Rev-1067/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1067/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz V. G., D. L., koga zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. d.d. T. metalnog namještaja Z., koju zastupa punomoćnik S. T., odvjetnica u Z., radi vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1999. godine, br. Gž 10666/98-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1998. godine, br. Pr 1613/97, u sjednici održanoj 5. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu stranaka od 21. travnja 1997. godine, taj je izvanredni otkaz dat tužitelju poništen i naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto poslovođe pogona tapetarije i montaže, a tuženik je obvezan platiti tužitelju izgubljenu zaradu za razdoblje od 21. travnja 1997. godine do 21. srpnja 1998. godine u svoti od 28.538,76 kn sa kamatom, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.812,70 kn. Protiv drugostupanjske presude je tuženik pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se obje presude ili preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer da je obrazloženje drugostupanjskog suda šturo i nejasno i da se odluka temelji samo na činjenici da tužitelj nije izvršio primopredaju kada je primao poslove poslovođe, ovaj sud nalazi da su obje presude valjane i zakonite, da su obrazloženja logična i uvjerljiva, i utvrđenja u skladu s činjeničnim iskazima svjedoka i vještaka i ne stoji da se odluka suda temelji samo na navedenoj činjenici.

Tužitelju je dat izvanredni otkaz ugovora o radu zbog manjka u skladištu od 302 komada visokih podizača nastao u razdoblju od 1. siječnja do 25. ožujka 1997. godine.

Sudovi su poništili izvanredni otkaz jer su utvrdili da nije u skladištu nastao manjak u navedenom broju podizača i u navedenom razdoblju. Suprotno od toga, vještačenjem (knjigovodstvenim podacima o broju podizača, te izdanih primki u skladištu), te saslušanjem svjedoka je utvrđeno da nema manjka podizača. Točno je da je inventurom od kraja 1996. godine utvrđeno da ima u skladištu 1000 podizača (u radu komisije sudjelovao je tužitelj, ali je samo jedan dan po utvrđenju sudova bio prisutan pregledu rada, zapisnik je sastavljen i potpisan tri mjeseca kasnije u ožujku 1997. godine), u istim kutijama su bili viši i niži podizači, ali je po knjigovodstvenim podacima bilo krajem 1996. godine manje podizača na skladištu. Naime, po evidenciji u skladištu kada je tužitelj primio iste (a bez da je izvršena primopredaja što je bio propust obje stranke) to je bilo 22. studenog 1996. godine, na skladištu nije bilo ni jednog višeg podizača. Zaprimljeno ih je 1500 komada 2. prosinca 1996. godine. Također prema evidenciji (vještak) do kraja 1996. godine izdano ih je 741 komad (pa ih nije moglo biti 1. siječnja 1997. godine 1000 komada, kako je očigledno pogrešno utvrdila komisija za inventuru), a zatim da je do ožujka 1997. godine izdano još 642 komada. Za servisiranje stolića izdano je - do ožujka 1997. godine još 54 komada, pa je prema tome (utvrđenje sudova) do kraja spornog perioda (do 25. ožujka 1997. godine) izdano najmanje 1437 komada podizača, a od 1500 komada koliko ih je zaprimljeno u skladištu 2. prosinca 1996. godine, a tog trenutka na skladištu nije bio ni jedan komad podizača.

Utvrđenje sudova, za koja su dali valjano obrazloženje, i koje se temelji na vještačenju te iskazu svjedoka i tužitelja, ukazuje da nije bilo manjka podizača od 302 komada kako je to navedeno u odluci o izvanrednom otkazu, pa gaje valjalo poništiti, vratiti tužitelja na posao i dosuditi mu izgubljenu zaradu - plaću za vrijeme dok nije radio zbog nezakonitog otkaza.

Još se jednom ističe da sudovi nisu temeljili svoju odluku samo na činjenici da nije izvršena primopredaja kad je tužitelj počeo raditi kao poslovođa, već i na drugim relevantnim činjenicama. Jasno je - kako kaže revident - da treba ispitati i utvrditi brojčano stanje podizača između dvije inventure (od 1. siječnja do 25. ožujka 1997. godine), a ne od primitka posla tužitelja, ali podaci iz knjigovodstva i otpremnice u skladištu, te drugi dokazi ukazuju da inventura od kraja 1996. godine očigledno nije bila uredna ni dobro obavljena i nije prikazala pravo stanje broja podizača, kada ih je označila sa 1000 komada kada ih toliko nije bilo niti ih je moglo biti.

Zato nisu sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su sudili kao u svojim izrekama, pa je revizija tuženika kao neosnovana odbijena i suđeno je kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.