Psz-207/1990-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 207/1990-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Vojislava Kučekovića kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća te stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog F. N. iz N., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje RH, Zagreb, od 9. X 1990. broj S-3731/90, radi prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 28. st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 1991,

p r e s u d i o j e :

Z a h t j e v s e o d b i j a .

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje od 9. X 1990. godine posl. br. S-3731/90, odbijena je žalba kažnjenog N. F. izjavljena protiv rješenja Suca za prekršaje Općine Čakovec od 18. IX 1990. godine posl. br. 4252/90-V kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu, od 1.000 dinara zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. toč. 28. st. 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

Uz kaznu izrečena je kažnjenom i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "A" kategorije u trajanju od tri mjeseca.

Protiv ovog rješenja Republičko vijeće za prekršaje kažnjeni je podnio zahtjev za sudsku zaštitu ne navodeći izričito razloge time da je u razlozima naveo da je alkotest pomoću kojeg je utvrdjena njegova alkoholiziranost već ranije bio upotrebljavan, da na dan kad je utvrdjivana alkoholiziranost kažnjenog kažnjeni nije konzumirao alkohol, da je izrečena novčana kazna i trošak postupka u previsokom iznosu i da iste kažnjeni ne može podmiriti jer da je nezaposlen i ima dvoje djece. Kažnjeni je naveo da nije ranije kažnjavan iako vozačku dozvolu ima od 1967. godine i predložio da sud njegov zahtjev za sudsku zaštitu povoljno riješi.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev je neosnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka i zahtjev za sudsku zaštitu ovaj sud je ocijenio da u ovom predmetu nisu ostvareni razlozi za sudsku zaštitu propisani odredbom čl. 134. Zakona o prekršajima ("Narodne novine Republike Hrvatske", br. 2/73, 5/73, 9/80, 25/84, 52/87, 43/89 i 8/90 - u daljnjem tekstu: ZP) ni u pogledu utvrdjene prekršajne odgovornosti ni u pogledu izrečene kazne.

U provedenom prekršajnom postupku proveden je dokaz saslušanjem kažnjenog te izvršen uvid u zapisnik i alkotestu.

Provedene dokaze Sudac za prekršaje je ocijenio temeljem odredbe čl. 47. ZP po slobodnom uvjerenju time da je to svoje uvjerenje obrazložio logičnim i uvjerljivim razlozima.

Posebno valja istaći da je kažnjeni potpisao bez primjedbi zapisnik o ispitivanju vozača alkometrom radi utvrdjivanja alkoholiziranosti time da je u tom zapisniku navedeno rezultat ispitivanja vozača alkometrom prema kojem je utvrdjena koncentracija alkohola kod kažnjenog u visini od 2,2 gr/kg (promila). Kažnjeni je odbio uzimanje krvi radi analize i na taj način sam se lišio mogućnosti da dokaže osnovanost svojih sumnji u rezultat ispitivanja alkometrom. Navodjenje tvrdnji da nije konzumirao alkohol i da je alkometar već prije kažnjenog netko drugi upotrebljavao nije dovelo u sumnju pravilnost utvrdjenja činjeničnog stanja jer te tvrdnje ničim nisu dokazane.

Zbog izloženog je ovaj sud suglasan sa ocjenom Republičkog vijeća za prekršaje da je sudac za prekršaje na osnovi rezultata dokaznog postupka imao dovoljno osnove za ocjenu da je kažnjeni počinio navedeno djelo koje je pravilno pravno kvalificirano kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Uvidom u spise prekršajnog postupka sud je utvrdio da u tom postupku nisu učinjene bitne povrede pravila postupka.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona i uz uzimanje u obzir svih odlučnih okolnosti propisanih odredbama čl. 28. i 29. ZP. Pri tom valja istaći da je za navedeno djelo zapriječena novčana kazna od 400 do 2.000 dinara time da je Sudac za prekršaje utvrdio već prilikom saslušanja kažnjenog da je kažnjeni nekažnjavan te da je poljoprivrednik, da ima kuću i oko 3.000 m zemlje, da je oženjen i da ima dvoje djece. Zbog navedenog je kod izricanja kazne u iznosu od 1.000 dinara Sudac za prekršaje imao u vidu sve te okolnosti koje kažnjeni ponovno ističe i u zahtjevu za sudsku zaštitu.

Kako je jedino Republičko vijeće za prekršaje ovlašteno da povodom izjavljene žalbe cijeni primjerenost izrečene kazne ovaj sud nije imao osnove da pobijano rješenje u pogledu izrečene kazne ocijeni nezakonitim.

Na osnovi izloženih razloga ovaj sud ocjenjuje da pobijanim rješenjem nije povrijedjen zakon na štetu kažnjenog, pa je zbog toga temeljem odredbe čl. 136. i 137. ZP u vezi s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Sl. list SFRJ", br. 4/77 i ispravak br. 36/77) zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 7. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

mr. Vojislav Kučeković v.r.

Uputa: Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. N. F., N.

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb sa spisom