I Kž-64/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 64/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, Melite Božičević Grbić, Ileane Vinja, Dragana Poljaka i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ i dr., odlučujući o žalbama opt. Z. Š. i opt. D. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 24. svibnja 2007. broj K-5/07, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i zamjenice branitelja opt. Z. Š.

V. P., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. Z. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. Z. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine broj 129/00; u nastavku: ZIDKZ/00), zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. 1) izreke presude, temeljem istog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu se, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 24. studenog 2006. do 27. ožujka 2007..

II. Žalba opt. D. B. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Čakovcu opt. Z. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ/00 i temeljem iste odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Istom presudom opt. N. V., opt. T. T. i opt. D. B. također su proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ/06, te su sva trojica optuženika temeljem iste odredbe i primjenom čl. 57. st. 4. toč. c) u vezi st. 3. KZ/06 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optuženicima je temeljem čl. 63. st. 1. KZ u kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i pritvora, opt. Z. Š. od 24. studenog 2006. do 27. ožujka 2007., opt. N. V. od 23. studenog 2006. do 27. ožujka

I Kž 64/08-6

2007., opt. T. T. od 23. studenog 2006. do 27. studenog 2006., te opt. D. B. od 22. studenog 2006. do 25. studenog 2006.. Svim optuženicima, temeljem čl. 80. i čl. 173. st. 7. KZ, izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta kako je pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude, a temeljem čl. 76. KZ opt. T. T. i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga. Temeljem čl. 82. st. 1. KZ od opt. T. T. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 2.000,00 kn u koji iznos je uračunato 550,00 kn oduzetih prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta. Temeljem čl. 137. st. 3. ZKP novac oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od opt. Z. Š. biti će mu vraćen po pravomoćnosti presude, dok su temeljem čl. 122. st. 1. ZKP optuženici dužni solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 908,00 kn, paušalnu svotu svaki u iznosu od 1.000,00 kn, a opt. D. B. i troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. Z. Š. po branitelju P. P., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne, te da se o drugostupanjskoj sjednici vijeća izvijeste optuženik i branitelj.

Žali se i opt. D. B. po branitelju M. T., odvjetniku iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji uz prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem uvjetne osude odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis temeljem čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane.

Postupajući po zahtjevu stranaka sukladno čl. 374. st. 1. ZKP, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog opt. Z. Š., a u nazočnosti zamjene njegovog branitelja, V. P. odvjetnice iz Z..

Žalba opt. Z. Š. je osnovana, dok nije osnovana žalba opt. D. B..

Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, te sukladno čl. 379. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da su ostvarene povrede zakona koje ispituje po službenoj dužnosti, dakle ni postojanje bitnih povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11., st. 2., niti da je glavna rasprava održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja protivno odredbama ZKP.

Naime, opt. D. B. naznačio je da žalbu podnosi zbog odluke o kaznenoj sankciji i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, no potonju žalbenu osnovu nije pobliže obrazložio niti precizirao, a prema sadržaju žalbe razvidno je da se ona isključivo odnosi na pobijanje prvostupanjske presude zbog odluke o kazni.

I Kž 64/08-6

Tako opt. D. B. ističe da je u cijelosti priznao počinjenje djela i nije kažnjavan što prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uvažio, nije primijenio pravila o ublažavanju kazne, zbog čega da je izostala primjena uvjetne osude koja bi prema mišljenju žalitelja ispunila zahtjeve generalne i specijalne prevencije, predloživši izricanje uvjetne osude.

Opt. Z. Š. smatra da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti, štoviše da je propustio olakotnim cijeniti da se radilo o tzv. "lakoj drogi", kao i odsustvo njegovog osmišljenog kriminalnog djelovanja. Navodi da način postupanja ukazuje na neozbiljnost i lakomislenost u postupanju i da je vrijeme provedeno u pritvoru u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da više ne čini kaznena djela, živi s roditeljima, u sređenim obiteljskim i materijalnim prilikama i bavi se poljoprivredom.

Razmotrivši ovako iznijete žalbene prigovore glede odluke o kazni, osnovana je žalba opt. Z. Š., dok je bez temelja žalba opt. D. B..

Prije svega valja ukazati da je opt. D. B., (kao i opt. N. V. te opt. T. T.) odmjerena najmanja moguća mjera i vrsta kaznene sankcije za terećeno kazneno djelo. Radi se o kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ/06, dakle kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri godine. Sukladno čl. 57. st. 4. toč. c) KZ/06 za ovo kazneno djelo zakonskim ublažavanjem kazna se može ublažiti do najmanje jedne godine, a sudskim ublažavanjem do dvije godine zatvora. To znači da je najmanja moguća mjera kazne za inkriminirano kazneno djelo upravo kazna zatvora od jedne godine na koju je osuđen opt. D. B., i to primjenom spomenute odredbe o ublažavanju kazne. Žalitelju valja ukazati da je zakonom propisana kazna za ovo kazneno djelo najmanje tri godine, pa je sukladno čl. 53. st. 1. KZ gornja granica kazne petnaest godina, čime je sukladno čl. 67. st. 3. KZ, isključena mogućnost primjene uvjetne osude za terećeno kazneno djelo. Slijedom iznijetog žalba opt. D. B. je neosnovana.

Što se pak tiče opt. Z. Š. prvostupanjski je sud cijenio olakotnim njegovo priznanje, mlađu životnu dob i neosuđivanost, a otegotnim veću količinu marihuane. Međutim u pravu je žalitelj kada ukazuje da je spomenuta otegotna okolnost precijenjena. Premda se radi o znatnoj količini droge, ipak je to ona vrsta opojne droge koja u najmanjoj mogućoj mjeri šteti zdravlju ljudi, pa uz ostale pravilno utvrđene olakotne okolnosti, obzirom na ličnost optuženika, njegovu pravilnu orijentaciju da vlastitim radom ostvaruje sredstva za život, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci ukazuje se prestrogo odmjerenom. Obzirom na stupanj krivnje, težinu i pogibeljnost kaznenog djela te osobnost opt. Z. Š., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u cijelosti će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

Slijedom iznesenog, a kako se odluka o sigurnosnim mjerama oduzimanja predmeta temelji na zakonu, trebalo je temeljem čl. 390. i 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.