P-37/2025-8 · Općinski sud u Koprivnici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-37/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Papcu odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 3. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te objavljene presude dana 15. srpnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa,uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, protiv ovršenika-tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u predmetu Općinskog suda u Koprivnici, broj Ovr-416/2024, radi ovršne naplate iznosa od 68.418,61 €, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-1/2008-26 od 21. travnja 2009."

II. Tužitelj GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je nadoknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 5. veljače 2025. protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

1.1.U tužbi tužitelj navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr- 416/2024-6 od 21. siječnja 2025. tužitelj (ovršenik) upućen da pokrene parnicu protiv tuženika (ovrhovoditelja) radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-416/2024-2 od 29. kolovoza 2024., a iz razloga zastare predmetne tražbine koji razlog je tužitelj kao ovršenik izjavio u žalbi protiv citiranog rješenja o ovrsi.

1.2. Ovršna isprava, u ovršnom predmetu navedenom u točki I. ove tužbe, je Presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K-1/2008-76 od 21. travnja 2009., koja je postala pravomoćna 13. rujna 2010. i ovršna 26. listopada 2010., a kojom se presudom tužitelju kao okrivljeniku oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim dijelom u iznosu od 514.500,00 kuna.

1.3. Tužitelj navodi kako Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja kaznenog djela za koje je tužitelj osuđen presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj K-1/2008-76 od 21. travnja 2009., koja je postala pravomoćna 13. rujna 2010. i ovršna 26. listopada 2010., nije sadržavao odredbe o zastari izvršenja izrečene kaznene mjere oduzimanja imovinske koristi, pa polazeći od same prirode te mjere treba reći da su se na zastaru oduzimanja imovinske koristi primjenjivale odredbe Zakona o obveznim odnosima, koje reguliraju pitanje zastare potraživanja utvrđenih pravomoćnim sudskim odlukama, a o čemu se očitovala i sudska praksa u svojim odlukama.

1.4. Kako novčane tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom temeljem odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a zastarijevaju za deset godina, a imajući u vidu da je presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj K-1/2008-76 od 21. travnja 2009. postala pravomoćna 13. rujna 2010. i ovršna 26. listopada 2010., a kako je tuženik podnio prijedlog za ovrhu 14. lipnja 2024., to se utvrđuje da je ovrhovoditelj-tuženik podnio prijedlog za ovrhu 14 godina nakon pravomoćnosti i ovršnosti predmetne sudske odluke, pa s obzirom na gore izneseno na predmetni prigovor zastare treba primijeniti propise, gore navedene, važeće u vrijeme donošenja ovršne isprave, temeljem kojih je nastupila zastara oduzimanja imovinske koristi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je na temelju ovršne odluke suda i to Presude Općinskog suda u Koprivnici broj II K-1/08-76 od 21. travnja 2009. podnio prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini po računu kod banke Općinskom sudu u Koprivnici u spisu pod brojem Ovr-565/2014 u kojem je doneseno Rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-565/2014-2 od 10. ožujka 2014., a ovrha u istome je obustavljena jer ovršenik u navedenom predmetu nije namirio tražbinu.

2.1. Potom je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem iste presude podnio prijedlog za ovrhu o kojem je ovaj sud odlučio donošenjem Rješenja o ovrsi pod brojem Ovr-178/19-2 dana 7. listopada 2019., a u kojem je ovrha obustavljena jer ovršenik nije podmirio dužnu tražbinu.

2.2. Sukladno odredbi čl. 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tuženik je kao ovrhovoditelj podnio FINi zahtjev za izravnu naplatu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 68.418,61 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici broj II K-1/08-76 od 21. travnja 2009. Utvrđena je nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer osnova ne glasi na ispunjenje određene novčane tražbine, već se oduzima imovinska korist.

2.3. Tuženik je kao ovrhovoditelj Općinskom sudu u Koprivnici podnio prijedlog za ovrhu na temelju navedene ovršne isprave dana 12. lipnja 2024., te je sud donio je Rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-416/2024-2 dana 29. kolovoza 2024., protiv kojeg je tužitelj uložio žalbu radi zastare, te je upućen u parnicu.

2.4. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik od 2014. vodi ovrhu radi naplate oduzete imovinske koristi protiv ovršenika, ovdje tužitelja. Tužitelj umjesto da plati, ističe neosnovane prigovore, a prema Presudi Općinskog suda u Koprivnici broj II K-1/08-76 od 21. travnja 2009. nije platio nikakav novčani iznos. Prema KZ/2011 i to čl. 85. st. 4. izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva. Za kazneno djelo za koje je tužitelj osuđen apsolutna zastara bi nastupila 2020., a ista nije nastupila. To što je zakonodavac 2009. propustio u Zakonu propisati odredbe o imovinskoj koristi i zastari ne znači da je zastara nastupila, pogotovo što Kazneni zakon 2011. propisuje odredbe o nezastarijevanju, a ovrha je pokrenuta 2014. Stoga se tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem službene bilješke od 13. veljače 2025., zajedno s prilozima (list 4-33), spisa ovog suda broj Ovr-178/2019, Ovr-565/2014 i Ovr-416/2024., pravomoćne Presude broj K- 1/2008-76 od 21. travnja 2009., te Rješenja o ovrsi (listovi 47-54) zajedno s prijedlogom za ovrhu (list 40-41).

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

6. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-416/2024 utvrđeno je da je u istom tuženik kao ovrhovoditelj podnio dana 14. lipnja 2024. prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika, radi ovrhe pljenidbom novčanih sredstava na svim ovršenikovim računima i oročenim novčanim sredstvima, a temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj K-1/08-76 od 21. travnja 2009., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime oduzete imovinske koristi i troškova kaznenog postupka u iznosu od 68.418,61 € sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2011., pa do isplate. U navedenom predmetu sud je donio Rješenje o ovrsi kojim je odredio predloženu ovrhu broj Ovr-416/2024-2 dana 29. kolovoza 2024. Protiv predmetnog Rješenja o ovrsi tužitelj je kao ovršenik podnio žalbu dana 10. rujna 2024. u kojoj pobija u cijelosti Rješenje o ovrsi od 29. kolovoza 2024. ističući prigovor zastare predmetnog potraživanja. Zaključkom broj Ovr-416/2024-6 od 21. siječnja 2025. upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi ovog suda Ovr-416/2024-2 od 29. kolovoza 2024. i to zbog razloga izjavljenih u žalbi, odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Predmetni zaključak ovršenik je primio po punomoćniku 21. siječnja 2025., te je u zakonskom roku 5. veljače 2025. podnio tužbu u ovoj parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Čitanjem Presude ovog suda broj K-1/08-76 od 21. travnja 2009. utvrđeno je da je istom u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenika GI i drugookrivljenika CI sud donio Presudu kojom su okrivljenici proglašeni krivim zbog kaznenog dijela protiv imovine teškom krađom, te su osuđeni na kazne zatvora. Istom Presudom određeno je da se prvookrivljeniku GI oduzima imovinska korist ostvarene kaznenim dijelom u iznosu od 514.500,00 kn, te su okrivljenici dužni naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn svaki. Navedena presuda postala je pravomoćna 13. rujna 2010., a ovršna 26. listopada 2010.

8. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-565/2014 utvrđeno je da je po prijedlogu za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika, radi ovrhe na novčanoj tražbini po računima i oročenim sredstvima kod banaka, a koji je podnesen sudu 6. ožujka 2014., ovaj sud donio Rješenje o ovrsi broj Ovr-565/2014-2 dana 10. ožujka 2014., a temeljem pravomoćne i ovršne Presude ovog suda broj K-1/08-76 od 21. travnja 2009. kojim je prijedlog za ovrhu usvojen u cijelosti. Putem Obavijesti od 29. travnja 2014. obaviještena je FINA o pravomoćnosti rješenja za ovrhu s pozivom da izvrši prijenos novčanih sredstava koja su zaplijenjena, te da o svim radnjama obavijesti sud. Dana 11. veljače 2019. u spis predmeta zaprimljen je podnesak ovrhovoditelja u kojem se navodi da se predlaže donošenje rješenja o obustavi ovrhe, jer je FINA sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila osnovu za plaćanje, odnosno Rješenje o ovrsi ovog suda broj Ovr-565/2014-2 od 10. ožujka 20214. iz Očevidnika redoslijeda naplate. Iz podneska FINE koji je zaprimljen u spis 30. studenog 2018. proizlazi kako se osnova Ovr-565/14-2 više ne nalazi u Očevidniku ovršenika, budući se ista, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18) prestala izvršavati. Do prestanka izvršenja po navedenoj osnovi došlo je jer nije bilo naplate. Sud je Rješenjem broj Ovr-565/2014-9 od 19. ožujka 2019. obustavio ovršni postupak na računu ovršenika i ukinuo provedene radnje, navodeći da je ovrhovoditelj podneskom od 11. veljače 2019. obavijestio sud da je FINA isknjižila osnovu za plaćanje jer u protekle tri godine od primitka osnove za plaćanje nije bilo uplata.Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 2. travnja 2019.

9. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-178/2019 utvrđeno je da je po prijedlogu za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika, radi ovrhe na novčanoj tražbini po računima i oročenim sredstvima kod banaka, a koji je podnesen sudu 9. rujna 2019., ovaj sud donio Rješenje o ovrsi broj Ovr-178/2019-2 dana 7. listopada 2019., a temeljem pravomoćne i ovršne Presude ovog suda broj K-1/08-76 od 21. travnja 2009. kojim je prijedlog za ovrhu usvojen u cijelosti. Putem Zaključka od 17. ožujka 2020. obaviještena je FINA o pravomoćnosti rješenja za ovrhu s pozivom da izvrši prijenos novčanih sredstava koja su zaplijenjena, te da o svim radnjama obavijesti sud. Dana 22. svibnja 2024. u spis predmeta zaprimljen je podnesak ovrhovoditelja u kojem se navodi da se predlaže donošenje rješenja o obustavi ovrhe, jer je FINA izvijestila ovrhovoditelja da je predmetna osnova za plaćanje isknjižena sukladno čl 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Sud je Rješenjem broj Ovr-178/2019-9 od 24. svibnja 2019. obustavio ovršni postupak na računu ovršenika, navodeći da je ovrhovoditelj obavijestio sud da mu je FINA poslala obavijest da je predmetne osnova za plaćanje isknjižena sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 13. lipnja 2024.

10. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Prema čl. 242. st. 1. ZOO-a prekid zastare izvršenjem podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Prema čl. 242. st. 2. ZOO-a isto tako smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

12. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida, ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema čl. 245. st. 5. isto vrijedi i kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema čl. 245. st. 6. ZOO-a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kada protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

13. U ovoj pravnoj stvari radi se o tražbini koja je utvrđena pravomoćnom Presudom ovog suda broj K-1/08-76 od 21. travnja 2009., slijedom čega se radi o tražbini koja sukladno čl. 233. ZOO-a zastarijeva za 10 godina. Kako je navedena presuda postala pravomoćna 13. rujna 2010. proizlazilo bi da zastara tražbine nastupa 14. rujna 2010. Međutim, stav je ovog suda da u ovom slučaju to nije tako, s obzirom da je u međuvremenu došlo do prekida zastare.

14. Ovrhovoditelj je predmetu ovog suda broj Ovr-565/2014 pokrenuo ovršni postupak radi namirenja tražbine temeljem pravomoćne presude ovog suda K-1/08-76 od 21. travnja 2009., prijedlogom za ovrhu od 6. ožujka 2014., što znači prije isteka roka zastare. Ovrhovoditelj je potom pokrenuo ovršni postupak, radi namirenja iste tražbine, u predmetu ovog suda broj Ovr-178/2019, prijedlogom za ovrhu od 9. rujna 2019., što znači prije isteka roka zastare. U navedenom predmetu postupak je pravomoćno dovršen donošenjem rješenja o obustavi postupka Ovr-178/2019-9 koje je postalo pravomoćno 13. lipnja 2024. Slijedom navedenoga podnošenjem prijedloga za ovrhu u predmetu ovog suda Ovr-178/2019 dana 9. rujna 2019. došlo je do prekida zastare u smislu članka 388. ZOO-a, a zastara je ponovno počela teći danom pravomoćnosti rješenja o obustavi postupka odnosno 13. lipnja 2024. dok je prijedlog za ovrhu u predmet ovog suda Ovr- 416/2024 podnesen 14. lipnja 2024. što znači da je isti podnesen prije isteka zastarnog roka od 10 godina, s time da je do obustave postupka u predmetu Ovr-178/2019 došlo iz objektivnih razloga. Ovakav stav izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-670/2021-2 od 26. siječnja 2022., Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. i Rev-5114/2019-2 od 28. veljače 2023.

15. U predmetu Ovr-178/2019 postupak je pravomoćno obustavljen, ali zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku jer isti nije imao novčanih sredstva na računima na kojima je bila određena provedba ovrhe, te je do obustave došlo sukladno Zakonu, a na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja. Naime, do obustave je došlo jer je FINA obavijestila ovrhovoditelja da je predmetna osnova za plaćanje isknjižena sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima("Narodne novine", broj 68/2018, 2/2020, 46/2020 i 47/2020). Prema članku 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

16. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, na način naveden u točki I. izreke presude.

17. I tužitelj i tuženik tražili su naknadu parničnog troška prema troškovnicima koje su predali u spis.

18. Trošak tuženika utvrđen je u iznosu od 400,00 i to s osnova zastupanja na ročištu 3. lipnja 2025., te za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, a koji trošak je dosuđen tuženiku sukladno članku 154. st. 1. ZPP-a, na način naveden u točki II. Izreke presude.

Koprivnica, 15. srpnja 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krešimir Papac, Koprivnica

2. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Hrvatske državnosti 5 a, Koprivnica, n/broj P-DO-1/2025