Rev-920/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 920/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak-Radej i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz S., R. S., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4515/07 od 17. siječnja 2008, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1535/07 od 5. lipnja 2007., u sjednici održanoj 24. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja.

Rješenjem drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijano rješenje u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. u vezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. – dalje: ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 84/08 ),

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

Prema stanju spisa tužitelj je ustao tužbom 24. svibnja 2007.

Iz tužbe proizlazi da se tužitelj nalazi u inozemstvu, tj. u R. S., te da u tužbi tužitelj nije naveo tko je njegov punomoćnik u Republici Hrvatskoj niti je imenovao punomoćnika za primanje pismena.

Prema čl. 146. st. 1. ZPP tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako oni tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.

Prema naprijed navedenom u konkretnom slučaju tužitelj nije prigodom podnošenja tužbe imenovao punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, iako se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj.

Naime, tužitelj nije postupio u smislu odredbe čl. 146. st. 1. ZPP i bez obzira što je u tužbi uz adresu u R. S. naznačio i adresu u O., Odlučno je, a to je tužitelj izričito u tužbi naveo, da se on stvarno nalazi u inozemstvu. U takvom slučaju tužitelj mora već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena. Kad to tužitelj nije učinio sud je zakonito postupio kad je takvu tužbu odbacio pozivom na odredbu čl. 146. st. 1. ZPP-a.

Kako revizijskim navodima pobijana odluka ničim nije dovedena u sumnju, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP.

U Zagrebu 24. veljače 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.