I Kr-110/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-110/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Petranovića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Veseljka Šeparovića, Marijana Hranjskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv os. J. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Dubrovniku od 10. lipnja 1999. godine broj Kv-87/99 (K-4/98), u sjednici održanoj 10. studenog 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. J.Č. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 15. srpnja 1998. godine broj K.4/98-101, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 1998. godine broj Kž-448/98-5, osuđen je J.Č. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u svezi st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Prema podacima spisa osuđenik je dana 12. veljače 1999. godine nastupio na izdržavanje kazne zatvora u KZ L.

U svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne podnesenom po branitelju B.Š., odvjetniku iz P., optuženik navodi da nije kriv za kazneno djelo za koje je osuđen na zatvorsku kaznu i ističe da je mlad čovjek, student i do sada neosuđivan. Komparirajući izrečenu kaznu sa drugim procesuiranim slučajevima osuđenik navodi da je doista previsoko kažnjen, te nalazeći da su to nove okolnosti predlaže da se izrečena kazna izvanredno ublaži.

Županijski sud u Dubrovniku dostavljajući predmet predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, a negativan je i prijedlog zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Prema čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Osuđenik nije naveo niti jednu novu okolnost za koju sud nije znao, dok da li su u drugim kaznenim predmetima izrečene blaže kazne nije okolnost koja bi bila relevantna u smislu citirane zakonske odredbe. Stoga, a jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne valjalo je temeljem čl. 416. st. 6. ZKP zahtjev osuđenika odbiti.

U Zagrebu, 10. studenog 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Petranović, v.r.