Appeal dismissed; court upheld acquittal due to lack of evidence proving defendant knew victim was a child.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of the accused for sexual acts with a child. The lower court found the defendant lacked intent because evidence showed he believed the victim was an older teenager based on her physical appearance and school grade, while the victim herself did not disclose her age. The appellate court rejected the prosecutor's request to hear additional witnesses, ruling that the first instance correctly established the defendant's lack of knowledge regarding the victim's actual age.
Legislator headnote
AI generatedZakon o krivičnom postupku (ZKP); Zakon o kaznenom pravu (KZH): The court must assess whether the accused had knowledge of the victim's age as a constitutive element of the crime; an acquittal based on lack of intent stands if evidence supports the accused's reasonable belief about the victim's age, and additional witnesses cannot overturn this factual finding.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 337/1991-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava, Drakulić Milene, Primorac Vladimira i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R.S. zbog krivičnog djela iz čl. 87. st. 1. i 4. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 22. veljače 1991. br. K 134/88, u sjednici održanoj 14. siječnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske D.Z.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužitelja, te se potvrdjuje prvostepena presuda.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom suda prvog stupnja - Okružni sud u Osijeku - na temelju čl. 350. t. 3. ZKP oslobodio je optužbe R.S., da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo obljube s djetetom iz čl. 87. st. 1. i 4. KZH.
Protiv te presude žalbu je podnio javni tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno sudjenje.
Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju T.Z., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se žalba javnog tužitelja odbije kao neosnovana.
Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP prijedlog, da se žalba javnog tužitelja uvaži i pobijana presuda ukine.
I Kž 337/91
Sjednica vijeća drugog stupnja održana je bez prisutnosti branitelja optuženika, koji je u odgovoru na žalbu zatražio da bude obaviješten o sjednici, jer je odredbom čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91 i br. 25/92) odredjeno da se odredbe čl. 37l. ZKP ne primjenjuju.
Žalba javnog tužitelja nije osnovana.
Nije prihvatljivo stajalište javnog tužitelja da izgled oštećenice nije od značaja, jer da je dovoljno da počinitelj djela samo pretpostavlja da je oštećenica dijete i da pored toga odluči djelo počiniti. Ovdje se radi o dvije potpuno odvojene stvari. Jedna je stvar, da li je počinilac djela, u konkretnom slučaju optuženik, bio u zabludi u odnosu na dob oštećenice koja je bitni element krivičnog djela iz čl. 87. st. 1. i 4. KZRH, a druga je stvar, da li je on samo pretpostavljao, da je oštećenica dijete, pristajući da obljubu izvrši s djetetom, odnosno, da li je djelo počinio s eventualnim umišljajem.
Sud prvog stupnja je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da optuženik nije postupao s umišljajem, odnosno, da nije bio svjestan da je oštećenica dijete i to na osnovu obrane optuženika i iskaza oštećenice. Naime optuženik tvrdi da je oštećenica izgledala kao djevojka stara 15 ili 16 godina, a sama oštećena S.B. navodi u svom iskazu, da je u vrijeme kada je bila u kontaktu sa optuženikom imala 45 kg i da je bila visoka 160 cm, te da ju optuženik nije pitao, a niti mu je ona sama rekla koliko ima godina i u koji razred ide. Otac oštećenice S.B. ističe pak u svom iskazu, da je oštećenica u vrijeme kada je bila obljubljena od optuženika bila razvijena kao i u vrijeme sudjenja, kada joj je bilo 18 godina.
Na osnovu tih činjenica sud prvog stupnja sasvim opravdano izvodi zaključak kako nema dokaza da je optuženik s umišljajem počinio djelo, te optuženoga stoga oslobadja optužbe temeljem čl. 350. t. 3. ZKP.
Sve odlučne činjenice, pa tako i ove činjenice o kojima je ovdje riječ, sud prvog
a i ovaj sud
stupnja pravilno je utvrdio i za takvo utvrdjenje dao valjane razloge, koje prihvać drugog stupnja. Upravo zbog toga sud prvog stupnja nije trebao, kao što se to ističe u žalbi javnog tužitelja, saslušati kao svjedoke brata oštećenice i njene školske prijateljice s kojima je oštećenica išla u sedmi razred osnovne škole, jer se time ne bi moglo ništa suprotno dokazati, od onoga što je utvrdio sud prvoga stupnja. Sama činjenica da je oštećenica išla u sedmi razred osnovne škole nije još i okolnost takve naravi i kvalitete da je optuženik iz toga mogao zaključiti koliko je oštećenica stara, čak da je za tu činjenicu pouzdano i znao. I u tom pravcu sud prvog stupnja dao je valjane i prihvatljive razloge, kod čega treba posebno istaknuti okolnost, da je oštećenica mogla i kasnije poći u školu od svojih školskih prijateljica, ili pak neredovito uspješno završavati školsku godinu, što ne bi bio rijedak slučaj.
I Kž 337/91
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 376. st. 1. ZKP ovaj sud nije našao opstojnost bitnih povreda odredaba ZKP iz čl. 364. ZKP, na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.
Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 384. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. siječnja 1993.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Papeš Branka, v.r.
Horvatinović mr. Ružica, v.r.
Suglasnost
ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:
Viši
stručni referent:
(Vladimir
Vuletin)