Revr-665/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 665/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, mr.sc. Olge Jelčić i mr.sc. Lucije Čimić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik N. Ž., dipl. pravnik iz Z., protiv tuženika I. G. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 329/04-2 od 29. ožujka 2005., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P 11915/02 od 16. listopada 2003., u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2006.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice M. J. kao neosnovana u odnosu na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 329/04-2 od 29. ožujka 2005.

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice M. J. kao neosnovana u odnosu na rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 329/04-2 od 29. ožujka 2005.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik na ime štete za uskraćena prava iz radnog odnosa plati 293.820,00 kn sa zateznim kamatama. Rješenjem istog suda odbačena je tužba u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala uplatu doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje na obračunatu isplaćenu plaću od 1. prosinca 1995. do 16. svibnja 2002., a prema skali i propisima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu ili da tu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je između tužiteljice i tuženika kao odvjetnika bio sklopljen ugovor o zastupanju, prema kojem se tuženik obvezao tužiteljicu zastupati u radnom sporu protiv JP Autobusni kolodvor Z.. Također su utvrdili da je ugovor o zastupanju sadržavao i obvezu tuženika da pokrene parnični postupak (podnese tužbu) za poništenje odluke JP Autobusni kolodvor Z. broj … od 22. prosinca 1995. kojom je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje direktora broj … od 23. studenoga 1995.

Prvostupanjskim rješenjem direktora JP Autobusni kolodvor Z. broj … od 23. studenoga 1995. djelatnica M. J. zaposlena u tom poduzeću na radnom mjestu konobara, u poslovnoj jedinici ugostiteljstvo, trajno je raspoređena u drugo poduzeće na isto radno mjesto s danom 24. studenoga 1995. To je učinjeno zato jer je odlukom Upravnog odbora JP Autobusni kolodvor Z. od 10. studenoga 1995. odlučeno da se ugostiteljski objekti koji se nalaze u poslovnoj zgradi tog poduzeća daju u zakup. Time je prestala djelovati Poslovna jedinica ugostiteljstvo koja je po unutarnjem ustrojstvu poduzeća do tada bila Poslovna jedinica koja je obavljala djelatnost izvan osnovne djelatnosti poduzeća. Prestankom Poslovne jedinice ukinuti su svi poslovi koji su se u istoj obavljali, pa je slijedom toga prestala potreba za radom djelatnika koji su te poslove obavljali.

Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je tuženik donio program zbrinjavanja viška djelatnika kojem je određeno da će se djelatnici ugovorom sa zakupcem ugostiteljskog objekta trajno rasporediti kod zakupca na iste poslove s istim radnopravnim položajem.

Na to rješenje žalbu je podnijela, ovdje tužiteljica M. J.. Njezina žalba odbijena je odlukom br. … od 22. prosinca 1995. Sudovi su utvrdili da je protiv te odluke tuženika I. G. kao punomoćnik tužiteljice bio ovlašten i dužan podnijeti tužbu nadležnom sudu, što je on propustio učiniti.

Tužiteljica smatra da je tuženik nije stručno zastupao, niti je ispunio preuzetu obvezu. Nalazi da joj je nastala šteta za uskraćena joj prava iz radnog odnosa u iznosu od 293.820,00 kn, te zahtijeva i da tuženik plati doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje na čunatu isplaćenu plaću.

obra

Odlučujući o odgovornosti tuženika sudovi su raspravili tvrdnju tuženika koji navodi da tužiteljica ne bi uspjela u radnom sporu i da je on tužbu podnio, tj. da činjenica što je propustio podnijeti tužbu u ovom predmetu nije u uzročnoj vezi sa štetom koju trpi tužiteljica.

Takvo stajalište prihvaća i revizijski sud. Već je rečeno da su sudovi nižeg stupnja utvrdili da je trajno prestala potreba za radom tužiteljice kod JP Autobusni kolodvor u Z., te da je to poduzeće izradilo Program rješavanja zbrinjavanja viška radnika sukladno čl. 24. st. 1. i čl. 25. st. 1. podst. 5. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 – dalje: ZRO). Na temelju tog Programa omogućeno je tužiteljici da zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca.

Prema citiranom prvostupanjskom rješenju JP Autobusni kolodvor Z. od 23. studenoga 1995. tužiteljica u ovom predmetu trebala je započeti s radom kod novog poslodavca 24. studenog 1995., uz upozorenje da ako ne stupi na posao u roku od pet dana da joj prestaje radni odnos u JP Autobusni kolodvor Z. i gubi pravo na zaposlenje kod novog poslodavca. Također je određeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Naime, prema čl. 80. ZRO podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika (ovdje žalbe tužiteljice) ne izdržava izvršenje odluke o rasporedu radnika drugom poslodavcu.

Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da tužiteljica nije započela s radom kod novog poslodavca, iako je to bila dužna učiniti, već je samo podnijela žalbu protiv tog rješenja prijašnjeg poslodavca.

U postupanju JP Autobusni kolodvor Z. nije dakle bilo nezakonitosti, pa je tužiteljica vlastitim propustom da započne raditi kod novog poslodavca, iako je na to bila izričito upozorena, prouzročila prestanak svog radnog odnosa kod JP Autobusni kolodvor Z..

U takvoj činjeničnoj situaciji sudovi su s pravom ocijenili da tužiteljica ne bi uspjela u radnom sporu protiv svog poslodavca JP Autobusni kolodvor Z.. Zato i revizijski sud prihvaća ocjenu tih sudova da ne postoji uzročna veza između propusta tuženika da podnese tužbu za zaštitu prava tužiteljice i moguće štete za tužiteljicu. Naprotiv tužiteljica je upravo vlastitim postupkom, kad nije nastupila na posao kod novog poslodavca dovela do prestanka radnog odnosa kod JP Autobusni kolodvor Z..

Zbog toga se ne može prihvatiti tvrdnja revidentice da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo u ovom predmetu, tj. ne postoji revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), kojeg ističe tužiteljica.

Suprotno tvrdnji revidentice sudovi su proveli postupak i sastavili pobijanu i prvostupanjsku presudu u skladu s odredbama ZPP. Odluke su jasne, razumljive i nisu proturječne provedenim dokazima i stanju spisa. U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označio je razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Ne postoji dakle ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP kojeg također ističe tužiteljica.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je revizijski sud presudom odbio reviziju kao neosnovanu u odnosu na drugostupanjsku presudu (čl. 393. ZPP).

Nije u pravu revidentica ni kada pobija drugostupanjsko rješenje. Spor o uplati doprinosa za mirovinsko-invalidsko osiguranje ne ide u sudsku nadležnost. Zato je pravilno i zakonito postupio drugostupanjski sud kad je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je tužba u tom dijelu odbačena.

Na temelju čl. 400. st. 1. u svezi s čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice i protiv rješenja drugostupanjskog suda odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. ožujka 2006.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.