I Kž-102/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 102/13-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06; broj 110/07 i broj 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) , odlučujući o žalbi osuđenog M. B., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. prosinca 2012. godine, broj Kv-90/12, u sjednici održanoj 2. srpnja 2013. godine, u nazočnosti osuđenog M. B. i braniteljice osuđenika V. D. L., odvjetnice iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba osuđenog M. B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj K-64/05 od 24. 04. 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kž-06-000400 od 22. ožujka 2007. godine, M. B. proglašen krivim da je počinio produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz čl. 383. st. 3. u vezi sa st. 1. i 55. KZ FBiH, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

U točki II pobijane presude utvrđeno je da radnje zbog kojih je M. B. proglašen krivim sadrže sva obilježja kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. i u vezi sa čl. 61. KZ/97, pa je M. B. na temelju čl. 337. st. 4. KZ/97 uz primjenu čl. 71. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine broj 178/04 – u daljnjem tekstu ZOMPO) za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

I Kž 102/13-6

Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni M. B. po braniteljici V. D. L., odvjetnici iz Z.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede materijalnog prava relevantnog za područje međunarodne pravne pomoći te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine. Zatražena je obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08; broj 76/09; broj 80/11 i broj 143/12 – u daljnjem tekstu ZKP/08), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz očitovanje u kome predlaže da se žalba osuđenog B. usvoji.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, koji sjednici nije pristupio te optuženik i braniteljica, koji su sjednici i pristupili, pa je sjednica vijeća održana u odsutnosti državnog odvjetnika, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

Iako je u pravu žalitelj da Sporazum između RH i BiH od datuma 10. veljače 2007. godine ne postoji, već se radi o Sporazumu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima koji je potpisan u Sarajevu 10. veljače 2010. godine, a objavljen nakon potvrde Zakonom u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori 3/10, očito se radi o grešci u pisanju pa ovime nije povrijeđen kazneni zakon u primjeni materijalnog prava relevantnog za područje međunarodne pravne pomoći. Naime, iz sadržaja primijenjenih normi vidljivo je da je prvostupanjski sud samo pogrešno u datumu označio Sporazum koji je primijenio pri donošenju pobijane presude u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora.

Međutim od značaja je u žalbi istaknuta nepravilna primjena zakona koji se primjenjuje u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora tj. odredbe čl. 71 st. 1. ZOMPO- a, u kojem se naznačava da presuda u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora u svojoj izreci mora imati unesenu „… potpunu izreku …“ iz presude čije preuzimanje izvršenja kazne se provodi.

Usporedi li se izreka presude Kantonalnog suda u Bihaću broj K-64/05 od 24. 04. 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kž-06-000400 od 22. ožujka 2007. godine sa izrekom pobijane prvostupanjske presude, vidljivo je da izreka pobijane presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv-90/12 od 20. prosinca 2012. godine u naznaci činjeničnog opisa za koje je proglašen krivim M. B. ne prenosi cjeloviti tekst iz izreke presude Kantonalnog suda u Bihaću broj K-64/05 od 24.

04. 2006. godine, ispuštajući između ostalog i oznaku glasila u kojem je objavljen Zakon o pravobraniteljstvu, suprotno čijim normama je bilo postupanje osuđenog M. B..

Kako to ispravno ukazuje žalba, da je u činjeničnom opisu pobijane presude ispravno i integralno prepisan činjenični opis nedopuštenog ponašanja za koje je optuženi B. bio osuđen, pa tako i naznaka glasila u kome je objavljen zakon protivno kojem je bilo njegovo postupanje, bilo bi vidljivo da se radi o Zakonu o pravobraniteljstvu objavljenom u „Sl.

I Kž 102/13-6

glasniku USK-a 6/06“, pri čemu oznaka 6/06 uobičajeno predstavlja oznaku šestog broja Službenom glasnika objavljenog u 2006. godini.

Radnje koje se optuženiku inkriminiraju poduzete su 2002. i 2003. godine, dakle prije nego li je objavljen zakon citiran u izreci presude Kantonalnog suda u Bihaću, pri čemu se tvrdi da je osuđeni B. postupao suprotno upravo tom zakonu, pa opravdano ukazuje žalba da ta činjenica čini pravomoćnu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj K-64/05 od 24. 04. 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kž-06-000400 od 22. ožujka 2007. godine protivnom „klauzuli javnog poretka“, odnosno protivnom pravnom poretku Republike Hrvatske.

Naime, pravni poredak Republike Hrvatske ne dopušta sankcionirati kao kazneno djelo postupanje (ili propuštanje dužnog postupanja) određene osobe za koje bi se tvrdilo da je protivno određenoj zakonskoj normi, ako ta norma nije postojala u vrijeme kada bi radnja te osobe bila poduzimana ili je izostala, a trebala bi biti poduzeta.

Kako odredba čl. 3. st. 1. toč. 1. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima, koji Sporazum je sastavni dio Sporazuma objavljenog u NN-MU br. 3. od 21. svibnja 2010. godine propisuje da se izvršenje presude neće preuzeti ako bi bilo protivno temeljnim načelima pravnog sustava države izvršenja, a istovremeno odredba čl. 70. st. 2. ZOMPO-a propisuje da je „Domaći sud pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona vezan na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, osim ako se radi o činjenicama koje se protive javnom moralu i pravnom poretku Republike Hrvatske.“, to u opisanoj situaciji za sada nije bilo uvjeta za donošenje presude u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora.

Međutim, kako za sada ostaje nejasno radi li se o greški u pisanju činjeničnog opisa presude Kantonalnog suda u Bihaću, a što Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nije u mogućnosti provjeravati, a osobito obzirom na u žalbi istaknutu povredu da izreka naše pobijane presude ne sadrži cjeloviti opis izreke presude čija kazna se preuzima, to Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovakvoj situaciji nije mogao niti ispraviti uočenu povredu kaznenog zakona (unošenjem cjelovitog činjeničnog opisa iz izreke čija kazna se preuzima) niti je bio u prilici tumačiti radi li se o greški u pisanju u odnosu na datum objave glasila u kojem je objavljen zakon čijim normama je bilo protivno postupanje osuđenika (što nije sadržano u izreci naše pobijane presude) ili se doista radi o vremenski naknadnom propisivanju blanketne norme u odnosu na vrijeme označeno kao vrijeme počinjenja kaznenog djela, što je protivno „klauzuli javnog poretka“ u Republici Hrvatskoj, to je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvo provjeriti radi li se o greški u pisanju datuma kada su objavljeni zakoni koji sadrže blanketne norme za koje se tvrdi da ih je osuđenik kršio, pa nakon što se otkloni ova dvojba pristupiti će se odlučivanju o preuzimanju izvršenja kazne zatvora prema istaknutoj zamolbi, pri čemu treba voditi računa radi li se o presudi suda države moliteljice koja bi bila protivna klauzuli javnog poretka ili takve protivnosti nema, kada naš sud suglasno čl. 71. st. 1. ZOMPO-a u izreku presude kojom preuzima izvršenje kazne iz presude stranog suda mora „… unijeti potpunu izreku …“.

I Kž 102/13-6

Iz svega izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. srpnja 2013. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Ranko Marijan, v.r.