I Kž-827/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 827/08-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Damira Kosa, mr. sc. Branka Brkića i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 2. lipnja 2008., br. K-68/07, u sjednici održanoj 16. srpnja 2009., u nazočnosti zamjenice Glavno državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbe opt. V. S., a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude iz čl. 215. a) KZ, te se u tom dijelu predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 192.s t. 3. KZ, a zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, temeljem istog zakonskog propisa, o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju mu se kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava i vrijeme provedeno u pritvoru od 11. srpnja 2007. pa nadalje.

III. Odbija se kao neosnovana žalba opt. V. S. te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru, proglašen je krivim opt. V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. KZ za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, te zbog kaznenog djela iz čl. 215. a) KZ za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a primjenom odredaba o stjecaju osuđen je na jedinstvenu

I Kž 827/08-5

kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato, po čl. 63. st. 1. KZ, i vrijeme provedeno u pritvoru kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, osobno, i po svojoj braniteljici odvjetnici B. T. iz V. iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 115/06, u nastavku ZKP) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika nije osnovana, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude iz čl. 215. a) KZ iz razloga što je počinjena apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 2. ZKP.

U odnosu na ukinuti dio prvostupanjske presude

Kod ocjene kaznene odgovornosti optuženika u odnosu na kazneno djelo obiteljskog nasilja iz čl. 215. a) KZ, prvostupanjska presuda se temelji na djelomičnom priznanju optuženika, kao i iskazu svjedokinje B. S., supruge optuženika u odnosu na sve vidove obiteljskog nasilja i zlostavljanja oštećenice B. S., ali i na iskazu djeteta A. K., koja je pastorka optuženika, zbog čega se svojim očuhom optuženikom nalazi u tazbinskom srodstvu prvog stupnja.

Iz izloženog proizlazi da je svjedokinju A. K. trebalo, pored datih upozorenja još upozoriti na odredbu čl. 234. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, te njezin odgovor unijeti u sadržaj zapisnika.

S obzirom da nije postupljeno na zakoniti način, a pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke temelji se pored djelomičnog priznanja optuženika, iskaza svjedokinje B. S., još i na iskazu svjedokinje A. K., radi se o nezakonito pribavljenom dokazu, koji je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 235. ZKP, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. u svezi sa čl. 9. st. 2. ZKP.

Stoga će nadležni sud u ponovljenom postupku za osnovu uzeti onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, te će iznova provesti sve dokaze, pri čemu će kod ispitivanja svjedoka u odnosu na učin kaznenog djela iz čl. 215. a) na štetu B. S. voditi računa o srodstvu svjedoka s optuženikom te sukladno tome dati upozorenja, kako je to ukazano ovom ukidnom odlukom. Potom će taj sud sve dokaze ocjenjivati pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, te iznijeti određene, potpune i jasne razloge za utvrđenje svih odlučnih činjenica posebno onih koji čine bitna obilježja kaznenog djela obiteljskog nasilja s točno opisanim radnjama tog nasilja i zlostavljanja ošt. B. S., a kako se to optuženiku stavlja na teret optužnim aktom, i tek

I Kž 827/08-5

potom donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu poglavito otklanjanjem navedene apsolutno bitne postupovne povrede.

U odnosu na kazneno djelo pod toč. 1. izreke prvostpanjske presude

Žaleći se iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u osobnoj žalbi optuženika, naznačuje se bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se pravno ne označava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se radilo o postupovnoj povredi iz čl. 367. st. 2. ZKP tvrdnjom da je optuženik ispitan u dva navrata tijekom istrage, a radi se o pritvorskom spisu zbog čega je bila obavezna obrana po branitelju, koji nije bio naznačen njegovom ispitivanju kod istražnog suca, pa je to ispitivanje nezakonit dokaz kojeg je kao takvog trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, jer se na njemu ne može temeljiti sudska odluka.

Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi se o apsolutno bitnoj postupovnoj povredi iz čl. 367. st. 2. ZKP kada je optuženik prvi puta ispitan u hitnoj istražnoj radnji po privođenju, a na temelju podataka sadržanih u kaznenoj prijavi zbog osnova sumnje na učin kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. KZ i to dana 12. srpnja 2007. Sutradan 13. srpnja 2007. optuženik je ponovno ispitan po istražnom sucu na temelju podataka sadržanih u zahtjevu za provođenje istrage državnog odvjetnika, također zbog osnove sumnje u odnosu na kazneno djelo iz čl. 192. st. 3. KZ i dr., a tek nakon ispitivanja optuženika u istrazi donijeto je rješenje o provođenju istrage, kao i rješenje o određivanju pritvora, te postavljanju branitelja po službenoj dužnosti. Stoga nema dvojbe da pri prva dva ispitivanja optuženika obrana nije bila obavezna.

S obzirom na naprijed izloženo postupljeno je sukladno čl. 65. st. 2. ZKP pa nema izložene apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP.

U žalbi braniteljice optuženika naznačuje se bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP koja se posebno ne obrazlaže, osim općenite i paušalne tvrdnje da su u obrazloženju pobijane presude razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, dok se u pogledu te isticane žalbene osnove u sadržaju žalbe, obrazlaže u stvari žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, nisu počinjene naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali niti bilo koja druga bitna postupovna povreda na čije postojanje u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Na žalbu optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi optuženika kako osobnoj, tako i po braniteljici osporava se zaključak suda prvog stupnja o kaznenoj odgovornosti optuženika za kazneno djelo iz čl. 192. st. 3. KZ, a koji se temelji na iskazu oštećenice. Pritom žalba precizira da oštećenica ni u prvom svom iskazu, a ni u drugom iskazu, nije optuženika teretila za spolne radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, što ne proizlazi ni iz provedenog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja po vještacima Poliklinike za zaštitu djece G. Z.. Uz navedeno, tvrdi žalba, da je oštećenica u svom drugom iskazu na glavnoj raspravi porekla da bi optuženik nad njom obavio spolni odnošaj zlouporabom položaja očuha, a prvi puta u svom svjedočkom iskazu teretila ga je iz razloga

I Kž 827/08-5

što je htjela da svađa između njene majke i očuha prestane. Takav činjenični zaključak proizlazi i iz obrane optuženika drugi puta u istrazi te na glavnoj raspravi, a osim toga potkrijepljen je i provedenim saslušanjem svjedokinje ginekologije dr. B. C., kao i provedenim vještačenjem ginekološkim vještakom dr. T. Č. koji je, na temelju priložene medicinske dokumentacije utvrdio intaktnost himena.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja dao je u svemu potpune i prihvatljive razloge zašto vjeruje prvoj obrani optuženika u istrazi, kao i iskazu oštećenice u odnosu na učin kaznenog djela pod toč. 1. iz čl. 192. st. 3. KZ kao jednog produljenog kaznenog djela sa više radnji spolnih zlostava u vidu guranja prsta u spolni organ oštećenice, kao i jezika, te spolnog odnošaja, učinjenih zlouporabom položaja očuha.

Kod takove ocjene i ovaj drugostupanjski sud prihvaća prvu obranu optuženika u istrazi kao vjerodostojnu, i to ne samo zbog potpune određenosti te obrane u odnosu na sve izvršene radnje spolnih zlostava prema oštećenici, u kojima optuženik detaljno opisuje koji je prst, koje ruke gurao u spolni organ oštćenice, kao i jezik, u prvom inkriminiranom razdoblju od 3. lipnja 2007. Isto tako detaljan je u svojoj obrani u odnosu na opis događaja vezanog za obavljanje spolnog odnošaja s oštećenicom u vremenskom razdoblju od 5. srpnja do 9. srpnja 2007.

Kod takove ocjene o kaznenoj odgovornosti optuženika ovaj drugostupanjski sud imao je u vidu da je oštećenica u vrijeme počinjenja djela bila stara svega 11 godina, i kao dijete nije mogla posebno razlučiti koje su to bile radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, a koje su to bile radnje spolnog odnošaja, ali je pritom jasno naznačila u svom iskazu da je optuženik svaki puta iskoristio situaciju kada majke nije bilo kod kuće, a ona ostala njemu na čuvanje, kao i mlađa sestra, odnosno brat, a on ju spolno zlouporabio u cilju zadovoljavanja svog nastranog spolnog nagona.

đene radnje spolnih zlostava

Da se ne radi o lažnom terećenju optuženika za sve utvr

proizlazi iz ocjene koje su dale psihologijska i psihijatrijska vještakinja, a koje je sud prvog stupnja opravdano prihvatio, jer se radi o jednom sveobuhvatnom psihijatrijsko- psihologijskom vještačenju obavljenom u Poliklinici za zaštitu djece G. Z., kao i višekratnim razgovorima, motrenjima, primjenom većeg broja psihologijskih testova kao i pribavom hetero podataka, temeljem čega su vještakinje utvrdile da oštećenica nije sklona izmišljanju događaja, odnosno da joj se može vjerovati, neovisno o tome što ona tijekom obavljenih vještačenja nije govorila i o spolnim radnjama izjednačena sa spolnim odnošajem već o radnjama spolnih zlostava u cjelini.

Osim toga kod oštećenice su se pojavili elementi posttraumatskog stresnog poremećaja u vidu anksioznosti i depresivnosti, a znakova posttraumatskog stresnog poremećaja, bez prethodne traumatiziranosti, nema, što sve upućuje da je oštećenica bila spolno zlostavljana na način kako je to u svojoj prvoj obrani priznao optuženik, te u svom prvom iskazu ustvrdila i oštećenica. Stoga okolnost da je oštećenica na glavnoj raspravi promijenila svoj iskaz nema onaj značaj koji mu pridaje žalba, posebno s obzirom na tvrdnju vještaka da djeca vrlo često pod utjecajem okoline mijenjaju i povlače svoj iskaz upravo zbog pritiska okoline, a kod oštećenice je još i evidentan pojačani strah vezan za separacijski

I Kž 827/08-5

sindrom, odvajanja od majke i ponovnog odlaska u dom, kako je to naznačila vještak doc. dr. sci. G. B. F. u dopuni svog nalaza i mišljenja na listu br. 206/2 spisa.

Iz izloženog proizlazi da je kaznena odgovornost optuženika za učin kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. KZ utvrđena u svemu na pravilan i pouzdan način, zbog čega nema ni potrebe da provede dodatno psihologijsko psihijatrijsko vještačenje po istim vještacima, u odnosu na izmijenjeni iskaz oštećenice, kako se to predlaže u žalbi optuženika.

Za žalbu je nadalje sporno utvrđenje prvostupanjskog suda o obavljenom spolnom odnošaju, posebno kada iz priložene medicinske dokumentacije, kao i obavljenog ginekološkog vještačenja, te saslušanja liječnice ginekologinje dr. B. C. proizlazi da je himen oštećenice i dalje intaktan.

Međutim, sud prvog stupnja dao je u svemu potpune i pravilne razloge detaljno obrazložene na listu 8 alineja posljednja, te na listu 9 alineja 1 obrazloženja prvostupanjske presude, iz kojih proizlazi da je opisanim ponašanjem optuženika, kako je to navedeno u toč. 1. izreke prvostupanjske presude došlo do početka prodiranja prsta, odnosno jezika u spolni organ oštećenice, odnosno do početka prodiranja optuženikovog spolnog organa u oštećenićin spolni organ (u drugom događaju), čime su ostvarena sva zakonska obilježja produljenog kaznenog djela spolnog odnošaja, te spolnim odnošajem izjednačenih spolnih radnji zlouporabom položaja od očuha iz čl. 192. st. 3. KZ u svezi sa čl. 61. KZ.

Nije stoga u cjelini osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Glede žalbene osnove odluke o kazni koja se posebno obrazlaže u osobnoj žalbi optuženika i pritom ističe postojanje bitne povrede odredaba ZKP zbog postojanja proturječja glede optuženikove ranije osuđivanosti. Međutim, tog proturječja, posebno ne znatnijeg, nema, kada sud prvog stupnja ispravno uzima da je presuda Općinskog suda u Vukovaru od 28. studenoga 2007. za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ postala pravomoćna 23. siječnja 2008. zbog čega je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz čl. 192. st. 3. KZ bio neosuđivana osoba.

Sve ostale utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, po sudu prvog stupnja, ispravno su cijenjene, a posebno one okolnosti vezane za psihički status optuženika kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. B. P. koji u vrijeme vještačenja kod optuženika nije našao postojanje depresivnog stanja, neovisno o tome što su kod optuženika ranije postojale psihičke poteškoće, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te boravka u logoru, uz pokušaj suicida.

Nije stoga osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni, već je sud prvog stupnja svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i okolnostima konkretnog slučaja dao pravilan značaj, te optuženiku za kazneno djelo iz čl. 192. st. 3. KZ u svemu pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od pet godina, ispravno cijeneći u tom sklopu težinu kaznenog djela, te stupanj kaznene odgovornosti optuženika, sagledan i kroz veći broj radnji spolnih zlostava, te njegovo osobno saznanje o separacijskim strahovima koje je imala oštećenica što je on sve koristio (kod učina djela) zbog čega se i po ocjeni ovog

I Kž 827/08-5

drugostupanjskog suda samo izrečenom kaznom zatvora u označenom vremenskom trajanju mogu ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ.

Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba optuženika.

S obzirom na sve naprijed izloženo, odlučeno je na temelju čl. 388. st. 1. i 4. te čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 16. srpnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.