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti i primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi.

Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dospijeća kako je to u računima navedeno pa do isplate.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to, za javnobilježničku nagradu u iznosu od 902,69 kn uvećano za PDV u iznosu od 225,67 kn, te trošak sastava prijedloga u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 250,00 kn, odnosno ukupan trošak ovrhe u iznosu od 2.378,36.

Tužitelju nisu priznati troškovi ovrhe na ime troškova dostave u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 7,50 kn, jer tužitelj nije dokazao da je te troškove imao, jer je prijedlog predan javnom bilježniku neposredno. Nisu priznati niti materijalni troškovi u iznosu od 30,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 7,50 kn, jer tužitelj nije dokazao na što se ti troškovi odnose. Nisu priznati niti predvidivi troškovi u iznosu od 1.287,50 kn, jer tužitelj nije dokazao da je te troškove i imao. Stoga je valjalo tužiteljev zahtjev u tome dijelu odbiti i platni nalog u tome dijelu ukinuti.

Sud je tužitelju priznao i parnični trošak i to za sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 18. listopada 2016. i 19. prosinca 2016. u iznosu od po 1.000,00 kn, za pristup ročištu (Tbr. 9. t. 2. Ot) od 5. listopada 2016., od 1. prosinca 2016. u iznosu od po 500,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1. Ot) od 17. siječnja 2017. te od 12. travnja 2017. u iznosu od po 1.000,00 kn sve uvećano za PDV u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn.

Tužitelju nisu priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, jer to nije nužno potreban trošak, jer se presuda objavljuje na e- ploči suda. Nisu niti priznati troškovi zastupanja na ročištu od 5. listopada 2016. i od 1. prosinca 2016. u zatraženom iznosu od po 1.000,00 kn nego je priznat trošak pristupa tim ročištima, jer se na njima nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari i ista su na prijedlog punomoćnika tužitelja odgođena. Stoga je sud cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovog spora, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.875,00 kn odbio kao neosnovan.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu sud nije razmatrao jer taj zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Nisu niti razmatrani troškovi vještačena, jer tužitelj te troškove nije tražio.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. travnja 2017.

Zapisničar:

S u d a c

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.