Rev-1247/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1247/1997-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

. Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., P. iz V. D., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz I., protiv tužene C. o. d.d. Z., F. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1997. godine, br. Gž-1418/97., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 4. ožujka 1996. godine, br. P-523/95., u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te presuđeno da mu je tužena dužna na ime naknade nematerijalne štete isplatiti 108.000,00 kn, te na ime naknade materijalne štete 111.036,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama. Za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen.

Ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.639,00 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Splitu je žalbu djelomično uvažio, te tužitelju na ime naknade nematerijalne štete dosudio 82.000,00 kn, za više traženo iz tog vida štete tužbeni zahtjev odbio. Prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu u kome je odlučeno o naknadi materijalne štete.

Protiv pravomoćnog dijela presude Županijskog suda u Splitu kojom je odlučeno o naknadi nematerijalne štete reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužitelju dosudi zatraženi iznos na ime nematerijalne štete.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu udarca u lijevo prsište, prijeloma rebara od 7 do 9 lijevo, potresa mozga, oguljotine na glavi, te pojave krvi u mokraći.

Također je utvrđeno da je zbog zadobivenih povreda trpio bolove jakog intenziteta 12 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, te otprilike 6 tjedana bolove lakog intenziteta, strah jakog intenziteta 10 dana, srednjeg 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna, kao i da je došlo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti za 35%, a radne za 60%.

Isto tako je utvrđeno da je tužitelj povrede zadobio u 55 godini života (rođ. je 1941. godine).

Na tako utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužitelja, kada mu je dosuđeno za pretrpljene fizičke bolove 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn, te za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 70.000,00 kn, a za više traženo iz tih vidova štete tužbeni zahtjev odbijen (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", br. 53/91., 73/91, 3/94, 7/96. i 112/99. - dalje ZOO).

U postupku je utvrđeno da je tužitelju smanjena radna sposobnost na 60%. To smanjenje radne sposobnosti nije utjecaja na visinu štete koja se dosuđuje za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti koje kod tužitelja iznosi 35%.

Naime, prema odredbi čl. 200. ZOO naknada štete se dosuđuje za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Smanjenje radne sposobnosti će pak biti od utjecaja na utvrđivanje visine materijalne štete koju tužitelj posebno traži. Ovo jer je pretpostaviti da će smanjena radna sposobnost utjecati na sposobnost privređivanja što rezultira materijalnom štetom.

Prema tome, nije se ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.