Rev-x-152/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 152/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, Nenada Perina, Željka Glušića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. A. iz Z., i II-tužitelja B. A. iz Z., oboje zastupani po B. J.-V., odvjetnici iz Z., protiv I-tuženika Republike Hrvatske, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, i II-tuženika Grada Zagreba, zastupanog po gradonačelniku Grada Zagreba, a ovaj po punomoćnici D. H., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj XXI Gžn-731/07 od 17. srpnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1146/02 od 9. veljače 2006., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1146/02 od 15. siječnja 2007., u sjednici održanoj 20. siječnja 2009.,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I/ Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu solidarno platiti tužiteljima V. A. iz Z., i B. A. iz Z., iznos od 411.897,44 kn s kamatom u visini utvrđenom Uredbom o visini stope zatezne kamate od 1. lipnja 1992. do isplate, te im naknaditi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tužiteljima platiti parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 40.360,00 kn, u roku od 15 dana."

Odlučujući o žalbama tužitelja protiv citirane prvostupanjske presude drugostupanjski sud je presudio:

"Odbija se žalba I. i II-tužitelja V. A. i B. A. protiv odluke o glavnoj stvari kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1146/02 od 9. veljače 2006., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1146/02 od 15. siječnja 2007. i riješio je:

I. Odbija se žalba I. i II-tužitelja V. A. i B. A. protiv rješenja o troškovima postupka, kao djelomično neosnovana i u dijelu kojim su obvezani I-tuženiku Republici Hrvatskoj naknaditi trošak postupka u iznosu od 9.820,25 kn (točka II.) – potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u istoj presudi.

II. Preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. iste presude preko iznosa od 9.820,25 kn do iznosa od 40.360,00 kn, tj. za 30.539,75 kn i rješava:

Odbija se I-tuženik Republika Hrvatska sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 30.539,75 kn, kao neosnovanim."

Protiv citirane presude, kao i rješenja drugostupanjskog suda tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno da preinači pobijanu presudu, a tuženike obveže na naknadu prouzrokovanih parničnih troškova.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje revizijom, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom prijeporu.

Revizijom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim iz tih razloga se po odredbi čl. 385. ZPP-a revizija ne može izjaviti.

Tužitelji zahtijevaju naknadu štete prouzročenu im od nadležnih tijela državne i gradske uprave, time što im je za gradnju kuće u Z., svibnja 1984. poništena već izdana građevinska dozvola od 12. svibnja 1983., zbog čega su morali obustaviti započete građevinske radove i dovršiti ih tek nakon što su dobili novu građevinsku dozvolu. Šteta da se sastoji u razlici u cijeni građevinskih radova potrebnih za dovršenje objekta između 1984. i 1997.

U tijeku postupka je utvrđeno:

- da je Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Grada Zagreba, Općina Črnomerec, 12. svibnja 1983. izdao građevinsku dozvolu kojom je odobrio tužiteljima da mogu izgraditi stambeni objekt na gradilištu kč.br. 1965/1 k.o. M., u Z.;

- da su tužitelji odmah nakon izdavanja građevinske dozvole pristupili izvođenju radova;

- da je rješenjem Republičkog komiteta za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline, Zavod za prostorno uređenje i zaštitu čovjekove okoline od 9. svibnja 1984., po pravu nadzora poništilo navedenu građevinsku dozvolu, a to zato jer je prostorno urbanistički plan prema kojem je dozvoljena stambena izgradnja na zemljištu tužitelja, bio u suprotnosti s generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba, prema kojem na istom području nije tada bila predviđena stambena izgradnja, dakle, zbog neusklađenosti urbanističkih planova;

- da je rješenjem Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Grad Zagreb, Općina Črnomerec, Građevinsko-urbanističke inspekcije od 15. prosinca 1985. tužiteljima naređena obustava daljnje gradnje stambenog objekta;

- da je Gradski sekretarijat za prostorno uređenje, komunalne poslove, promet i veze, Područni ured Č., dana 7. lipnja 1991. ponovno izdao građevinsku dozvolu tužiteljima za izgradnju stambenog objekta na istoj nekretnini;

- da je razlika u cijeni radova potrebnih za dovršenje istog objekta između godine 1984. i 1997., kada je objekt dovršen, procijenjena od strane sudskog vještaka za graditeljstvo u iznosu od 411.897,44 kn.

S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju potražuju tužitelji u ovom postupku i to s obzirom na činjenicu da ne postoji protupravnost u ponašanju tuženika, odnosno da nema nezakonitog i nepravilnog rada djelatnika tuženika, a iz kojih bi proizlazila odgovornost tuženice za rad njezinih tijela. Dakle, zaključuju da ne postoji pravni osnov po kojem bi tuženici odgovarali za štetu koju potražuju tužitelji u ovom postupku.

Navedeni pravni zaključak je sukladan odredbi čl. 373. st. 2. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj: 16/78, 50/78) kojom je propisano da je odgovornost društveno- političke zajednice za materijalnu štetu koju radnik uprave učini građaninu nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju službe.

Da bi tužiteljima kao oštećenicima pripadalo pravo na naknadu štete od tuženika moraju se ostvariti propisane pretpostavke, a te su da je šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada osobe ili tijela koje obavlja tu službu ili djelatnost. Pri tome se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje da se zakon, drugi propis ili opći akt primjeni s voljom ili pristankom da se oštećenom nanese šteta. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a može se zaključiti o postojanju volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećih.

Kako u konkretnom slučaju, a po utvrđenju nižestupanjskih sudova nije postojalo nezakonito ili nepravilno postupanje u obnašanju službe, to tuženici nisu u obvezi tužiteljima naknaditi štetu.

Radi iznijetog su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev odbili.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju je kao neosnovanu trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke.

Tuženiku pod I. je dosuđen parnični trošak za pristup na ročište od 6. listopada 1997. i 24. siječnja 2006., tj. za radnje koje je obavio u postupku, a odmjerene su s obzirom na vrijednost predmeta spora od 411.897,44 kn i u visini propisanoj tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se utoliko i revizija tužitelja ukoliko se odnosi na parnični trošak pokazuje neutemeljenom.

U Zagrebu, 20. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.