Criminal appeal partially allowed; father acquitted of child neglect but convicted of threats and support duties.
Legislator summary
AI generatedThe second-instance court partially accepted the defendant's appeal, acquitting him of the charge of gross neglect of parental duties while upholding convictions for threats and failure to provide support. The court found that the defendant's lack of contact with his daughter, amidst a dispute with the mother, did not constitute gross neglect under the Criminal Law. Consequently, the first-instance judgment was modified to acquit the defendant of the neglect charge but maintain the one-year prison sentence for the remaining offenses, subject to probation.
Legislator headnote
AI generatedČl. 177. st. 1. Kaznenog zakona; Čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku: A court may acquit a defendant of a charge of gross neglect of parental duties if the lack of contact with a child, occurring in the context of a parental dispute, does not demonstrate a total disregard for the child's upbringing and development.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Kžzd-20/2016-4
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća te sutkinja za mladež Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Dalile Jurić, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženika A. V., protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-9/15 od 03. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2016.,
p r e s u d i o j e
I – Djelomično se prihvaća žalba optuženika A. V., preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče da se, na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku
optuženik A. V., OIB: …, sin A. i H. rođ. N., rođen … u R. gdje i prebiva, državljanin RH, keramičar sa završenom srednjom strukovnom školom, nezaposlen, ostvaruje prihode od neprijavljenog rada u visini od 1.000,00 kn mjesečno, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta,
o s l o b a đ a o p t u ž b e
da je u vremenskom razdoblju od veljače 2008. do veljače 2015. u R., kao otac malodobne E. V., rođ. …, iako svjestan da svojim postupanjem ugrožava njezin nesmetan psihofizički razvoj pa na to pristajući po prestanku životne zajednice sa A. V. V. u cijelosti skrb oko kćeri prepustio majci i zakonskoj zastupnici, iskazujući nezainteresiranost za svaki segment njezinog života i ne ostvarujući sa kćerkom dostatne kontakte,
dakle, kao roditelj grubo zanemario svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta,
čime bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11 sa izmjenama i dopunama).
II – Uslijed odluke pod toč. I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za kaznena djela za koja je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaćaju kao utvrđene pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona i kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona i pod toč. 2. izreke presude kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. i 1. Kaznenog zakona te se optuženik A. V., na temelju čl. 51. st. 1. i 2. Kaznenog zakona osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Na temelju čl. 56. Kaznenog zakona izriče se uvjetna osuda kojom se određuje da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 10. Kaznenog zakona optuženiku se nalaže posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja za E. mlljt. V. u iznosu od 83.573,40 kn na tekući račun majke i z.z. A. V. V. te da ubuduće uredno ispunjava obvezu uzdržavanja maloljetne oštećenice na način kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-237/07 od 14. veljače 2008., sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.
Na temelju čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.
III – U ostalom dijelu žalba optuženika A. V. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci po sucu za mladež kao sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. A. V. pod toč. 1. izreke presude za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (KZ/11), za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca i za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, pod toč. 2. za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. i 1. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca i pod toč. 3. za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci te ga je, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju čl. 56. u vezi sa čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo te mu je naložena posebna obveza da u roku od 1 godine plati zaostale obroke uzdržavanja za maloljetnu kćerku E. V. u iznosu od 83.573,40 kn i da ubuduće doprinosi za uzdržavanje maloljetne oštećenice na način određen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-537/07 od 14. veljače 2008. sve dok za to postoje zakonske pretpostavke. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu koja mu je izrečena ili ju teško ili uporno krši.
Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 700,00 kn. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z., zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinske državne odvjetnice za mladež u R., predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje je dopisom pod brojem KŽM-DO-30/16 nakon razgledanja vratilo spis sudu.
Žalba optuženika djelomično je osnovana.
Iako je uvodno naznačeno da se žalba podnosi zbog svih žalbenih razloga, sadržajno se ona svodi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je nekritički prihvatio iskaz majke i z.z. maloljetne oštećenice A. V. V., koja s optuženikom nije u dobrim odnosima i zabranjuje mu da viđa kćerku.
Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud opravdano prihvatio iskaz oštećenice A. V. V. vezano za prijetnje koje joj je putem SMS poruka slao optuženik, s ciljem da ju ustraši i uznemiri. Budući riječi „ubit ću te i polomiti kosti bejzbol palicom“ u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik slanjem takvih SMS poruka bivšoj supruzi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
Optuženik je u svojoj obrani naveo da dopušta da je maloljetnoj kćerki slao SMS poruke u kojima je govorio nešto neprimjereno za mamu, jer je bio bijesan što mu ne dopušta da provodi dovoljno vremena sa djetetom. Sadržaj SMS poruka upućenih osmogodišnjem djetetu „mama će ti završiti u zatvoru, morao sam otići jer bi ti inače morao ubiti mamu“ nedvojbeno ima obilježja psihičkog zlostavljanja, jer je optuženik takvim porukama svjesno i hotimično prouzrokovao znatan stupanj psihičke neugode kod maloljetne kćerke, kod koje su takve poruke izazvale niz negativnih emocija, o čemu je iskazivala njezina majka. Stoga je u cijelosti prihvatljiv i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik na opisani način počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
Neprihvatljivi su žalbeni navodi da je optuženik plaćao za uzdržavanje djeteta koliko je mogao, budući u inkriminiranom razdoblju od 8 godina nije platio niti jedan mjesečni obrok dužnog uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kn. Iz optuženikove obrane proizlazi da je zdrav i sposoban za rad te je kroz cijelo inkriminirano razdoblje zarađivao na razne načine – obavljajući keramičarske poslove i radeći kao glazbenik, gdje je po jednom nastupu mogao zaraditi i do 2.500,00 kn.
Budući je optuženik svjestan svoje zakonske obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta, koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne sudske odluke pa unatoč tome što je zdrav i radno sposoban te s osnova neprijavljenog rada ostvaruje dostatna novčana sredstva barem za plaćanje dijela uzdržavanja, to ne čini kroz cijelo inkriminirano razdoblje od 8 godina, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su u opisanom postupanju optuženika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11.
Međutim, opravdano se u žalbi optuženika ukazuje na pogrešan zaključak suda da je optuženik, time što je skrb oko maloljetne kćerke u cijelosti prepustio majci, ne ostvarujući sa kćerkom dostatne kontakte i iskazujući nezainteresiranost za svaki segment njezinog života, kao roditelj grubo zanemario svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta i time počinio kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
U obrazloženju pobijane presude navodi se da zbog izostanka kvalitetnih i redovnih kontakata sa djetetom, optuženik nije izgradio adekvatnu emocionalnu vezu sa kćerkom, niti se interesirao o njezinim materijalnim potrebama, školskom uspjehu, zdravlju i odrastanju, na koji način je grubo zanemario dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja maloljetnog djeteta.
Opisani propusti optuženika, po ocjeni ovoga suda, ne mogu se podvesti pod pojam grubog zanemarivanja roditeljske dužnosti niti u sebi sadrže dostatnu kriminalnu količinu zanemarivanja odgoja i podizanja djeteta da bi se radilo o kaznenom djelu iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
Naime, zanemariti odgoj djeteta znači propustiti poduzeti radnje i napore koji su prijeko potrebni za njegov odgoj ili za sprječavanje nastupanja odgojnih devijacija ili svojom nezainteresiranošću omesti odgoj djeteta, odnosno razviti djelovanje koje je posredno ili neposredno usmjereno na ugrožavanje odgoja djeteta. Opisani propusti u postupanju roditelja koji se, dakle, uopće ne brine o djetetu, sadržajno bi predstavljali grubo zanemarivanje roditeljskih dužnosti u smislu terećenog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
U konkretnom slučaju i u kontekstu znatno poremećenih međusobnih odnosa bivših supružnika, od kojih majka tvrdi da otac ne želi kontakte s djetetom, a otac da mu ih majka onemogućava, postupanje optuženika kako je ono činjenično opisano pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude, nema obilježja grubog zanemarivanja dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja maloljetnog djeteta, slijedom čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu optuženika i pobijanu presudu preinačiti na način opisan pod toč. I. izreke ove presude i optuženika, na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08, osloboditi optužbe za inkriminirano mu kazneno djelo iz čl. 177. st. 1. KZ/11.
Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni, smatrajući da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani i to raniju neosuđivanost i korektno držanje pred sudom.
Drugostupanjski sud je, samo iz razloga što je optuženik oslobođen optužbe za jedno kazneno djelo, preinačio pobijanu presudu i u odluci o kazni, jer je prvostupanjski sud ispravno uzeo u obzir sve okolnosti koje su bile od utjecaja da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, na koju je optuženik osuđen, uz izricanje uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 3 godine i posebne obveze iz čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 da u roku od 1 godine plati dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja i da ubuduće doprinosi za uzdržavanje maloljetne oštećenice, smatra primjerenom i adekvatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi na pravilan način doveo u međusobnu vezu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, izvršio je pravilan izbor vrste i mjere kazne. Stoga ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora i uvjetna osuda uz posebnu obvezu da optuženik u određenom roku plati dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja i da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, primjerena kako težini počinjenih kaznenih djela, tako i osobnim svojstvima počinitelja, čije je ponašanje stavljeno na provjeru kroz duže vremensko razdoblje u trajanju od 3 godine i na taj način mu je omogućeno da više ne dolazi u sukob sa zakonom i da u roku od 1 godine plati zaostale obroke uzdržavanja te da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja, jer u protivnom može doći do opoziva uvjetne osude i izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 godine, na koju je osuđen.
Iz navedenih razloga, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 13. listopada 2016.
ZAPISNIČARKA
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Dalila Jurić, v.r.
Mladen Piškorec, v.r.
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Božidar Štefanac
OPĆINSKOM SUDU U RIJECI
Vraća se spis sa 6 primjeraka
drugostupanjske odluke