Court dismisses appeal against administrative order requiring farmer to repay EU agricultural subsidy funds due to failed employment targets.
Legislator summary
AI generatedThe High Administrative Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a first-instance administrative court ruling that ordered the return of EU agricultural funds. The plaintiff argued that the court failed to properly evaluate evidence regarding force majeure and did not consider alternative legal provisions for temporary management during incapacity. The court rejected these claims, finding that the plaintiff closed the agricultural operation five months after receiving the final payment without meeting the required employment indicators, thus justifying the mandatory repayment order.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 4. stavak 2. točka C. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1; Članki 135. stavak 1. i 148. stavak 4. Zakona o upravnom sporu: The court established that failure to meet specific employment creation targets within the statutory period constitutes a valid ground for ordering the full repayment of EU agricultural subsidies, overriding arguments regarding temporary management arrangements or force majeure.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: Usž-4075/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Antonio Marečić, odvjetnik u Jastrebarskom, A. Šenoe 2A/2, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1052/2024-8 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1052/2024-8 od 30. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-08/23-01/1223, URBROJ: 525-04/125-24-2 od 31. svibnja 2024. i odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, o povratu sredstava, KLASA: 440-12/18-06- 02-01/0107, URBROJ: 343-1504/01-23-020 od 9. listopada 2023., dok se točkom II. izreke odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog tijela od 9. listopada 2023., kojom je, točkom I. izreke, utvrđeno da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke vratiti iznos od 49.382,87 eura, odnosno 372.000,00 kn, uz popratna utvrđenja pod točkama II. do IV. odluke.
3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija osporavanu presudu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. U žalbi, u bitnom, navodi da je odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja na okolnost utvrđivanja odlučnih činjenica, rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, a posljedično tome je i pogrešno primijenjeno materijalnog pravo. Smatra neprihvatljivim obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima odbijanja dokaznih prijedloga tužitelja za njegovim saslušanjem, kao i za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada (i pribavljanjem medicinskog kartona tužitelja).
Smatra da je sud pogrešno ocijenio da tužitelj nije dokazao da se radi o nastanku više sile ili izvanredne okolnosti zbog dugoročne profesionalne nesposobnosti tužitelja, a da pri tome nije proveo dokazne prijedloge tužitelja na te okolnosti. Poziva se na odredbu članka 2. stavka 2. Uredbe EU broj 1306/2013, kojom je propisano da se za potrebe financiranja i praćenja zajedničke poljoprivredne politike te upravljanje njime, viša sila i izvanredne okolnosti mogu posebice biti priznate, između ostalog u slučaju dugoročne profesionalne nesposobnosti korisnika.
Nadalje, ukazuje da je u točki 5. uvoda Uredbe EU broj 1306/2013 navedeno da, kako bi se osigurala dosljednost između praksi država članica i usklađena primjena klauzule o višoj sili od strane država članica, ova bi Uredba trebala sadržavati odredbe, prema potrebi, o izuzećima u slučajevima više sile i izvanrednih okolnosti kao i netaksativni popis mogućih slučajeva više sile i izvanrednih okolnosti koje nadležna nacionalna tijela trebaju uvažiti. Ta tijela bi trebala donositi odluke o višoj sili ili izvanrednim okolnostima za svaki slučaj posebno na temelju relevantnih dokaza i primjenjujući koncept više sile u svjetlu poljoprivrednog prava Unije, uključujući sudsku praksu suda.
Profesionalna nesposobnost za rad je predviđena kao primjer neuobičajene i nepredvidljive okolnosti koja je izvan kontrole tužitelja, a kao takva predstavlja objektivni element za određenje pojma više sile ili izvanredne okolnosti. Što se subjektivnog elementa pojma više sile ili izvanredne okolnosti tiče, traži se da posljedice ni uz svu potrebnu pažnju tužitelj nije mogao predvidjeti i izbjeći, a što podrazumijeva napore tužitelja da poduzme odgovarajuće mjere osim onih koje bi uključivale pretjerano žrtvovanje. Ističe da prvostupanjski sud svoju ocjenu činjenice radi li se o višoj sili, odnosno izvanrednoj okolnosti, pogrešno veže isključivo uz posljednji zahtjev za isplatu rate od 25. kolovoza 2022., ali ne i uz trenutak sklapanja ugovora i zahtjeva za isplatu prve rate.
Mišljenja je da sud nema stručna znanja da utvrdi činjenicu (i to bez cjelokupnog medicinskog kartona) trenutka pogoršanja zdravstvenog stanja, odnosno je li zdravstveno stanje tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora i podnošenja zahtjeva za isplatu rate bilo takvo da je tužitelj mogao očekivati nastanak profesionalne nesposobnosti za rad. Sama činjenica da netko sklapa ugovor s Agencijom u vrijeme kada je u mirovini i starije životne dobi, ne znači sama po sebi da je ta osoba morala ili mogla predvidjeti da će joj se zdravstveno stanje pogoršati.
Ukazuje da je ugovor o financiranju sklopljen 26. veljače 2019., što znači da je prijava zahtjeva za potporu bila podnesena ranije. Zahtjev za isplatu prve rate podnesen je 23. svibnja 2019. godine. Stoga, nije moguće za bilo koju osobu, neovisno o životnoj dobi, predvidjeti pogoršanje zdravstvenog stanja nakon 4 godine, odnosno nije moguće predvidjeti kakvo će im biti zdravstveno stanje u budućnosti. Jednako vrijedi i za zahtjev za isplatu druge rate koji je podnesen 25. kolovoza 2022. godine. Od tog datuma do svibnja 2023. preteklo je oko 7 mjeseci, što je dovoljno vremensko razdoblje da se zdravstveno stanje pogorša, a da to ranije tužitelj nije mogao predvidjeti vodeći računa o zdravstvenom stanju u kolovozu 2022. godine.
Tužitelj dalje smatra da je sud odvojeno mogao razmatrati ocjenu zakonitosti odluke prvostupanjskog tijela od 9. listopada 2023., a s obzirom na zahtjev za isplatu prve i druge rate. Ako je već sud smatrao da je u vrijeme isplate druge rate tužitelj mogao predvidjeti rizik projekta i svoje zdravstveno stanje, to ne znači da to vrijedi i za prvu ratu, odnosno da je 2019. to mogao predvidjeti. Vezano za pitanje predstavlja li profesionalna nesposobnost za rad višu silu ili izvanrednu okolnost u svjetlu prava Unije, prvostupanjski sud nije razmatrao i ocjenjivao činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za smještaj u dom za starije i nemoćne, o čemu je dostavio dokaz.
Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjskom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Iz obrazloženja odluke prvostupanjskog tijela od 9. listopada 2023., koja je potvrđena osporavanim rješenja tuženika, kao i prvostupanjskom presudom, proizlazi sljedeće.
8. Tužitelj je s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 26. veljače 2019. sklopio Ugovor o financiranju, KLASA: 440-12/18-06-02-01/0107, URBROJ: 343- 2112/01-18-003, kojim mu je utvrđen iznos potpore od 372.000,00 kn.
8.1. Nadalje, tužitelj je 23. svibnja 2019. podnio zahtjev za isplatu prve rate, koja je tužitelju isplaćena na temelju Odluke o isplati prve rate od 7. lipnja 2019., u iznosu od 186.000,00 kn, a isplata je izvršena 2. srpnja 2019. godine.
8.2. Tužitelj je 25. kolovoza 2022. podnio zahtjev za isplatu druge konačne rate, a tužitelju su isplaćena sredstva na temelju Odluke o isplati druge rate od 30. siječnja 2023. u iznosu od 24.686,44 eura, odnosno 186.000,00 kn, a isplata je izvršena 1. veljače 2023. godine.
8.3. Odluka o isplati druge konačne rate izdana je u skladu s Uputom Ministarstva poljoprivrede od 22. rujna 2020. Agenciji za plaćanje za postupanje po konačnim zahtjevima za isplatu u Natječaju, u svezi s ostvarivanjem cilja po pitanju stvaranja novih i zadržavanja postojećih radnih mjesta uslijed nepredviđenih okolnosti o ograničenju u planiranoj provedbi projekta uzrokovanih pandemijom COVID-19 (dalje u tekstu: Uputa).
8.4. Prema Uputi Ministarstva, uzimajući u obzir ograničenja u planiranoj provedbi projekta uzrokovanih pandemijom COVID-19, Agencija za plaćanje može odobriti i isplatiti konačni zahtjev za isplatu i onim korisnicima, koji u fazi administrativne kontrole konačnog zahtjeva za isplatu nisu ispunili uvjete prihvatljivosti vezano uz odredbe zapošljavanja nositelja diversificirane djelatnosti, navedene pod točkom 2. Natječaja, uz uvjet da korisnik navedene odredbe ispuni u roku od godinu dana od dana podnošenja konačnog Zahtjeva za isplatu, odnosno da korisnik planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranja novih i zadržavanja postojećih radnih mjesta može ostvariti u roku od 12 mjeseci od dana podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, kao i da se, u vezi s navedenim, u obrazloženju Odluke o isplati od 30. siječnja 2023. pozvalo na spomenutu Uputu Ministarstva poljoprivrede, uz napomenu, da će se slijedom toga provjere ostvarenja planirane razine pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranju novih - zadržavanju postojećih radnih mjesta, izvršiti nakon isteka produljenog roka, a također je navedeno, da će se u slučaju negativnog rezultata navedene provjere, korisniku izdati Odluka o povratu svih isplaćenih sredstava. Konačni zahtjev za isplatu podnesen je 25. kolovoza 2022., a predmetni rok tužitelju je istekao 25. kolovoza 2023. godine.
8.5. Uvidom u konačni zahtjev za isplatu (Zahtjev za isplatu druge konačne rate) utvrđeno je, da je tužitelj ujedno i nositelj diversificirane djelatnosti, umirovljenik te sukladno članku 2. stavku 2. točka 2. Ugovora i poglavlju 2. Natječaja, tužitelj mora ostvariti cilj provedbe projekta kako je naveo u Zahtjevu za potporu, odnosno realizacijom projekta, tužitelj je trebao stvoriti jedno novo radno mjesto, odnosno tužitelj je kao umirovljenik i ujedno nositelj diversificirane djelatnosti do isteka gore navedenog roka morao imati zaposlenu najmanje jednu osobu na puno radno vrijeme na diversificiranoj djelatnosti, koja je predmet projekta. Stoga je prvostupanjsko tijelo 27. rujna 2023., putem e-maila, zatražilo od tužitelja dokaz ispunjenja navedenog uvjeta prihvatljivosti, a tužitelj je 29. rujna 2023. putem e-maila obavijestio prvostupanjsko tijelo da je 4. srpnja 2023., dva mjeseca prije krajnjeg produženog roka za ostvarenje planirane razine pokazatelja provedbe projekta, zatvorio OPG iz razloga nemogućnosti pronalaska radnika te zdravstvenih i financijskih razloga, zbog čega moli da ga se oslobodi obveze po Ugovoru o financiranju, a uz e-mail je dostavio i dopis HZZO-a od 24. srpnja 2023., liječnički nalaz od 23. svibnja 2023. Specijalističke ordinacije medicine rada i sporta, Uvjerenje o radnoj sposobnosti rada te popunjenu Izjavu o postojanju više sile ili iznimnih okolnosti za potpore vezane uz površinu za narednu godinu APPRRR od 27. srpnja 2023. godine.
8.6. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da navedena dokumentacija nije relevantna u konkretnom slučaju te ne može biti temelj za donošenje drukčije odluke od donesene, budući tužitelj nije dokazao da se zaista radi o nastanku više sile ili izvanrednih okolnosti zbog dugoročne profesionalne nesposobnosti za rad tužitelja, a kako je to navedeno u samoj izjavi tužitelja, odnosno prvostupanjsko tijelo je zaključilo da se ne radi o vanjskim nepovoljnim uvjetima koje nije bilo moguće predvidjeti, jer je tužitelj, već kod prijave zahtjeva za potporu, bio u mirovini te je morao biti svjestan rizika projekta u koji se upušta te da se korisnicima izašlo u susret produženjem roka za ostvarenje planirane razine pokazatelja provedbe projekta.
8.7. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj prekršio odredbe poglavlja 2. Natječaja Uvjeti prihvatljivosti korisnika te članka 4. stavak 2. točka C. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020.“ ("Narodne novine", broj: 117/17. i 1/18., u nastavku teksta Pravilnik) te je donijelo osporavanu odluku od 9. listopada 2023. o povratu sredstava, na temelju članka 144. i 190. Zakona i članka 58. Pravilnika o provedbi mjere programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020. ("Narodne novine", broj: 91/19., 37/20., 31/21., 134/21. i 10/23.), u svezi s člankom 28. Pravilnika i s Natječajem za provedbu Podmjere 6.2. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima“ tipa operacije 6.2.1.“ 9. Prvostupanjski sud se suglasio s obrazloženjem osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjske odluke, prema kojem tužitelj nije dokazao da se zaista radi o nastanku više sile ili izvanredne okolnosti zbog dugoročne profesionalne nesposobnosti tužitelja, jer se ne radi o vanjskim nepovoljnim utjecajima koje nije bilo moguće predvidjeti, budući je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za potporu bio u mirovini te je morao biti svjestan rizika projekta u koji se upustio, a da je iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno, da datira 3 mjeseca prije krajnjeg roka za ostvarenje pokazatelja. Pored navedenog, obrazloženo je da navod tužitelja da preko Zavoda za zapošljavanje Karlovac nije mogao naći radnika, ne predstavlja višu silu niti izvanrednu okolnost.
10. Ovaj Sud je suglasan s takvim pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda i upravnih tijela.
11. Naime, člankom 144. stavkom 1. Zakona propisano je da, u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe EU broj 1306/2013, a stavkom 2. podstavkom 3. citiranog članka Zakona propisano je da Agencija za plaćanje donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava, ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpore ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik.
11.1. Odredbom članka 2. stavka 2. Uredbe EU broj 1306/2013, Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013., o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbi vijeća EZ broj 352/78, EZ broj 165/94, EZ broj 2799/98, EZ broj 814/2000, EZ broj 1290/2005 i EZ broj 485/2008, SEL 347,20.12.2013., (u daljnjem tekstu Uredba EU broj: 1306/2013) propisano je da za potrebe financiranja i praćenja zajedničke poljoprivredne politike te upravljanje njime, viša sila i izvanredne okolnosti mogu posebice biti priznate u sljedećim slučajevima: a) smrt korisnika, b) dugoročna profesionalna nesposobnost korisnika, c) ozbiljna prirodna katastrofa koja uvelike utječe na poljoprivredno imanje, d) slučajno uništenje stočne nastambe na poljoprivrednom imanju, e) epizootska ili biljna bolest koja utječe na dio ili na svu stoku ili usjeve korisnika i f) izvlaštenje cijelog ili velikog dijela poljoprivrednog imanja, ako se to izvlaštenje nije moglo predvidjeti na dan podnošenja zahtjeva.
11.2. Sukladno odredbama Natječaja, dio 5. PETOGODIŠNJE RAZDOBLJE NAKON KONAČNE ISPLATE POTPORE – EX POST KONTROLA, propisano je da, ako se utvrdi da korisnik nije ispunio preuzete obveze propisane ugovorom o financiranju i/ili ovim Natječajem, na ukupno isplaćeni iznos potpore primijeniti će s financijska korekcija ili će se tražiti povrat dijela isplaćene potpore ili cjelokupno isplaćene potpore.
11.3. Odredbom članka 4. stavkom 2. točka C. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020.“ ("Narodne novine", broj: 117/17. i 1/18.) propisano je, da prilikom podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu te tijekom 5 godina, nakon datuma konačne isplate, korisnici moraju ostati članovi zaposlenici poljoprivrednog gospodarstva ili diversificirane djelatnosti i baviti se djelatnošću za koju su ostvarili potporu.
12. Nesporno je da je tužitelj 25. kolovoza 2022. podnio zahtjev za isplatu druge konačne rate, da mu je temeljem odluke o isplati druge konačne rate od 30. siječnja 2023. izvršena konačna isplata 1. veljače 2023., kao i da je 4. srpnja 2023. zatvorio OPG. Nesporno je da su Posebnim uvjetima uz ugovor o financiranju, propisana i moguća odstupanja od obveza koje proizlaze za tužitelja iz ugovora o financiranju, u slučajevima više sile ili nastupa izvanrednih okolnosti, koje se, sukladno Uredbi EU br. 1306/2013, mogu posebice priznati u slučaju dugoročne profesionalne nesposobnosti korisnika.
13. Međutim, i po ocjeni ovog Suda, uz uzimanje u obzir okolnosti konkretnog slučaja, zatvaranje OPG-a uslijed starosti i bolesti, kao i navodna nemogućnost zaposlenja odgovarajućeg radnika ne može se, u predmetnom slučaju, smatrati izvanrednom okolnošću koja bi opravdala oslobođenje tužitelja od obveze povrata primljene potpore.
14. Naime, dokumentacija spisa predmeta ne daje dostatnu osnovu za zaključak da je tužitelj - koji je već u vrijeme prijave na Natječaj bio u mirovini te je morao biti svjestan razumno očekivanih rizika - poduzeo odgovarajuće napore i mjere da bi zaposlio djelatnika sukladno uvjetima Natječaja, niti da bi održao kontinuitet OPG-a u svrhu ispunjenja uvjeta propisanog člankom 4. stavkom 2. točkom c) Pravilnika (ostati član/zaposlenik poljoprivrednog gospodarstva ili diversificirane djelatnosti i baviti se djelatnošću za koju je ostvario potporu), a nije niti, primjerice, iskoristio mogućnost propisanu člankom 21. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 29/18., 32/19., 18/23.), sukladno kojem nositelj OPG-a koji nema članove obiteljskog kućanstva te je ujedno jedini član OPG-a može prilikom upisa u Upisnik OPG-ova odrediti privremenog nositelja OPG-a za slučaj potpunoga gubitka radne, odnosno poslovne sposobnosti ili za slučaj smrti i to iz redova krvnih srodnika u pravoj i/ili pobočnoj liniji ili slobodnim odabirom pojedine osobe uz njezin pristanak.
15. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke i osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je Uputom Ministarstva definirano da će se provjere ostvarenja planirane razine pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranju novih - zadržavanju postojećih radnih mjesta, izvršiti nakon isteka produljenog roka, a također je navedeno, da će se u slučaju negativnog rezultata navedene provjere, korisniku izdati odluka o povratu svih isplaćenih sredstava.
16. Kako su rezultati provjere pokazali da tužitelj, koji je samo 5 mjeseci nakon isplate konačne rate zatvorio OPG, nije ispunio uvjet propisan odredbom članka 4. stavkom 2. točka C. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.2.1. „Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020.“ ("Narodne novine", broj: 117/17. i 1/18.), a ujedno nije ostvario planiranu razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa, stvaranja novih-zadržavanja postojećih radnih mjesta, to je tužitelju, i po ocjeni ovog Suda, osnovano izdana odluka o povratu svih isplaćenih sredstava, a prigovori tužitelja da je trebalo ocjenjivati osnovanost svake pojedine isplate zasebno, ocijenjeni su neosnovanima.
17. Slijedom svega navedenog, ispravno je prvostupanjski sud, na osnovi dostatno raspravljenog stanja spisa, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
18. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužitelj.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je pravilno, temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
20. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić