Supreme Court allows revocation of appeal judgment due to Supreme Court's error in applying law regarding standing to claim voidness.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court accepted the appellant's revocation appeal and set aside the lower appellate court's judgment, remanding the case for retrial. The appellant argued that the contracts were void due to lack of intent to pay, while the lower courts incorrectly dismissed this claim based on the appellant's lack of standing. The Supreme Court ruled that the lower court erred in law by restricting the right to claim voidness solely to contract parties, thereby failing to address the appellant's valid arguments.
Legislator headnote
AI generatedčl. 109. st. 1. ZOO; čl. 66. st. 1. ZOO; čl. 392.a st. 1. ZPP: The Supreme Court held that the right to claim voidness under mandatory law is not limited to contract parties, and a lower court's erroneous restriction of standing constitutes a material violation of law requiring remand.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1516/11-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ. iz Z., koga zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika P.–k. d.o.o. iz K. S., koga zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., i tuženika P.-o. d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 1415/10-3 od 4. svibnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom broj P-38/08-67 od 8. srpnja 2010., u sjednici održanoj 25. ožujka 2014.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1415/10-3 od 4. svibnja 2011. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora sklopljenih između tuženika dana 7. i 12. prosinca 2005., te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja u na način pobliže određen izrekom presude. Ujedno je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 38.130,00 kn.
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a tužitelju je naloženo da tuženiku P.-k. d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 35.977,50 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika P.-k. d.o.o. i potvrđivanjem prvostupanjske presude.
U odgovoru na reviziju tuženik P.-k. d.o.o. osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija je osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništavosti dva ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljena između tuženika i za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe tih ugovora u zemljišnim knjigama, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da su ovlaštene osobe tuženika sporne ugovore sklopile s namjerom umanjenja imovine tuženika P.-o. d.o.o., kojeg je tužitelj suosnivač. Smatra tužitelj da su ugovori, između ostalog, i zbog činjenice da stranke nisu imale volju da kupac isplati kupoprodajnu cijenu (koja nije ni isplaćena), prividni, a time i ništavi.
Prvostupanjski sud utvrđuje da su odgovorne osobe tuženika prilikom sklapanja spornih ugovora postupale nesavjesno i nemoralno, slijedom čega da su ugovori protivni moralu društva i ništavi u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).
Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu uz obrazloženje
- da je prema odredbi čl. 103. ZOO ništav onaj ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo;
- da bi se ugovor mogao smatrati suprotnim moralu društva priroda ugovora mora biti suprotna moralu društva, pri čemu da za primjenu odredbe čl. 103. ZOO nije odlučno kakve su bile okolnosti u kojima je ugovor sklopljen i kakvo je bilo postupanje stranaka;
- da su sporni ugovori klasični kupoprodajni ugovori koji svojim sadržajem nisu suprotni moralu društva, a nemoralno postupanje odgovornih osoba tuženika da ugovore ne čini ništavim;
- da ukoliko bi ugovori bili prividni - zbog nedostatka volje da se sklopi upravo kupoprodajni ugovor (čl. 66. st. 1. ZOO), na što da bi upućivalo obrazloženje prvostupanjskog suda, tada da tužitelj nije aktivno legitimiran, jer se na prividnost mogu pozivati samo ugovorne strane, a što tužitelj nije;
- da se prvostupanjski sud, nepotrebno, izvan zahtjeva za poništenje ugovora zbog prekomjernog oštećenja (čl. 139. st. 2. ZOO), bavio i vrijednošću nekretnine.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Pogrešno je izraženo pravo shvaćanje drugostupanjskog suda da se na prividnost mogu pozivati samo ugovorne stranke, te da tužitelj, koji nije stranka spornih ugovora, nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZOO na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Odredba čl. 66. st. 1. ZOO, prema kojoj prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, ne ograničava krug osoba ovlaštenih za isticanje ništavosti u smislu čl. 109. st. 1. ZOO. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, polazeći od nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja za utvrđenje ništavosti spornih ugovora zbog prividnosti, sud drugog stupnja prilikom donošenja presude nije imao u vidu navode tužitelja da je riječ o prividnom ugovoru (čl. 66. ZOO), temeljene na tvrdnji da stranke nisu htjele da za otuđene nekretnine kupac (tek osnovano društvo bez znatnijeg kapitala) plati cijenu (čl. 454. st. 1. ZOO).
Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u pogledu prividnosti ugovora ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
U Zagrebu, 25. ožujka 2014.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.