Rev-x-955/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 955/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. A. d.o.o. za proizvodnju trgovinu i usluge iz S. N., B., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2766/14-2 od 10. lipnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12277/01-41 od 21. ožujka 2013., u sjednici održanoj 12. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja G. A. d.o.o. za proizvodnju trgovinu i usluge odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 59.252,10 kn, s naslova materijalne štete na mobiliziranom vozilu te trošak parničnog postupka u iznosu od 25.175,00 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2013. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana 25. ožujka 1997. do 20. ožujka 2013.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59.252,10 kn, kao i zahtjev za isplatu parničnog troška u iznosu od 25.175,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2013. do isplate. Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Budući da je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a to je dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete na tužiteljevom teretnom motornom vozilu marke Iveco-86, registarske oznake ..., proizveden 1993., koje je dana 31. srpnja 1995. mobilizirano u ratnu postrojbu tuženice ..., a koje je tužitelju vraćeno oštećeno 24. rujna 1995.

Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 31. srpnja 1995. vozilo tužitelja mobilizirano u ratnu postrojbu tuženice,

- da je vozilo tužitelju vraćeno 24. rujna 1995. (izvješće o uništenju vozila od 26. rujna 1995.),

- da se tužitelj obratio tvrtkama V. d.o.o., P.-M., V., S. Z. u svrhu utvrđenja visine štete i troškova popravka,

- da je od navedenih tvrtki ishodio predračune od 16., 17., 18. i 24. listopada 1995.,

- da je učinjen izvid štete 25. kolovoza 1995., a temeljem kojih isprava je provedeno i prometno vještačenje radi utvrđivanja visine štete tijekom ovog postupka.

- da je Ministarstvo obrane dopisima od 30. studenog 1995., od 24. ožujka 1997. i od 26. listopada 2000. odgovorilo tužitelju na njegov zahtjev za naknadu štete.

Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti. Zaključuje kako tužitelj osnovano potražuje naknadu štete na temelju odredbe čl. 7. Uredbe o izvršavanju i obvezi davanja materijalnih sredstava za potrebe opće narodne obrane ("Narodne novine" broj 39/84) koja se primjenjivala na temelju odredbe čl. 196. st. 2. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 74/93), te da na temelju utvrđenja da su oštećenja na vozilu 95% uzrokovana neadekvatnim održavanjem i uporabom vozila, a tek 5% posljedica neprijateljskog djelovanja u ratnim operacijama (vjetrobransko staklo), ocjenjuje da se u pretežnom dijelu ne radi o ratnoj šteti i prihvaća zahtjev za naknadu štete u dijelu u kojem je uzrokovana neadekvatnim održavanjem i uporabom vozila.

Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zaključuje da je do dana podnošenja tužbe protekao zakonom propisani zastarni rok od 3 godine za potraživanje naknade štete, te da nije došlo do prekida zastarijevanja odnosno do odricanja od zastare priznanjem duga od strane tuženice, pa je stoga prestalo pravo tužitelja zahtijevati od tuženice ispunjenje obveze u vidu naknade štete.

Tužitelj revizijom ukazuje da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

Neosnovani su navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer drugostupanjska odluka sadrži jasne i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu te nema proturječnosti između sadržaja odluke i stanja spisa, odnosno sadržaja zapisnika. Prema tome pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZOO-a zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, a prema st. 2. istoga članka priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.

Prema ocjeni ovoga suda pravilno je zaključio sud drugog stupnja kako u konkretnom slučaju dopisima od 30. studenog 1995., 24. ožujka 1997. i od 26. listopada 2000. nije došlo do priznanja duga od strane tuženika, a time niti do prekida tijeka zastare.

Naime priznanje duga kojim se zastara prekida mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug priznaje. Međutim, iz dopisa od 24. ožujka 1997. i 26. listopada 2000. razvidno da su tijela tuženice kojim se tužitelj obraćao (Ministarstvo obrane, Sektor za opremanje i nabavu, Tehničko opskrbna uprava, Prometna uprava te Središnja komisija za štete na M/V), samo obavještavala tužitelja da su zaprimili njegovu zamolbu te da će zahtjev biti rješavan nakon donošenja posebnih propisa, odnosno upućivala su tužitelja na koji će način ostvarivati pravo na naknadu štete te ista nemaju značenje priznanja tražbine. Također dopis od 30. studenoga 1995. se ne može smatrati priznanjem duga jer priznanje ne samo što mora biti nedvojbeno nego isto treba biti dano od osobe koja je za dužnika ovlaštena dati takvo očitovanje a što iz navedenog dopisa ne proizlazi.

Slijedom navedenog pravilno je sud drugog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je predmetno potraživanje u zastari (subjektivni rok zastare 3 godine u smislu odredbe čl. 376. ZOO-a), a obzirom da je o opsegu i visini štete tužitelj imao saznanja najkasnije danom izdavanje posljednjeg predračuna (24. listopada 1995.) dok je tužbu podnio 7. studenoga 2001.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski navodi valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 12. rujna 2018.

Predsjednica vijeća

Gordana Jalšovečki, v.r.