Rev-1129/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1129/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja M. Č. pok. B. iz O., 2.tužiteljice Z. Č. ud. B. iz O., 3.tužiteljice D. J. ž. M. iz P., zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Š. i B. V., odvjetnicma u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Benkovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 2466/08 od 26. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-46/07 od 19. rujna 2008., u sjednici održanoj 10. studenog 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija 1.tužitelja M. Č., 2.tužiteljice Z. Č. i 3.tužiteljice D. J..

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su tužitelji odbijeni s zahtjevom na isplatu, svaki po 22.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.

Protiv ove presude reviziju izjavljuju tužitelji ne navodeći određeno razloge zbog kojih se revizija izjavljuje no iz navoda revizije slijedi da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona

i po službenoj dužnosti na

pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeć

bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Revidenti bez osnove ističu da je u ovom predmetu trebao biti izuzet sudac A. M. jer taj sudac nije niti sudjelovao u donošenju odluke u ovom predmetu.

Glede navoda tužitelja koji se odnose na suca F. Z. valja istaći da okolnosti koje se navode u reviziji ne ulaze u razloge navedene u čl. 71. st. 1. t. 1. do 6. ZPP-a (apsolutni razlozi za izuzeće suca) već u razloge propisane stavkom 7. istog članka koji propisuje da sudac ne može obnašati sudačku dužnost ako postoje drugi razlozi koji dovode u sumnju njegovu nepristranost.

Iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP-a slijedi da apsolutno bitna povreda postupka postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (razlozi iz čl. 71. st. 1. t. 1.-6. ZPP-a) ili koji je rješenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

Iz tog razloga, te stoga što tužitelji u žalbi nisu tražili izuzeće suca čiju nepristranost osporavaju u reviziji, ovaj prigovor tužitelja nije osnovan.

Sudovi nižeg stupnja nisu niti počinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a (ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku je utvrđeno da je prednik tužitelja stradao u mjestu O. tijekom vojno- redarstvene akcije "Oluja" 7. kolovoza 1995. od strane nepoznatih počinitelja, a tijelo mu je pronađeno 14. kolovoza 1995. u dvorištu ispred njegove kuće.

Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“ broj 117/03 – dalje: ZOŠTA) i to čl. 7. tog Zakona prema kojem oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, a u vezi s čl. 6. tog Zakona prema kojem opći propisi obveznog prava o odgovornosti za štetu će se primjenjivati ako nisu u suprotnosti s odredbama i ciljem ovog zakona.

S obzirom na okolnosti štetnog događaja, činjenicu da je do stradanja prednika tužitelja došlo u procesu osiguranja oslobođenog teritorija Republike Hrvatske pravilno sudovi nižeg stupnja utvrđuju da se u konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti.

Naime odredbom čl. 1. st. 1. ZOŠTA uređuje se odgovornost za štetu počinjenu:

- aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjeća nesigurnosti građana, a prema st. 2. citirane odredbe terorističkim aktom smatra se osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana.

Iz sadržaja ovog propisa, kao i čl. 2. ZOŠTA nedvojbeno proizlazi da nije uvjet odnosno zakonska pretpostavka za obeštećenje bilo kakav propust učinjen od strane Republike Hrvatske, odnosno njenih legalnih organa vlasti (dakle, skrivljenom ponašanju) – već je odgovornost Republike Hrvatske objektivna, a šteta se nadoknađuje prema principima solidarnosti, razmjernog snašanja javnog tereta, te pravičnog i brzog obeštećenja.

Prema tome i po stajalištu ovog suda Republika Hrvatska odgovara po objektivnom kriteriju samo za navedenu štetu učinjenu terorističkim aktom odnosno ali ne i za štetu koja ima karakter ratne štete za koju štetu Republika Hrvatska ne odgovara temeljem odredaba Zakonom o utvrđivanju ratne štete („Narodne novine“ broj 61/91 i 70/91), a na koje se pravilno pozivaju županijski i općinski sud. Tim zakonom nije propisana obveza države naknaditi ratne štete, kao posebnu vrst štete, to tužitelji ne može osnovano zahtijevati naknadu štete, jer je štetni događaj pravilno ocijenjen kao ratno djelovanje za koje nije propisana odgovornost države.

Da je tome tako proizlazi i iz odredbe čl. 3. st. 1. t. c. alineja 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03 - dalje: Zakon o dogovornosti RH) kojom odredbom je propisano da se pod ratnom štetom između ostalog smatra i šteta koja je po svojim učincima i konkretnim okolnostima vremena i mjesta počinjenja štetne radnje, izravno izazvana ratnim stanjem i neposredno se nadovezuje na ratne operacije.

S obzirom na izloženo kako je utvrđeno da šteta koju tužitelji trpe ima karakter ratne štete, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Stoga je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. studenog 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.