Rev-x-779/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 779/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. R. i drugotužiteljice B. R., oboje iz Č., koje zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika V. M. iz Z., i drugotuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6706/11-2 od 7. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2571/97-63 od 13. svibnja 2010., u sjednici održanoj 6. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija prvotužitelja M. R. i drugotužiteljice B. R. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

„Dužni su tuženi solidarno platiti tužiteljima iznos 158.835,00 kuna skupa sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o zakonskoj zateznoj kamati od dana nastanka štete pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Dužni su tuženi solidarno platiti tužiteljima parnični trošak po određenju suda, skupa sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o zakonskoj zateznoj kamati (NN, 76/96) počam od zaključenja glavne rasprave pa do isplate a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se I tužitelju M. R. i II tužiteljici B. R., oboje iz Č., ..., nadoknaditi troškove postupka tuženiku Gradu Zagrebu, u iznosu od 15.498,00 kuna (slovima: petnaesttisućačetristotinedevedesetosamkuna), u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti pobijane presude i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. izvanredna revizija). U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji revidenti navode da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena: „Pitanje pravilne primjene materijalnog prava odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).“

Pritom ističu da se važnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona ogleda u činjenici nužnosti ujednačavanja kriterija kako bi u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji parnične stranke dobile istu odluku suda, a što je nužno zbog ustavnog načela jednakosti svih pred zakonom.

Međutim, prema shvaćanju ovog suda, pitanje kako su ga revidenti naznačili u reviziji, samo po sebi nije dovoljno za dopuštenost revizije. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a upravo postojanje takvog pitanja izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Već zbog toga, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (nije određeno naznačeno pravno pitanje). Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, a što svakako nije razlog za dopuštenost tzv. izvanredne revizije.

Slijedom navedenog revizija prvotužitelja i drugotužiteljice nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. travnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.