Legislator Case Law & Legislation
Rev-754/2002-2 AI generated

Court dismisses appeal in foreign currency loan case where contracts were void due to violation of mandatory exchange control laws.

Case Number Rev-754/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering the repayment of 635,000 DEM. The lower courts found that five contracts for transferring foreign currency were void because they were concluded in violation of mandatory exchange control regulations prohibiting private lending of foreign currency at the time. Consequently, the defendant was ordered to return the principal amount plus interest calculated at the maximum bank rate applicable from the date of the lawsuit.

Legislator headnote

AI generated

čl. 103. ZOO; čl. 104. st. 1. ZOO; čl. 141. st. 1. ZOO; čl. 399. st. 4. ZOO; čl. 393. ZPP: Contracts concluded in violation of mandatory laws prohibiting the lending of foreign currency are void, obligating parties to return what they received, and interest is awarded at the maximum bank rate from the date of the lawsuit.

Keywords

AI generated
void contracts mandatory laws foreign currency lending prohibition return of unjust enrichment usury contract invalidity interest rate calculation exchange control regulations civil appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
čl. 103. Zakona o obveznim odnosima
čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 399. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz svih navedenih razloga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-754/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Miljenke Vraničar, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz I., koga zastupa M. Š., odvjetnik u I., protiv tuženika M. K. iz G. D., koga zastupa D. J., odvjetnik u I., radi isplate, te tužitelja M. K., protiv tuženika A. B., radi ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tuženika i protutužitelja Milorada Kneževića protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 4. ožujka 1999. godine broj Gž-2099/98 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 3. srpnja 1998. godine broj P-303/98, u sjednici održanoj dana 23. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika i protutužitelja M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 635.000,00 DEM zajedno s kamatom, te mu naknaditi parnični trošak. Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja kojim je tražio da se utvrdi ništavima ugovori o ustupu deviznih sredstava od 28. veljače, 3. travnja, 8. travnja, 5. rujna i 13. rujna 1995. godine jer da su lihvarski i da stoga ne proizvode pravne učinke.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 635.000,00 DEM i u dijelu u kojem je odbijen tuženikov protutužbeni zahtjev dok je preinačio tu presudu u odluci o kamatama koje se odnose na razdoblje od 27. veljače 1998. godine do isplate i to glede stope te kamate tako da je odlučio da je tuženik dužan na iznos od 635.000,00 DEM platiti tužitelju kamate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju od 27. veljače 1998. godine do isplate dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu više tražene kamate za to razdoblje odbio.

Drugostupanjski sud je rješenjem ukinuo presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu kamata na prije spomenutu glavnicu do visine koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju do 27. veljače 1998. godine, tj. do dana podnošenja tužbe te u odluci o parničnom trošku, pa je u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv presude drugostupanjskog suda tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj – protutuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj na temelju ukupno pet ugovora o ustupanju deviznih sredstava ustupio tuženiku devizna sredstva u ukupnom iznosu od 635.000,00 DEM uz ugovornu kamatu od 7% do 10%. Također je taj sud utvrdio da tuženik nije ta sredstva tužitelju vratio.

Kod toga je taj sud posebno ocijenio izjavu koju je prema tvrdnji tuženika dao tužitelj u pisanom obliku i koju je po njegovoj tvrdnji vlastoručno potpisao, pa je sud utvrdio putem grafološkog vještaka da tužitelj tu izjavu nije potpisao.

Pravilno su sudovi nižega stupnja zauzeli pravno stajalište da se u ovom slučaju faktično radi o ugovorima o zajmu deviza.

Budući da po odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava ("Narodne novine", broj 91A/93 i 36/98) u vrijeme kada su sklopljeni sporni ugovori pozajmljivanje deviza nije bilo dopušteno, pa su dakle ti ugovori sklopljeni protivno prinudnim propisima i zbog toga na temelju čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dalje – dalje ZOO ništavi.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno dalje primijenivši odredbu čl. 104. st. 1. ZOO odlučili da je svaka ugovorna strana dužna drugoj strani vratiti sve ono što je primila na temelju ništavoga ugovora.

U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju dužan vratiti primljeni iznos od 635.000,00 DEM u stranoj valuti.

U vezi s utvrđenjem prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužitelju vratio pozajmljeni iznos neosnovano prigovara revident da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka time što je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje imenovanog grafološkog vještaka.

Prvostupanjski sud je, naime, naveo razloge zbog kojeg je nalaz i mišljenje toga vještaka prihvatio kao mjerodavno i stručno, pa je te razloge kao valjane prihvatio i drugostupanjski sud.

Kao što je prije spomenuto, tuženik kao protutužitelj tražio je da sud utvrdi ništavim prije spomenute ugovore tvrdeći da je riječ o lihvarskim ugovorima.

Na temelju provedenih dokaza nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik, odnosno protutužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 141. st. 1. ZOO, tj. postojanje okolnosti koje bi činile prije spomenute ugovore zelenaškima.

Kod toga su ti sudovi ocijenili da stopa ugovorene kamate u konkretnom slučaju nema elemente zelenaškog ugovora.

Drugostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 399. st. 4. ZOO preinačio presudu prvostupanjskog suda u odluci o kamatama te je dosudio tužitelju za razdoblje nakon podnošenja tužbe kamatu po najvećoj dopuštenoj stopi kamate.

Iz svih navedenih razloga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 23. srpnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.