Rev-1771/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1771/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. iz R., J., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. R., koju zastupaju punomoćnici S. L. i dr., odvjetnici iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice D. T. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 3. travnja 1996. godine br. Gž-203/95, kojom su odbijene žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 1994. godine br. P-346/94, u sjednici održanoj dana 27. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice D.T. te se u odnosu na tu tužiteljicu djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci od 3. travnja 1996. godine br. Gž-203/95 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 1994. godine br. P-346/94 u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i sudi:

Nalaže se tuženiku C. d.d. Z., Filijala R. da isplati tužiteljici D.T. iz R., na ime naknade štete zbog duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pored već dosuđenog iznosa od 22.500,00 kn još i daljnji iznos od 22.500,00 kn (ukupno 45.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. prosinca 1994. godine do isplate kao i da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.962,00 kn sve to u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 22. prosinca 1994. godine br. P-346/94 suđeno je: "1. Tuženik C. osiguranje, d.d. Filijala R., dužan je 1-tužiteljici isplatiti iznos od 45.500,00 kn u roku od 15 dana, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počev od dana presuđenja, pa do isplate.

2. Tuženik C. osiguranje d.d. Filijala R., dužan je 2-tužiteljici isplatiti iznos od 8.800,00 kn u roku od 15 dana, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja pa do isplate.

3. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljice se odbijaju.

4. Tuženik je dužan tužiteljicama isplatiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.062,38 kn u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Rijeci od 3. travnja 1996. godine br. Gž-203/95 odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice D.T. za naknadu štete navedena tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači sve uz naknadu troška revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju navedene tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je, pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. somenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o apsolutno bitnim ili relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda u reviziji određeno i konkretno poziva.

Kako revident u ovoj pravnoj stvari ne upućuje navodima revizije na postojanje takvih bitnih povreda to je ovaj sud ocijenio da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvario.

Djelomično je osnovana tvrdnja revidentice da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 375. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je u štetnom događaju - prometnoj nesreći 10. srpnja 1993. godine revidentica zadobila tešku tjelesnu ozljedu - prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti tzv. prijelom "velike kvrge", prijelom gornjeg i donjeg kraka lijeve stidne kosti zdjelice te gornjeg kraka desne stidne kosti,

- da je revidentica hospitalizirana na ortopediji gdje je liječenja konzervativno-neoperativnim putem (imobilizacija za rame, mirovanje za ozljedu zdjeličnih kostiju) da je dva mjeseca morala nositi zavoj za rame i ukupno tri mjeseca mirovala uz desetak kontrola,

- da je kroz to vrijeme njeno kretanje bilo moguće pomoću invalidskih kolica,

- da je revidentica zbog zadobijenih tjelesnih ozljeda trpjela fizičke boli jakog intenziteta koji su trajali 10 dana, boli srednjeg intenziteta kroz daljnja četiri tjedna te boli blažeg intenziteta kroz jedan i pol do dva mjeseca,

- da je revidentica u momentu ozljeđivanja doživjela strah jakog intenziteta koji je traja 3-4 dana a nakon spoznaje da neće biti potreban operativni zahvat da je strah regradirao i da je bio srednjeg do blažeg intenziteta u trajanju cca jedan mjesec,

- da je iza završenog liječenja ostalo kod revidentice smanjenje životne i radne aktivnosti za 30% trajno koje se očituje u slabosti muskulature donjeg ramenog obruča, deetoidnog mišića, smanjenju pokreta desnog ramena u jakom stupnju i desnog lakta te zglobova šake za IV. i V. prst u blažem do srednjem stupnju te umanjenju pokreta kukova i to lijevog kuka u blažem do srednjem stupnju i desnog kuka u blažem stupnju s time da je prisutna statodinamička insuficijencija koja je posljedia loše sraslog bornjeg kraka lijeve stidne kosti,

- da je tužiteljica stara 60 godina.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da pravičnu novčanu naknadu štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti predstavlja iznos od 22.500,00 kn.

Ovo iz razloga što imajući u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje kao i godine tužiteljičinog života ovaj je sud ocijenio da pravičnu novčanu naknadu sukladno kriterijima i mjerilima propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) predstavlja iznos od 45.000,00 kn. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili naknadu štete po navedenoj osnovi u iznosu od 22.500,00 kn to je primjenom čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvaćena revizija prvotužiteljice i djelomično preinačene pobijane presude nižestupanjskih sudova tako da je prvotužiteljici s istog osnova dosuđen još iznos od 22.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pozivom na odredbu čl. 277. ZOO. Utvrđene visine naknade nematerijalne s osnove fizičkih boli i straha po nižestupanjskim sudovima, a uzimajući u obzir vrstu i težinu pretrpljenih tjelesnih ozljeda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli te straha koje je tužiteljica trpjela zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda predstavlja i po ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. ZOO.

Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidentice da su naknade nematerijalne štete s osnova fizičkih boli i straha utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji bi predstavljali pravičnu novčanu naknadu.

Pritom valja navesti da je ovaj sud imao u vidu i analognu primjenu odredbe čl. 189. st. 2. ZOO, prema kojoj se naknada štete utvrđuje prema okolnostima kakve su postojale u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja a koja se odredba analogno primjenjuje i kod utvrđivanja nematerijalne štete.

Zbog navedenih je razloga u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete s osnove fizičkih boli i straha, revizija prvotužiteljice odbijena kao neosnovana.

S obzirom na omjer uspjeha tužiteljice u postupku, nakon što su nižestupanjske presude u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva djelomično preinačene primjenom čl. 166. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Kao opravdan parnični trošak utvrđen je trošak zastupanja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe temeljem tbr. 7. toč. 1., za pristup na ročište tbr. 9. toč. 1. i 2., za sastav podneska tbr. 8. toč. 2. te naknadu po tbr. 42. Tarife i trošak vještačenja kao i trošak sastava žalbe i revizije i trošak sudskih pristojbi.

Kako je djelomičnim preinačenjem pobijanih presuda povećan uspjeh tužiteljice u postupku to je razmjerno tom novom uspjehu tužiteljice preinačena i odluka o trošku tako da je tužiteljicama dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 11.962,00 kn.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.