Gzz-1/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 1/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. F.Š. iz P., B. b.b., koga zastupa M.B., odvjetnik iz P., protiv tuženog Č.R. iz K., koga zastupa privremeni zastupnik G.S., odvjetnik iz V., radi utvrđenja, rješavajući po zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske br. Gt-698/94 od 10. studena 1994. protiv presude Općinskog suda u Pločama od 18. kolovoza 1994. br. P-262/93, u sjednici održanoj dana 21. veljače 1995.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti te se ukida presuda Općinskog suda u Pločama od 18. kolovoza 1994. br. P-262/93 i predmet vraća na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Pločama od 18. kolovoza 1994. br. P-262/93 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da je tužitelj dr. F.Š. pok. J. iz P. temeljem zaključene kupoprodaje sa tuženim, postao vlasnik osobnog automobila VW, tip "Golf CLD" diezel br. šasije: …, što da mu je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj ovo vozilo registrira na svoje ime kao svoje vlasništvo a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv citirane presude pravodobno je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državni odvjetnik Republike Hrvatske zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava navode zahtjeva i predlaže da se zahtjev za zaštitu zakonitosti odbije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika je osnovan.

Ostvaren je razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku na koju ukazuje državni odvjetnik navodeći da sadržaj izvedenih dokaza ne odgovara obrazloženju presude i da je slijedom toga presuda nerazumljiva. U obrazloženju pobijane presude navodi se da je sud na temelju izvješća Ministarstva unutrašnjih poslova BiH od 16. travnja 1994. godine utvrdio da je na temelju provjera i iskaza određenog broja građana Kiseljaka, te raspoložive dokumentacije registra nadležnog upravnog organa nepobitno utvrđeno da je predmetno poslovno vozilo registrarske oznake br. … br. šasije koji je naveden u izreci presude pripadao tuženom Č.R. koji je na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora ovo vozilo prodao tužitelju dr. F.Š.

Zatim, da je na temelju iskaza svjedoka V.O. i K.Lj. utvrdio da je predmetno vozilo prije početka domovinskog

rata

izvorno

bilo

vlasništvo

tuženog

Č.R.

i da je tijekom domovinskog rata tuženi R. ovo vozilo prodao tužitelju dr. F.Š. kod kojega je vozilo danas, te da identično stanje proizlazi iz ostalih isprava u spisu. Povezujući navedene dokaze u pobijanoj presudi sud navodi da utvrđuje da je tužitelj kupio predmetni osobni automobil čiji prijenos i registraciju zbog "nepoznatog odsustva" tuženika nije realizirao, pa stoga usvaja tužbeni zahtjev. Ovakvo obrazloženje pobijane presude i zaključci koje je sud izveo iz citiranih dokaza u suprotnosti su sa podacima u spisu, pa je u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da je presuda nerazumljiva i kontradiktorna i da se na temelju tako uopćenih tvrdnji tužbe i svjedoka i postojanje nekakvog ugovora nepoznate forme bez datuma i mjesta sklapanja nije moglo usvojiti tužbeni zahtjev. Naime, iz izvješća Ministarstva unutrašnjih poslova BiH od 16. travnja 1994. proizlazilo bi da je sporno vozilo kod nadležnog upravnog organa registrirano sa imena Č.R. na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora i preregistrirano na ime dr. F.Š. Ako je tome tako onda se postavlja pitanje čemu uopće ovaj postupak i ima li tužitelj pravnog interesa za vođenje ovog spora, jer bi u tom slučaju morao imati dokument upravnog organa MUP-a BiH u Kiseljaku iz kojega bi bilo vidljivo da je vozilo kupio i preregistrirao na svoje ime.

Osim toga izvješće MUP-a BiH iz Kiseljaka od 16. travnja 1994., koji je priložio tužitelj u spis, je po svom sadržaju nelogično, jer ako je kod tog organa registrirano da je Č.R. bio vlasnik tog vozila i da je na temelju urednog kupoprodajnog ugovora vozilo prodao dr. F.Š., onda se postavlja pitanje čemu je MUP tražio provjeru nekih građana Kiseljaka o prodaji tog vozila. Ovakav sadržaj izvješća ne otklanja opravdane sumnje, pa je sud trebao zatražiti od navedenog organa službeni izvještaj o tome i staviti upit je li sporno vozilo registrirano na ime tužitelja. U tom slučaju to bi bilo dovoljno da se vozilo registrira na ime tužitelja u Republici Hrvatskoj, pa bi ovaj parnični postupak bio suvišan.

Netočna je tvrdnja u pobijanoj presudi da iz iskaza svjedoka V.O. i K.Lj. proizlazi da je predmetno vozilo bilo vlasništvo Č.R. i da ga je prodao dr. F.Š.

Iz sadržaja iskaza tih svjedoka proizlazi sasvim drugo.

V.O. spominje da je iz razgovora sa Č. saznao da je on vozilo marke "Ford" prodao u Zagreb i da je saznao da je taj automobil kupio današnji tužitelj F.Š.

Takav iskaz suprotan je tvrdnji obrazloženja pobijane presude jer sporno vozilo nije marke "Ford" već "Golf".

Svjedok K.Lj. zna iz pričanja da je tužitelj prodao automobil "Golf" u Zagrebu trećoj osobi a da je kasnije taj automobil vidio kod tužitelja. Iz toga nikako ne proizlazi zaključak koji izvodi sud u pobijanoj presudi. Osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da su provedeni dokazi problematični i nepotpuni pa u tom pravcu treba samo ukazati na činjenicu da je sud na ročištu od 18. VIII. 1994. konstatirao da je dobio pismeno od K.R. majke sada pok. tuženog, ali ovaj dokaz nigdje u presudi ne citira niti ne analizira, a upravo iz tog pismena proizlazi da njezin pok. sin, koji je umro nekoliko mjeseca prije nego što je opće pokrenut ovaj parnični postupak, samo prevozio za tuženoga neke njegove automobile iz Kiseljaka u Ploče. Nigdje se ne spominje da je Č. imao automobil i da ga je prodao tužitelju. Osnovano državni odvjetnik ukazuje na bitnu povredu postupka time što je sud prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv tužitelja, da bi zatim, ne odlučujući o nastavku postupka, nastavio postupak saslušanjem svjedoka i donošenjem pobijane odluke, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 213. st. 2. i čl. 214. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku. Dakle, ostvareni su razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje državni odvjetnik pa je stoga valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti usvojiti ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred izmijenjenim vijećem.

U Zagrebu, 21. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.