I Kž-33/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 33/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. K. Z. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 21. rujna 2009., br. K-24/07, u sjednici održanoj 18. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. K. Z. M. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Virovitici proglasio je krivim opt. K. Z. M. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97, nastavno: KZ), u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 129/00, nastavno: ZIDKZ) i na temelju istih zakonskih odredbi osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od opt. K. Z. M. oduzeta je opojna droga i to 48 stabljika indijske konoplje i 2 grama marihuane.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) opt. K. Z. M. obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.110,00 kn i paušalnom iznosu od 800,00 kn. Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik bez ublažavanja (!) osudi na strožu kaznu zatvora.

Opt. K. Z. M. podnio je žalbu putem branitelja mr. sc. K. L., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi odgovornosti ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

I Kž 33/10-4

Optuženik je putem branitelja mr. sc. K. L., odvjetnika iz V., podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem ističe kako smatra da je žalba zbog odluke o kazni zapravo usmjerena prema drugostupanjskom sudu „… da ovaj ne bi (slučajno) optuženika oslobodio optužbe koja nije dokazana…“.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom očitovanju od 26. veljače 2010., br. KŽ-DO-340/10, predlaže da se žalba državnog odvjetnika usvoji, a žalba optuženika odbije, kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je sukladno odredbi čl. 373. st. 2. ZKP, u vezi čl. 374. st. 4. ZKP u odsutnosti državnog odvjetnika koji nije pristupio iako je uredno obaviješten. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni.

Nije u pravu optuženik kad ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da postoji proturječnost između izreke i razloga presude, te znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, kojima se zapravo tek ponavlja i citira zakonski tekst ove žalbene osnove, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio upravo na rezultatima i pravilnoj ocjeni dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, pa se istaknuti žalbeni navodi u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, zapravo odnose na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se razmotriti i ocijeniti nastavno, kod obrazlaganja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pri tome, ne stoji niti tvrdnja da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer da sud nije obrazložio iz kojih je razloga odbio prijedlog optuženika da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje zapisnik o provedenom očevidu i potvrde o privremenom oduzimanju 48 stabljika indijske konoplje.

Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 21. rujna 2009. (list 266 spisa), proizlazi da takav prijedlog za izdvajanje na toj raspravi, koja je počela iznova iz razloga u čl. 310. st. 3. ZKP (odgoda rasprave trajala je dulje od dva mjeseca, jer je prethodna održana 18. lipnja 2009., list 262 spisa), nije niti stavljen, pa slijedom toga o njemu nije donesena bilo kakva odluka, koja bi tek tada, da je donesena, obvezala sud da postupi po odredbi čl. 331. st. 2. ZKP, odnosno da ili omogući posebnu žalbu protiv rješenja o izdvajanju ili da razloge za rješenje o izdvajanju da u pisano izrađenoj presudi, kada bi odlučio da odmah nastavi s glavnom raspravom. Prema tome, kako odluke o izdvajanju zapravo nije bilo jer izdvajanje na glavnoj raspravi nije niti predloženo, sud o tome u pobijanoj presudi nije niti trebao davati bilo kakve razloge.

Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona na način da ističe kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje dovelo do povrede kaznenog zakona kada je optuženiku stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25.

I Kž 33/10-4

ZIDKZ, jer da tijekom postupka po ocjeni žalitelja, nije dokazano da bi počinio bilo koju radnju usmjerenu na uzgoj konoplje (nabava i posjedovanje sjemena, sadnja, uzgoj, uzimanje i posjedovanje dijelova biljki za dobivanje opojne droge), čime optuženik zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Međutim, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, pa će se ti razlozi razmotriti nastavno, u dijelu razmatranja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema tome, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona, na koje se u žalbi poziva optuženik, niti se radi o bilo kojoj drugoj povredi kaznenog postupka ili zakona, iz čl. 379. ZKP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja obranu iznesenu tijekom postupka, da su sporne biljke pronađene oko 50 m udaljene od njegove radionice, da pored tog mjesta postoji utabana staza kojom se kreću i druge osobe, da je nelogično kako bi konoplju zasadio upravo u neposrednoj blizini svojih nekretnina, da je zaista mislio da se radi o koprivama jer iako je koristio marihuanu nije morao znati kako izgleda dok raste kao biljka, te da je potvrde o privremenom oduzimanju predmeta potpisao na brzinu, u žurbi, bez upozorenja o tome na što se potvrde odnose.

Protivno takvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

U pravu je prvostupanjski sud kada takav zaključak temelji na činjenici da je optuženik potpisao potvrde o privremenom oduzimanju 48 biljki indijske konoplje, pri čemu je zasigurno znao o kakvim je biljkama riječ jer su mu prije toge pokazane, a nije sporno da je bio korisnik marihuane, te da su neposredno prije toga provedenom pretragom radionice pronađene i od optuženika oduzete opojna droga marihuana (oko 2 grama) kao i sjemenke konoplje. Kada se te činjenice dovedu u vezu s činjenicom da su biljke indijske konoplje zasađene u neposrednoj blizini radionice optuženika, u kojoj su optuženik i njegovi prijatelji očito konzumirali upravo marihuanu, što potvrđuje okolnost da su u radionici pronađeni opušci i otrgnuti vrhovi jointa marihuane, te grančice konoplje, kao i činjenicom da je vještačenjem uzoraka urina uzetog od osoba zatečenih kod optuženika prilikom pretrage, kod njih pronađen metabolit tetrahidrokanabinola (THC), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo optuženik, od proljeća 2005. do 08. srpnja 2005., uzgajao 48 stabljika indijske konoplje u namjeri da proizvede opojnu drogu marihuanu.

Iako se optuženik u žalbi formalno poziva i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sadržajno ne daje razloge za tu žalbenu osnovu niti predlaže izvođenje bilo kakvih novih dokaza, te je očito da se zapravo radi samo o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 33/10-4

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio zakon kada je radnje koje je na opisani način poduzeo optuženik, pravno označio kao kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. ZIDKZ, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik smatra da je sud precijenio olakotne okolnosti, isticanjem da se radi o marihuani kao lakoj opojnoj drogi, jer da takve podjele na lake i teške droge zapravo nema, a da je s druge strane podcijenio otegotne okolnosti, posebno činjenicu da je ranije već više puta osuđivan pa i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ.

Iako optuženik u žalbi ne daje razloge za žalbenu osnovu odluke o kazni na koju se samo formalno poziva, činjenica je da žalba zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 382. ZKP ispitao pobijanu presudu i po toj žalbenoj osnovi i našao kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ, od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao pravilan značaj kako utvrđenim olakotnim okolnostima na strani optuženika – da se zlouporaba opojnih droga odnosi na marihuanu, koja je tzv. laka droga, čime je i društvena opasnost počinjenog djela relativno manja, tako i utvrđenim otegotnim okolnostima - prije svega činjenici da je do sada tri puta osuđivan, od čega jednom za blaži oblik istovrsnog kaznenog djela, iz čl. 173. st. 5. KZ, te da je uzgojio veliki broj biljki indijske konoplje, što bi mu omogućilo pripravak velike količine pojedinačnih pripravaka (jointa) marihuane.

Cijeneći tako suprotstavljene zahtjeve stranaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao pravilan značaj utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te će se upravo kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja je odmjerena u granicama propisane kazne, ostvarit svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ, te žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, nisu osnovane.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Damir Kos, v.r.

I Kž 33/10-4