III Kr-100/2004-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 100/04-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Lidije Grubić Radaković kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. M. zbog kaznenih djela iz članka 292. stavka 2. Kaznenog zakona i članka 103. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Ludbregu od 5. studenog 2003. godine broj K-12/03 potvrđene presudom Županijskog suda u Varaždinu od 10. kolovoza 2004. godine broj Kž-218/04, u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenog F. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Ludbregu od 5. studenog 2003. godine broj K-12/03, potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 10. kolovoza 2004. godine broj Kž-218/04, F. M. je zbog kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. Kaznenog zakona te zaključenja štetnog ugovora iz članka 103. Krivičnog zakona Republike Hrvatske osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. ožujka 1998. godine pa do 10. travnja 1998. godine.

Protiv te presude osuđenik je po svojoj braniteljici, odvjetnici N. L., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz članka 368. točke 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.), povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 9. Zakona o kaznenom postupku i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 427. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, s

III Kr 100/04-4

prijedlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kojemu je zahtjev sa spisom dostavljen u skladu s odredbom članka 428. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku podnijelo je odgovor na zahtjev, predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu navodi da su sudovi prvog i drugog stupnja počinili povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 9. Zakona o kaznenom postupku kada je u opisu kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. Kaznenog zakona pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude navod iz optužnice da je osuđenik „… kao direktor P. d.d naručio uređenje prostora objekata koje je kupio C. d.o.o., a potom s ciljem pribave protupravne imovinske koristi za C. d.o.o. … novčanim sredstvima P. platio izvođačima radova na objektima C. … ukupan iznos od 104.678,33 kn …" zamijenjen navodom da je osuđenik „… prethodno naručivši uređenje prostora objekata koje je nakon izvođenja istih kupilo društvo C. d.o.o., a potom s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za društvo C. d.o.o., … novčanim sredstvima P. platio izvođačima radova na objektima koje je kupilo društvo C. d.o.o. … iznos od 104.678,33 kn …“. Smatra da je ovakvom zamjenom riječi „naručio“ u „prethodno naručivši“ te dodavanjem riječi „nakon izvođenja (radova)“ prekoračena optužba.

Ovaj prigovor osuđenik je naveo i u žalbi protiv prvostupanjske presude, a sud drugog stupnja ga je odbio argumentima koje prihvaća i ovaj sud. Naime, opisano postupanje suda prvog stupnja ne predstavlja osudu optuženika njegovo ponašanje koje bi bilo drugačije, bitno različito od onog stavljenog mu optužnicom na teret odnosno osudu za neko drugo kazneno djelo, već, suprotno tome, točnije određenje, preciziranje njegovog postupanja u kojem se i dalje stječu bitni subjektivni i objektivni elementi bića kaznenog djela koje mu je i stavljeno na teret. Pritom opisana zamjena navoda da je osuđenik naručio izvođenje radova riječima da je on te radove prethodno bio naručio (dakle, ne čineći već tada kazneno djelo) zapravo sužava kriminalnu količinu sadržanu u njegovom postupanju za koje je on pod ovom točkom presude proglašen krivim, ograničavajući je samo na plaćanje tih radova.

Iako podnositelj zahtjeva ne obrazlaže jasno zbog čega smatra da je počinjena i povreda zakona iz članka 368. točke 4. Zakona o kaznenom postupku, valja istaći da su sudovi prvog i drugog stupnja pravilno primijenili kazneni zakon kada su našli da se u postupanju osuđenika opisanom pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude stječu svi bitni subjektivni i objektivni elementi bića kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. istog članka Kaznenog zakona za koje je on i proglašen krivim.

Osuđenik u zahtjevu u dijelu u kojem se isti odnosi na točku 2. izreke prvostupanjske presude – kazneno djelo zaključenja štetnog ugovora iz članka 103. Krivičnog zakona Republike Hrvatske – zapravo osporava pravilnost utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja da Skupština P. d.d. nije raspravljala o prodaji opreme pojedinih objekata zasebno od samih objekata te da ne postoji odluka Skupštine o odobravanju predmetne prodaje. Ovim navodima se, dakle, osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u dosadašnjem tijeku ovog

III Kr 100/04-4

kaznenog postupka. Na taj način osuđenik zapravo traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i zahtjev podnosi očigledno s namjerom da izazove odluku suda trećeg stupanja mimo uvjeta predviđenih zakonom. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povrede zakona, a osuđenik svojim tvrdnjama nije izazvao ozbiljnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut radi eventualne primjene članka 423. u vezi s člankom 429. Zakona o kaznenom postupku.

U odnosu na navode zahtjeva prema kojima sud drugog stupnja nije odgovorio na sve žalbene navode pa da su time povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, a te povreda da su utjecale na presudu, valja istaći da drugostupanjska presuda Županijskog suda u Varaždinu od 10. kolovoza 2004. godine broj Kž-218/04 sadrži jasne i potpune razloge o svim žalbenim navodima. Sud drugog stupnja valjano je, argumentirano i opširno (na 7 stranica) odgovorio na sve navode žalbe osuđenika, našavši ih neosnovanima, a osuđenik, ponavljanjem nekih od tih navoda, zapravo polemizira s drugostupanjskom presudom, ali njenu valjanost ničim ne dovodi u pitanje.

Slijedom svega iznesenog, nije osnovan zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je na temelju članka 421. u vezi s člankom 429. Zakona o kaznenom postupku valjalo presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 08. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.