III Kr-222/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 222/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku br. Kv-317/11 (K-581/07) od 15. veljače 2012. i presuda Županijskog suda u Osijeku br. Kž-204/12 od 29. ožujka 2012., u sjednici održanoj dana 7. veljače 2013. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev os. M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom os. M. P. opozvana je uvjetna osuda primijenjena pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku br. K- 1215/05 od 12. veljače 2007., i presuda Županijskog suda u Osijeku br. Kž-445/07 od 6. srpnja 2007., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ-a te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci ima izvršiti.

Protiv presude o opozivu uvjetne osude osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da mu se odgodi izvršenje kazne prema pravomoćnoj presudi.

Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je odgovor u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije.

III Kr 222/12-4

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva smatra da su se suci Županijskog suda u Osijeku, koji su sudjelovali pri donošenju presude kojom je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjske presude o opozivu uvjetne osude, morali izuzeti od rada na spisu. Naime, sudac N. S. je tijekom istrage odlučivao u vijeću koje je odbilo žalbu okrivljenika protiv rješenja o provođenju istrage, dok su suci M. J. i R. Š. odlučivali u žalbenom vijeću kojim je potvrđena osuđujuća presuda protiv podnositelja zahtjeva (presuda Županijskog suda u Osijeku br. Kž- 445/07 od 6. srpnja 2007.). Pristranost sudaca, smatra podnositelj zahtjeva, vidljiva je i po tome što je drugostupanjsko vijeće odbilo njegovu žalbu i potvrdilo prvostupanjsku presudu o opozivu uvjetne osude u roku od svega dva dana nakon što je spis vraćen od strane Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku. Stoga smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP/97 (u stvari, povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

Osim toga, tvrdi se da je drugostupanjski sud u svojoj odluci utvrđivao činjenice i dokaze koji nisu izvedeni pred prvostupanjskim sudom niti je podnositelju zahtjeva omogućeno da se o njima izjasni, a što je bilo od utjecaja na zakonitost presude. Time bi, po mišljenju podnositelja zahtjeva, bila ostvarena povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Nasuprot tome, ovaj Vrhovni sud nalazi da istaknute povrede nisu ostvarene.

Okolnosti istaknute u zahtjevu ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih zakonskih razloga za izuzeće suca u smislu čl. 36. st. 1. ZKP/97. Isto tako, navedene okolnosti ne mogu se ocijeniti niti kao negativni pokazatelji sudačke nepristranosti zbog kojih bi bilo opravdano očekivati da će se suci otkloniti od suđenja. Sada pobijanom pravomoćnom presudom odlučeno je isključivo o razlozima iz čl. 472. ZKP/97 za opoziv prethodno primijenjene uvjetne osude, što nije u vezi s postojanjem kaznenog djela i kaznene odgovornosti osuđenika. Stoga činjenica da su suci sudjelovali u postupku donošenja osuđujuće presude kojom je primijenjena uvjetna osuda ne utječe na njihovu objektivnost jer razlozi koji se preispituju u povodu opoziva uvjetne osude nisu blisko povezani s pitanjem odlučivanja o glavnoj stvari. Slijedom toga, nikakve sumnje u nepristranost članova drugostupanjskog vijeća nema niti na to može ukazivati okolnost da je žalbeni postupak okončan u kratkom roku.

Nadalje, okolnost da je drugostupanjski sud u razlozima svoje presude zaključio da podnositelj zahtjeva raspolaže poslovnim udjelima Trgovačkog društva P. d.o.o. O., ne predstavlja prekoračenje granica ovlasti toga suda u smislu uvođenja novih dokaza, budući da se radi o ocjeni postojeće dokumentacije u spisu koja je prikupljena tijekom postupka za opoziv uvjetne osude pred prvostupanjskim sudom.

Što se tiče navoda zahtjeva kojima se obrazlaže nemogućnost isplate dugovanja oštećeniku zbog loše materijalne situacije u obitelji osuđenika, treba reći da se radi o okolnostima koje su sudovi već imali u vidu te su ih ocjenjivali u pravomoćnoj presudi pa se ovim navodima zahtjeva, u stvari, pobijaju činjenični zaključci sudova što ne može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

III Kr 222/12-4

Konačno, ne može se prihvatiti niti teza zahtjeva o povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP/97 zbog činjenice da je osuđenik podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka koji do donošenja ovdje pobijane pravomoćne presude nije riješen. Osuđenik je prethodno u dva navrata podnosio zahtjeve za obnovu kaznenog postupka protiv presude kojom je oglašen krivim, a koji zahtjevi su pravomoćno odbijeni, dok je njegov treći, ponovljeni zahtjev za obnovu postupka također pravomoćno riješen odlukom Općinskog suda u Osijeku br. Kv-265/12 (K-581/07) od 20. srpnja 2012., koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kž-470/12 od 16. studenog 2012. Osim toga, podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka protiv osuđujuće presude nije zapreka za odlučivanje u postupku opoziva uvjetne osude budući da pravomoćno izrečena sankcija proizvodi pravne učinke sve dok eventualno u postupku obnove ne bude izmijenjena, što ovdje nije slučaj.

Slijedom izloženog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, u smislu čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. veljače 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.