Gž-5007/2007-2 · Županijski sud u Rijeci

Posl.br.Gž-5007/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, kao predsjednika vijeća, te Nataše Masovčić i Barice Blažek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz C., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., protiv tuženika O. D. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl.br.P- 4927/99-101 od 02. svibnja 2007. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08. srpnja 2009. godine

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i presuda suda prvog stupnja p o t v r đ u j e .

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, obvezan je tuženik isplatiti tužitelju ukupno iznos od 286.606,65 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom na taj iznos, kao i na iznos od 189.600,00 kn koja teče od 02. svibnja 2007. godine, sve na pojedinačne iznose i tekuće periode pobliže označene u toj točki izreke. U toč. II. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 74.364,68 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je u toč. III. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 851.607,76 kn, kao i s preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Protiv citirane presude žale se tužitelj i tuženik.

Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja u toč. III. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijanu presudu u dijelu protiv kojeg podnosi žalbu smatra nezakonitom, te ističe da je previsoka ocijenjena njegova suodgovornost u omjeru od 40% za nastali štetni događaj, za koji da je isključivo odgovoran tuženik. Nadalje ističe da nije u dovoljnoj mjeri sud cijenio činjenicu da tužitelj nije mogao koristiti pomoć drugog servisera, jer se tada bilo na ratištu, pa da se bojao dobiti otkaz ukoliko povjereni zadatak ne izvrši. Osporava i odluku suda glede dosuđenog iznosa s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnog aktiviteta, kao i naruženosti.

Predložio je da se njegova žalba uvaži i presuda suda prvog stupnja preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati u pobijanom dijelu istom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik pobija presudu suda prvog stupnja iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom 61. 353. st. 1.1. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07, u nastavku: ZPP).

Istaknuo je daje zaključak suda o postojanju suodgovornosti tuženika pogrešan, da isključiva odgovornost predleži na strani tužitelja za nastanak štetnog događaja, jer daje tužitelj trebao pozvati još jednog servisera i zatražiti dakle pomoć za otklanjanje kvara na liftu. Pobija i odluku suda glede dosuđenih iznosa po svim vidovima štete koju trpi tužitelj, pa potom u bitnome pojašnjava na koji način je tužitelj trebao postupati kod otklanjanja kvara na dizalu, dakle isključiti napajanje električne energije, zaštititi se od iznenadnog pokretanja kabine dizala, da nije smio preskakati iz jedne kabine na drugu kabinu i slično. Predložio je da se njegova žalba uvaži i presuda suda prvog stupnja preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 836.000,00 kn za teške tjelesne ozljede koje je zadobio radeći kao serviser dizala kod tuženika, a uslijed nezgode na radu dana 30. siječnja 1995. godine, sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka, te po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, utvrđuje da je tužitelj prilikom otklanjanja kvara na predmetnom dizalu na ravnom mjestu bio sam, daje otklanjao kvar na način koji nije bio uobičajen tj. koji predstavlja veliki rizik i daje trebao popravak dizala obaviti na siguran način pozivanjem još jednog servisera, isključivanjem dizala, spuštanjem kabine dizala na stanicu, detektažom kvara na kabini te popravkom konačno. Nadalje tužitelj je skačući s jedne kabine na drugu, na kojima inače nije bilo mreže, trebao u tom trenutku odustati od otklanjanja kvara, s obzirom daje prilikom iskoraka prema kabini koja je bila neispravna, ista se počela dizati, izokrenula ga i prignječila uz konzolu, kada je počeo i padati, a da pritom kao serviser nije isključio napajanje električnom energijom pokvarenog dizala i kako je već obrazloženo istom otklanjanju kvara pristupio je sam, iako su prema nalazu vještaka nepravilno izvedeni kontakti na vratima, što tužitelju kao serviseru nije moralo biti poznato. Sud konačno zauzima stajalište, pozivom na odredbu iz 61. 6. ZZR-a u svezi odredbe čl. 154. st. 3. ZOO-a, daje tužitelj, s obzirom na opisano ponašanje prilikom pristupanja popravku pokvarenog dizala, doprinio nastanku štetnog događaja i da je suodgovoran za predmetni događaj u omjeru od 40%, pa s obzirom i na propuste tuženika koji je tužitelja poslao da sam obavi predmetni posao, kao i utvrđenje manjkavosti kod ugradnje vrata na kabini odnosno nepravilno izvedene električne linije i kontakata, da predmetno dizalo u kvaru predstavlja predmet s povećanom opasnošću u smislu odredbe čl. 174. st. 1., a u svezi odredbe čl. 177. st. 3. ZOO-a, to da je tuženik suodgovoran u omjeru od 60% za predmetni štetni događaj, pa odlučuje kao u izreci pobijane presude djelomično prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja.

Glede utvrđivanja osnovanosti visine tuženog zahtjeva u odnosu na štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj nezgodi, a prosudbom medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima specijalisti kirurške ortopedije te specijalisti otorinolaringologu, sud utvrđuje da je tužitelj zadobio udarac u području lijeve labinske regije s opsežnim krvnim podljevom i prijelom poprečnih nastavaka od I do V slabinskog kralješka, te ozljedu unutarnjih struktura lijevog koljenskog zgloba, a da su sve te ozljede pojedinačno teške tjelesne ozljede, pa da se nakon provedenog liječenja trajne promjene - posljedice prema nalazu vještaka mogu sumirati na jaču slabost muskulature kvadricepsa noge, deformitet cea 8-10 stupnjeva, nestabilnost prvog stupnja stražnje ukrižene sveze, te unutarnje bočne sveze, kao i posttraumatska artroza III do IV stupnja s pratećim posljedicama, što da sve značajno otežava obavljanje poslova i aktivnosti u radu kod tužitelja, slijedom čega da je opća životna aktivnost tužitelja reducirana u brojčanom iskazu od cea 35%, a kako prema nalazu vještaka otorinolaringologa proizlazi da je predmetni štetni događaj ostavio trajne posljedice i na lijevom unutarnjem uhu tužitelja u vidu jako oslabljenog sluha, te oštećen centar za ravnotežu, što sve ima za posljedicu govornu komunikaciju kod tužitelja, te smetnje ravnoteže koje se ukazuju kao smanjenje životne aktivnosti za daljnjih 5%. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje spomenutih vještaka, pa glede pretrpljenih fizičkih bolova, koji su u vidu jakog intenziteta trajali od 35-40 dana, srednjeg intenziteta 6-8 mjeseci, te slabijeg intenziteta od cea 4-5 godina, s tog naslova tužitelju dosuđuje iznos od 180.000,00 kn. Kako je prema nalazu vještaka tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta od cea 2 sata, potom sekundarni strah od 12- 15 dana, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od cea 40-45 dana, kao i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od ukupno jedne godine, to je sud kao pravičnu naknadu s tog naslova tužitelju dosudio iznos od 20.000,00 kn, a za naprijed spomenute i obrazložene pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dosudio iznos od 100.000,00 kn, te za naruženost iznos od 16.000,00 kn.

Po osnovu tuđe pomoći i njege za razdoblje liječenja tužitelju je sud dosudio ukupan iznos od 39.705,00 kn, za pojačanu ishranu iznos od 10.000,00 kn, za troškove prijevoza ukupno 720,00 kn, a za lijekove (tube kreme Hepan) 5.000,00 kn, te za participaciju bolničkog liječenja 5.000,00 kn.

Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je sud u cijelosti prihvatio, sud je tužitelju radi privremene spriječenosti za rad dosudio ukupno 106.252,76 kn, dakle sveukupan iznos od 477.677,76 kn, pa kako je tužitelj suodgovoran za predmetni događaj u omjeru od 40%, to je konačan iznos dosuđen tužitelju od 286.606,65 kn, s time daje na pripadajući iznos naknade štete u iznosu od 189.600,00 kn tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata kako je to i tražio od dana presuđenja (02. svibnja 2007. godine) pa do isplate. Odluku o parničnom trošku sud temelji na odredbi 61. 154. st. 2. ZPP-a, uz obrazloženje da se isti odnose na zastupanje po punomoćniku odvjetniku, primjerice sastav tužbe, zastupanje na ročištima, podneske, troškove vještačenja, sve sukladno uspjehu tužitelja u ovoj parnici.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći i po službenoj dužnosti na postupovne povrede, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ne nalazi da je citirana odluka zahvaćena bilo kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, jer da je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci iste odluke, te je za svoja utvrđenja naveo valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, pa se žalitelji upućuju na iste kako se oni ne bi suvišno ponavljali.

Stoga tužitelj, a niti tuženik, svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravnih zaključaka suda prvog stupnja, a niti sada sudu podastiru dokaze u prilog potkrjepljenja svojih tvrdnji.

Naime, sud prvog stupnja je nakon iscrpno i okolnosno provedenog dokaznog postupka s potpunom sigurnošću utvrdio sve relevantne činjenice odlučne za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari, pa tako i sam tijek događaja kada je uslijedilo povrjeđivanje tužitelja na radnom mjestu prilikom popravka pokvarenog dizala, dakle način na koji je tužitelj pristupio tom popravku i svi nedostaci koji su uočeni glede nastanka samog štetnog događaja od strane vještaka inženjera zaštite na radu, te pravilno utvrdio i suodgovornost tužitelja i tuženika kako je sve to naprijed već obrazloženo, s obzirom na ponašanje stranaka prilikom tog događaja u neprimjerenom obliku, cijeneći tako opsežan i opasan posao koji je tužitelj trebao obaviti. Nadalje sud je isto tako kroz odredbu čl. 200. ZOO-a, imajući pritom u vidu teške tjelesne ozljede koje je tužitelj zadobio u opisanom štetnom događaju, te cijeneći i posljedice koje trpi tužitelj uslijed zadobivenih povreda, pa konačno i njegovu životnu dob, te mogućnosti daljnjeg rada i zapošljavanja, kao i poteškoće koje će ga pratiti kako na radu, ako i u svakodnevnom životu, pravilno i sukladno ustaljenoj sudskoj praksi odlučio i glede naknade štete, po svim vidovima, koju trpi tužitelj, pa su i u tom pravcu, suprotno pravilnom utvrđenju suda, opisani žalbeni navodi stranaka na zakonu neutemeljeni.

Slijedom obrazloženog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu čl. 368. st. l. ZPP- a .

U Rijeci, 08. srpnja 2009. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Dragan Katić