Rev-2064/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2064/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.B. iz Z., ….. , koga zastupa punomoćnik S.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "K. " Prehrambena industrija d.d. Z., … , radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. veljače 2000. godine, br. Gž 8613/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. veljače 1999. godine, br. Pr 315/98, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u iznosu od 61.122,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj se pravnoj stvari radi o radnom sporu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu novčanih potraživanja iz radnih odnosa u iznosu od 61.122,00 kn, a drugostupanjska presuda je donesena dne 29. veljače 2000. godine.

Odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: ZIDZPP), koji je stupio na pravnu snagu 6. studenog 1999. godine, propisano je da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovoga zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Argumentum a contrario valja zaključiti da u predmetima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZIDZPP iz 1999. godine, o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom tog zakona.

Prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu… ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U sporovima iz radnog odnosa dopuštena je revizija protiv pravomoćne odluke bez obzira na vrijednost predmeta spora samo, ako radni spor pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa (čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku).

Kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi o slučaju u kojem treba primijeniti odredbu čl. 382. st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku, a vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos naveden u čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, to proizlazi da revizija tužitelja nije dopuštena.

Kako reviziju tužitelja nije odbacio kao nedopuštenu prvostupanjski sud primjenom čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku, to je revizija tužitelja odbačena ovim rješenjem temeljem čl. 392. spomenutog zakona.

U Zagrebu, 16. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac