Rev-1269/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz B., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C.-o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. studenog 1997. godine, broj: Gž-3548/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. listopada 1994. godine, broj: Pn-644/92 ispravljena rješenjem istog suda od 20. ožujka 1997. godine, broj: Pn-644/92, u sjednici održanoj 8. veljače 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1269/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: “I. Tuženik C. osiguranje d.d. Z., dužna je tužitelju Š.M. iz B. platiti, 125.617,00 kn sa kamatom koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a koja teče od 17. 10. 1994. godine do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.040,00 kn u roku od 15 dana.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1269/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz B., koga zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C.-o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. studenog 1997. godine, broj: Gž-3548/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. listopada 1994. godine, broj: Pn-644/92 ispravljena rješenjem istog suda od 20. ožujka 1997. godine, broj: Pn-644/92, u sjednici održanoj 8. veljače 2001. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija tužitelja Š.M. se djelomično prihvaća tako da se nalaže tuženiku C. osiguranje d.d. da pored pravomoćno dosuđenih iznosa plati tužitelju i daljnji iznos od 4.000,00 kn sa zateznim kamatama po članku l. Uredbe o visini stope zatezne kamate koje teku od l7. listopada 1994. do isplate kao i da mu na ime cjelokupnog parničnog troška plati iznos od 21.000,00 kn, sve to u roku od l5 dana, dok se u preostalom dijelu revizija odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:
“I. Tuženik C. osiguranje d.d. Z., dužna je tužitelju Š.M. iz B. platiti, 125.617,00 kn sa kamatom koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a koja teče od 17. 10. 1994. godine do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 19.040,00 kn u roku od 15 dana.
II. S dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 28.456,00 kn tužitelj se odbija, kao i sa kamatom na dosuđenu glavnicu od 3.417,00 kn za razdoblje od 11. 5. 1994. godine do 17. 10. 1994. godine.”
Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja. Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijane presude preinače tako da mu se dosudi i daljnji iznos od 15.456,00 kn.
Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.
Dana 17. rujna 1991. došlo je do prometne nesreće u kojoj je tužitelj tjelesno ozlijeđen. U vezi s tom nesrećom on u ovoj parnici zahtijeva naknadu štete za koju inače odgovara tuženik.
Nižestupanjski su sudovi utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredaba članka 200. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) zavisi visina pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete te, protivno revizijskim navodima, nisu podcijenili značaj tih okolnosti kad su tužitelju dosudili naknadu za: fizičke bolove u iznosu od 20.000,00 kn, strah u iznosu od 8.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 80.000,00 kn. Naprotiv, revident je u pravu kad ističe da mu je naknada za duševne bolove zbog naruženosti utvrđena u preniskom iznosu od 7.000,00 kn, pa ju je trebalo dosuditi u primjerenom iznosu od 11.000,00 kn. Revizijski navodi u vezi s naknadom za tuđu pomoć i njegu činjenične su naravi pa ne mogu biti predmet razmatranja u ovom stadiju postupka (članak 385. stavak 3. Zakona o parničnom postupku – NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 386. ZPP), presuđeno je temeljem čl. 393. i 395. stavak l. ZPP kao u izreci.
Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 166. stavak 2. ZPP.
U Zagrebu, 8. veljače 2001.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.