Legislator Case Law & Legislation
Gž-939/2010 AI generated

Croatian court dismisses claim due to lack of jurisdiction over foreign tort occurring abroad without defendant consent.

Case Number Gž-939/2010
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Županijski sud u Zadru dismissed the plaintiff's claim for damages against a Slovenian defendant, ruling that Croatian courts lacked jurisdiction. The court found that the tort occurred entirely in Slovenia and the defendant did not consent to Croatian jurisdiction, violating procedural requirements. Consequently, the first-instance judgment awarding damages was annulled, and the plaintiff was ordered to pay the defendant's legal costs.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o rješavanju sukoba s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (ZRSZ); Zakon o parničnom postupku (ZPP): When a tort occurs entirely abroad and the foreign defendant has not consented to domestic jurisdiction, the domestic court is incompetent and must annul proceedings and dismiss the claim.

Keywords

AI generated
lack of jurisdiction foreign tort international civil procedure competence of courts tort liability annulment of judgment legal costs

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. veljače 2007.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

V Gž-939/10

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Blanke Pervan, kao predsjednice vijeća, te Marina Grbića i Sanje Prosenice, kao članova vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja M. P. iz V., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i p. iz Z., protiv tuženika L. K. d.d. iz K., R. S., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru od 24. prosinca 2009. godine poslovni broj P-1756/91, u sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2010. godine,

r i j e š i o j e

1. Utvrđuje se da za suđenje u ovoj parnici nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj te se ukidaju provedene radnje, presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru od 24. prosinca 2009. godine poslovni broj P-1756/91 i tužba odbacuje .

2. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.892,55 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod točkom I. njezine izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju materijalnu štetu na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 31.522,08 kuna te nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 21.060,00 kuna, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu (točka II.) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima postupka.

Protiv gornjih odluka žale se stranke iz svih žalbenih razloga iz čl.353. st.1. točka 1. do 3. te u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 i 123/08 - dalje ZPP) s prijedlogom da se odluke ukinu ili preinače.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana, zbog čega je žalba tužitelja bespredmetna. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate štete koju tužitelj trpi zbog ozljeđivanja kao pomorca (kormilara) na brodu „M.“ vlasništvo „A. p.“ iz D., prilikom istovara rasutog tereta (ugljena) od strane prednika tuženika „L. K.“ 1985.godine.

Po ocjeni ovog suda ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. točka 2. ZPP, na što se ponovno upire u žalbi, a koja postoji ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, sukladno čl.16.ZPP, koja odredba propisuje da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost te kad utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

Sporno je i u ovoj fazi postupka procesnopravno pitanje je li za ovaj spor nadležan sud u Republici Hrvatskoj.

Pravno motrište sud prvog stupnja o tome da bi bio nadležan prvostupanjski sud nalazi u odredbi čl.29. Zakona o rješavanju sukoba s propisima drugih zemalja u određenim odnosima («Narodne novine» broj 53/91 i 88/01, dalje - ZRSZ) i čl. 52.st.2. ZPP.

Međutim, valja ukazati da se u osnovnim odredbama ZRSZ u čl.1.st.1. navodi kako taj zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske odnosno druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom, dakle, sadrži kolizijske odredbe za primjenu mjerodavnog materijalnog prava u sporu s međunarodnim elementom, kako se to čini i cit. odredbom čl.29. po pripadnosti broda, koja odredba se nalazi u drugoj glavi zakona „MJERODAVNO PRAVO“.

Dakle, trebalo je poći od 2. stavka čl.1. ZRSZ koji kaže da zakon sadrži, pored ostalog i pravila o nadležnosti sudova Republike Hrvatske za raspravljanje odnosa iz prethodnog stavka.

Ovdje se radi o sporu o izvanugovornoj (deliktnoj) odgovornosti za štetu s inozemnim elementom pa je za ocjenu nadležnosti domaćeg suda mjerodavna odredba čl.53.st.1.ZRSZ u trećoj glavi „NADLEŽNOST I POSTUPAK“ po kojoj odredbi postoji nadležnost domaćeg suda ako ta nadležnost postoji po čl.46. i čl.50. do 52. ili ako je šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske, čega ovdje nema.

Naime, tuženik nema sjedište u Republici Hrvatskoj (čl.46.), već u Kopru, Republici Sloveniji i nije u smislu čl.16.st.3. ZPP i 50. ZRSZ dao pristanak za suđenje pred domaćim sudom, jer je pravodobno prigovorio apsolutnoj nenadležnosti dostavljanjem podneska dana 6. prosinca 1999.godine i to za prvo ročište koje je bilo zakazano nakon osamostaljenja Republike Hrvatske 8. listopada 1991.godine, a tuženik svakako nije osoba iz čl.51. i 52. ZRSZ.

Nadalje, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. veljače 2007.godine pod pojmom nastanka štete se podrazumijeva smrt, oštećenje stvari i ozljeda tijela, kao što je to ovdje slučaj, pa zato, ako se štetni događaj zbio u inozemstvu, tamo je i nastala šteta, bez obzira što bi pojedine vrste štete nastale u Republici Hrvatskoj, što znači da se u konkretnom slučaju štetni događaj zbio u K., Republici Sloveniji, čiji sud je nadležan u ovoj pravnoj stvari.

Sijedom navedenog obrazloženja valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem čl.369.st.2.ZPP.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.166.st.2. u svezi čl.155.st.1. ZPP s time da je tuženiku valjalo u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) priznati trošak sastava podneska od 6. prosinca 1999.godine od 4 boda te po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) trošak sastava ove žalbe od 312,5 bodova, što s PDV-om ukupno iznosi 3.892,55 kuna, dok su ostali troškovi odbijeni, jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, pa je odlučeno kao pod točkom 2. izreke (čl.380.točka 3.ZPP).

U Zadru, 23. ožujka 2010. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Blanka Pervan v. r.